Neki gradovi, jednostavno, umiru. Ljudi odlaze, ulice se stišavaju, i izolacija stvara jeziv oblik usamljenog grada duhova – propadajući sa proganjajućom nebrigom i urbanim raspadom.

Od Afrike, preko Japana, pa do Ukrajine, ovi napušteni gradovi vrebaju u sjenkama civilizacije. Njihove priče se prećutkuju, dok nada u obnovu izumire. Neki od ovih gradova su propali zbog katastrofa (kako prirodnih tako i ljudskih), dok su drugi, jednostavno, nadživjeli svoju funkciju. Mislim da se svi možemo složiti oko jedne stvari. A to je da su svi vrlo jezivi.