Odmalena je željela da obuče vojnu uniformu a onda se želja i ostvarila. Nikolina Golubović, rodom iz Pljevalja, sa samo 22 godine najmlađa je pripadnica crnogorskog vojnog kontingenta u Avganistanu. Dio je misije „Odlučna podrška“ pa je narednih nekoliko mjeseci vojna baza u ovoj dalekoj zemlji njen dom. Trenutno nam se javlja iz baze Marmal u gradu Mazar-e-Sharif odkale nam prenosi utiske.

Krenula je, kaže, očevim stopama i ostvarila želju da jednog dana i sama obuče vojnu uniformu. Tako je od 2018. godine pripdnica Vojske Crne Gore gdje obavlja dužnosti vojnog policajca u činu desetara u četi vojne policije.

„Od djetinjstva maštam o vojnom pozivu jer je u mojoj porodici zastupljena uniforma. Moj otac je već 26 godina pripanik VCG i željela sam da idem njegovim stopama. Svoj san sam ostvarila odmah nakon završene srednje škole. Smatram da sam napravila pravi odabir jer me posao koji obavljam čini srećnom. Osim toga, zaista je velika čast nositi uniformu i oznake Vojske Crne Gore i u njoj predstavljati svoju državu”, počinje Nikolina priču za FOS.

Vojni poziv za nju predstavlja ne samo časnu profesiju već i način života. Ovdje se, naglašava mladim ljudima pruža mogućnost da spoznaju sebe i neprestano prevazilaze izazove. Vojska vas cini čvršćim i spremnijim za zivot. A da je zaista tako pokazuje i svojim primjerom. Rame uz rame, sa svojim kolegama, uputila se u Avganistan kao dio XII kontingenta VCG u misiji “Resolute Support” odnosno “Odlučna podrška”.

“Sa svoje 22 godine najmlađa sam pripadnica u misiji Odlučna podrška u Avganistanu, što me još više podstiče na odgovornost i želju da se dokažem. Upravo su to i razlozi mog prijavljivanja za misiju, želim da pokažem da mogu odgovoriti zadacima ravnopravno sa kolegama u stroju. Moj angažman je započeo prije nešto više od mjesec dana. Moram istaći da je veoma teško prelomiti odluku da se prijavite za misiju, pogotovo jer znate da odlazite u okruženje u kojem su ženska prava ugrožena. Iako je takva situacija među stanovništvom, u bazi je potpuno suprotno”, kaže Nikolina i dodaje:

“Saradnja sa pripadnicima kontingenata drugih država je na odličnom nivou, uvažavaju me kao kolegu i poštuju kao sestru. Međusobna podrška u misiji je veoma važna i izražena jer ovdje svi zavisimo jedni od drugih i jedni drugima čuvamo leđa.”

Sa aktivnostima počinju u cik zore a završavaju kasno uveče. Dan u Avganistanu pun je izazova ali to ovoj djevojci ne predstavlja problem.

“Naime, kao nišandžija koji se nalazi na kupoli vozila, nosim oružje koje je teško preko 40 kg, koje se instalira na vozilu. Zatim ubacujem municiju i svu dodatnu opremu potrebnu za zadatak. Tokom patrole i kretanja konvoja zadužena sam za osmatranje svog sektora dejstva. To podrazumijeva da svu pažnju usmjerim na uočavanje potencijalne opasnosti za konvoj. Naši zadaci obično traju do poslijepodnevnih časova, kada se vraćamo u bazu Marmal (grad Mazar-e-Sharif)”, prepričava nam Nikolina svoj dan i dodaje:

“Potom nas čeka povratni brifing o realizovanom zadatku i završavamo čišćenjem i sređivanjem opreme koju smo koristili. Slijedi priprema za aktivnosti koje nas očekuju sljedećeg dana. Uglavnom, svaki minut je ispunjen i organizovan ali isto tako imamo slobodno vrijeme i vrijeme za odmor”, priča naša sagovornica.

U misiji je nešto više od mjesec dana a utisci će se, ne sumnje, sumirati i dugo nakon povratka u Crnu Goru.

“Ovdje je svaki dan poseban i pun doživljaja, kako poslovno tako i među nama koji ovdje činimo jednu veliku i složnu porodicu. Prvi dani boravka u bazi sigurno će mi ostati urezani u sjećanju. Osjećaj kada sretnemo stanovnike i lokalne radnike pa se obratimo pozdravom na avganistanskom jeziku a oni uzvrati na crnogorskom je neprocjenjiv osjećaj. Avganistanci nas vole, naša zastava je ovdje odavno prepoznata i srdačno prihvaćena”, kaže Nikolina za FOS dodajući :

“Utisci su pozitivni i sve postavljene zadatke realizujemo bez problema. Smatram da svaki pripadnik Vojske Crne Gore treba da se oproba u misijama i nađe u međunarodnom okruženju, jer to je dragocjeno životno iskustvo koje će umnogome koristiti za budući razvoj karijere. Rad u ovakvom okruženju daje vam mogućnost da sagledate taktike i procedure oružanih snaga drugih zemalja, razmjenjujete iskustva, i da ista podijelite sa svojim kolegama po povratku u Crnu Goru.”

U ovaj izazov bi se, priznaje, bez dvoumljenja opet otisnula.

“Opet bih se odlučila na ovaj korak, ne samo što se tiče Avganistana već i drugih misija u koje VCG upućuje svoje pripadnike. Naravno da ću se rado odazvati ako mi se opet ukaže prilika da bilo gdje u svijetu dostojanstveno predstavljam svoju zemlju”, iskrena je Nikolina.

Takođe, mladima koji žele da se oprobaju u vojnom pozivu poručuje:

“Da obrate pažnju na konkurse koje raspisuje Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore, a brojni su, od vojnika po ugovoru, preko dobrovoljnog služenja vojnog roka i obrazovanja na inostranim vojnim akademijama. Biti pripadnik Vojske Crne Gore predstavlja lični i porodični ponos.”

Po završetku misije u Avganistanu vraća se svojim radnim obavezama u Crnoj Gori.

“Po povratku u Crnu Goru nastavljam sa svojim svakodnevnim obavezama u Četi Vojne policije. Radujem se novim radnim pobjedama i izazovima, takođe bih željela da nastavim sa edukacijom jer se u VCG zaista pruža prilika za profesionalno usavršavanje”, zaključuje Nikolina za FOS.

Podsjećamo, XII kontingent Vojske Crne Gore u misiji Resolute Support trenutno boravi u Avganistanu.