Privatni prevoznici žele veće zarade, pa vjerujem da bez osnivanja lokalnog preduzeća koje bi odgovorilo interesima građana, nema rješenja ovog problema, kaže Darko Gačević

Nakon što je ugašeno i likvidirano nekadašnje preduzeće za prevoz putnika „Prevoz Pljevlja“ većina pljevaljskih sela je ostala bez urednog prevoza, a grad je daleko slabije povezan sa drugim centrima. U prvim godinama po prodaji imovine preduzeća „Prevoz Pljevlja”, u selima je bio organizovan prevoz uz pomoć kombi prevoznika, ali i njihovim ukidanjem, kao i usvajanjem novih zakonskih propisa, sela su u većini slučajeva ostala bez organizovanog i urednog prevoza putnika. Gubitak prevoza, prema mišljenju predstavnika seoskih mjesnih zajed-nica, negativno utiče i na sam razvoj sela, odnosno to je jedan od bitnijih razloga migracije seoskog stanovništva što je dovelo i do naglog opadanje broja stanovnika na seoskom području.

Tokom decembra 2015. godine, odnosno tačnije 16. decembra, od lokalne uprave i nadležnog sekretarijata svi predsjednici seoskih mjesnih zajednica dobili su dopis gdje je traženo da mi damo mišljenje o seoskom prevozu, kao i da damo tačan popis stanovništva sa područja mjesnih zajednica, jer je navodno tokom 2016. godine trebalo da se radi na izradi petogodišnjeg plana funkcionisanja prevoza putnika. MZ Crljenice dala je tačan popis stanovništva i dali smo predlog da se otvore tri linije. Prošle godine saznali smo da se na raspisani konkurs za do-djelu linija niko nije javio – kaže predsjednik MZ Crljenice Darko Gačević i objašnjava da na prostoru ove mjesne zajednice ima 250 domaćinstava i oko 740 stanovnika koji stalno tu žive.

Gačević kaže da sa prostora ove mjesne zajednice svakodnevno u školu idu 63 đaka, kao i 74 radnika na posao. Pritom ima i oko 220 starijih lica, kojima odgovara uređen prevoz putnika do grada i nazad.

– Bili smo predložili da se organizuje linija Pljevlja-Rudnica-Crni vrh –Adrovići-Trlica-Pljevlja. Druga linija bi bila Pljevlja-Trlica-Ranče-Obarde, dok bi treća linija bila Pljevlja-Trlica-Otilovići. Prevoznici bi trebali u jutarnjim satima da voze putnike iz Pljevalja prema selima, a da iz seoskog područja dovoze đake u školu, radnike na posao, kao i druge putnike. U popo-dnevnim satima bi iste vraćali svojim kućama. Tako uređen prevoz bi jedino olakšao život naših stanovnika, selu. Naravno, privatni prevoznici žele veće zarade, pa vjerujem da bez osniva-nja lokalnog preduzeća koje bi odgovorilo interesima građana, nema rješenja ovog problema – kaže Gačević.

Ni u drugim seoskim mjesnim zajednicama, izuzev Šula i Gradca, i onih zajednica koje se nalaze na putnom pravcu prema Đurđevića Tari, nema uređenog linijskog saobraćaja za prevoz putnika. U MZ Bukovica organizovani prevoz putnika ne postoji već gotovo deset godina, a slična je situacija je i u Bobovu.

Već deset godina nemamo organizovanog prevoza, a do Pljevalja i nazad idemo sa sopstvenim automobilima ili kako se ko snađe – kaže predsjednik MZ Bobovo Neđo Ćirković i dodaje da bi bilo dobro imati makar dva puta nedjeljno prevoz do grada, kako je to bilo prije deset godina.

U MZ Potkovač imaju organizovan saobraćaj, ali samo jednom nedjeljno i to srijedom.

U ovom slučaju prevoz se odvija samo do sela Brekinje, dok prevoznik ne dolazi do drugih sela ili makar do škole u Strahovom dolu – kaže predsjednik MZ Potkovač Obrad Ćeranić i do-daje da pored organizovanja boljeg prevoza putnika, treba raditi na ulaganja u seosku putnu infrastrukturu.

U lokalnoj upravi kažu da je najveći problem u tome što se privatni prevoznici ne javljaju na konkurse za dodjelu prevozničkih linija na seoskom području.

U prvom redu prevoznici su nezadovoljni zaradom koju bi mogli da ostvare, jer je na seoskom području sve je manje stanovništva, a samim tim i putnika, koji bi koristili usluge prevoza, kažu u lokalnoj upravi.

Imovina „Prevoza” sva rasprodata

Kada je u pitanju nekadašnji „Prevoz Pljevlja“ ovo preduzeće je pružalo usluge prevoza putnika i tereta. Početkom devedesetih ono je u svom vlasništvu imalo oko 40 autobusa, koji su održavali saobraćaj sa glavnim centrima kao što je Beograd, Sarajevo i Podgorica, ali i linije sa susjednim opštinama: Žabljak, Bijelo Polje, Prijepolje, Priboj i Čajniče. Pored ovih linija postajale su i linije prema Nikšiću, Nišu i Leskovcu. Kamioni ovog preduzeća kojih je bilo oko 110 prevozili su teret širom bivše Jugoslavije, ali i van granica nekadašnje države. Ulaskom u stečaj, kao i prodajom imovine, oko 450 radnika ostalo je bez posla, a Pljevljaci bez kvalitetnog prevoza. U tom momentu preko 200 vozača kamiona i konduktera, našlo se bez posla, a sa njima su bez zarade ostali administrativni radnici, majstori koji su radili na održavanju vozila, zaposleni na autobuskoj stanici. Prostor gdje su se nalazile garaže i radionice „Prevoza Pljevlja“ kupio je Rudnik uglja, imovina kojom je „Prevoz Pljevlja“ raspolagao u Podgorici, takođe je prodata, a „Pljevaljska banka“ zbog neotplaćenog kredita preuzela je vlasništvo nad autobuskom stanicom koja je vremenom mjenjala vlasnika, a danas se nalazi u vlasništvu kompanije „Faranca“. Mnogi Pljevljaci, posebno bivši radnici „Prevoza“, sumnjaju da je imovina ove nekad veoma uspješne kompanije pošteno rasprodata.