Kad joj je muž bankrotirao, ostavila ga je i odbila da plati njegove dugove.

Da li ste nekada čuli za ženu po imenu Heti Grin?

Ova dama naslijedila je mnogo novca, a zatim uspjela da višestruko uveća svoje bogatstvo, a sve to u vrijeme kada su sav novac kontrolisali muškarci, a žene bile domaćice i majke.

Njena priča je potpuno nevjerovatna, a ono što su njeni savremenici govorili o njoj – prilično šokantno!

Henrijeta Heti Haulend Robinson rođena je u bogatoj porodici Kvekera, članova elitnog „Religioznog društva prijatelja“. Od njene šeste godine, roditelji su je učili da pažljivo čuva i štedi nobac. Njen djed svakog dana je nagrađivao radoznalost svoje unuke Heti čitanjem stranica u novinama koje su se bavile finansijama i pričao sa njom o cijenama i izvještajima na berzi.

Kada je napunila 13 godina, Heti je dodijeljena uloga porodičnog računovođe. Njen rukopis je bio loš i pun grešaka u pisanju, ali su sve brojke bile savršene. Kada je napunila 20 godina, otac joj je kupio najmodernije haljine, kako bi njegova ćerka privukla bogatog vjerenika. Ali, Heti je prodala haljine i sav novac uložila u vladine obveznice. Novac je postao centar njenog svijeta.

Kad je proslavila 30. rođendan, naslijedila je sav novac svog oca i uprkos upozorenjima bližnjih, svih 7.5 miliona dolara koje je dobila uložila je Greenbacks, novac iz 1860-ih godina koji se štampao za vrijeme Građanskog rata u Americi. Isplatilo joj se višestruko.

Nedugo potom, Heti je saznala da je njena tetka, takođe imućna, napisala testament u kojem je naznačila da želi da 2 miliona dolara pokloni u humanitarne svrhe, Heti je pokušala da ga obori na sudu pokazavši sudiji „prethodni testament“ prema kojem bi sav njen novac trebalo da naslijedi baš Heti. Slučaj je stigao i u novine, a sud je na kraju odlučio da je testament koji je Heti donijela lažan.

Ljubavni život

Nakon što je upoznala mnogo muškaraca koji su željeli samo njen novac, Heti je odlučila da će se udati jedino za onog koji ima više novca od nje. U svojoj 33. godini srela je Edvarda Grina,multimilionera iz Vermonta. Zaista su se zaljubili, ali ni u jeku svadbenih priprema i lude ljubavi Heti nije zaboravila štedljivost i brigu o novcu koju su joj usadili roditelji. Zato su potpisali predbračni ugovor u kojem stoji da Edvard neće nikada dobiti ni novčić od svoje supruge. Kasnije su dobili dvoje dece, sina Neda i ćerku Silviju.

Nažalost, 1885. godine Edvard je bankrotirao. Heti je odbila da plati njegove dugove i ostavila ga je. Ipak, kada se 15 godina kasnije Edvard razbolio, Heti se brinula u njemu sve do njegove smrti. Kada je umro, Heti je počela da nosi udovičku odjeću – crnu haljinu i veliki crni šešir sa crnom mrežicom preko očiju, zbog čega je dobila nadimak vještica sa Vol Strita. Drugi razlog za nadimak bio je činjenica da su u to vrijeme sve duge žene kuvale ručak i podizale decu, a Heti je gradila uspješan biznis rame uz rame sa muškarcima.

„Moj otac je vjerovao da naslijeđen novac treba da ostaviš u nasljedstvo narednoj generaciji. Mislio je da nasljednik ima pravo da koristi prihod od nasljedstva kako želi, ali da se ono glavno ne dira. Time se i ja vodim“, govorila je u intervjuima.

Opsesivna štednja

Štedljivost o kojoj je učila od djetinjstva kod Heti je stigla do krajnjih granica. Njena konkurencija samo je pričala o njenoj škrtosti. Ispredali su se vicevi, novine su pisale, a jedan pisac se obogatio romanom u kojem je glavni lik inspirisan baš njome.

Pričalo se čak da Heti nosi jednu te istu haljinu svakog dana i da ne kupuje čak ni donji veš. Šuškalo se da njen tvrdičluk ide tako daleko da se u njenoj kući gotovo uopšte ne koristi topla voda, a da je čak i upotreba sapuna ograničena na najnužnije.

Pohlepa tada najbogatije Amerikanke odrazila se i na njenu djecu. Kada je Hetin sin Ned polomio nogu, odvela ga je u kliniku za siromašne. Tamo su mu ljekari pomogli koliko su mogli sa svojim ograničenim sredstvima, ali dječaka je noga i dalje boljela. Stanje se pogoršavalo godinama kasnije, sve dok nisu morali da mu amputiraju nogu.

Heti je redovno odlazila u lokalnu prodavnicu, gde je kupovala slomljene kolače, jer su koštali manje od normalnih. Na istom mjestu uzimala je i besplatne koske za psa.

Vjerovalo se da se konstantno seli iz jednog naselja u drugo i iznajmljuje najjeftinije sobe, kako ne bi plaćala porez. U želji da izbjegne novinare, koristila je lažna imena, jednom se predstavila čak i imenom svog psa. Ali, nejn sin je u jednom intervjuu rekao kako su to sve samo lude izmišljotine u kojima nema ni trunke istine. Prema njegovim riječima, Heti nikada nije uradila ništa nelegalno i da je u životu jedino bježala od prosjaka. Rekao je i da nikada nije mjenjala svoj dom, već samo lokaciju za svoju kancelariju.

Nakon njene smrti, Ned Grin je rekao novinarima:

„Jednom kad ljudi saznaju da imate novca da im pozajmite, ne biste vjerovali kakve sve zahtjeve donose pred vas: traže basnoslovne pozajmice, šalju nenormalna pisma. Posljednjih godina svog života, moja majka je često mjenjala lokaciju kancelarije kako bi se sakrila od tragača za novcem“,rekao je Hetin sin.

Ipak, tračevi nikako nisu prestajali. Jedna od priča kaže kako je Heti jednom slučajno ispustila kovanicu od 2 centa u kočiji, a potom pola noći provela tražeći je po podu i ispod sjedišta.

Kako je starila, sve je manje uspijevala da se opusti. Mislila je da ljudi pokušavaju da je opljačkaju gdje god mogu. Pričalo se da je zbog toga nosila ključeve od sefova na lancu oko struka i da je spavala sa pištoljem konopcem vezanim za njenu ruku. Ned Grin je i to demantovao i rekao kako su lažne priče novinara uticale na bezbjednost njegove majke.

„Lažna informacija da moja majka u svoj crnoj torbi koju je uvijek nosila sa sobom zapravo nosi milione, kriva je za to što nije smjela nikuda da ide sama, a uveče ni bez pištolja. Konstantno se plašila će je neko napasti“, ispričao je svojevremeno Ned.

Tu je i poznata priča kako je, nekoliko godina pred smrt, Heti počela da pati od diskus hernije i zbog toga je otišla kod ljekara, koji je preporučio lječenje, koje je koštalo 150 dolara. Navodno, Heti je napustila ljekarsku ordinaciju čim je čula cijenu i odlučila da stavi drvenu dasku u donji veš kako bi joj držala leđa i sprečavala otok.