Napredak u zaštiti prava osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori je evidentan. Iz institucije Zaštititnika ljudskih prava i sloboda ukazuju, međutim, da čitavo društvo mora više i efikasnije da radi kako bi OSI ostvarivale svoje socijalne, obrazovne, zdravstvene i durge potrebe i prava.

Tokom 2018. godine, Zaštitnik je u radu imao 17 predmeta zbog diskriminacije po osnovu invaliditeta i šest po osnovu zdravstvenog stanja, koji u osnovi mogu biti praćeni sa stanovišta invaliditeta – što ukpuno čini 23 predmeta.
Okončana su 22 predmeta, dok je jedan prenijet u 2019.

Iz institucije Zaštitnika ukazuju na postupak po prenijetoj pritužbi iz 2018.okončan je u 2019. na način što je utvrđena diskriminacija po osnovu invaliditeta u oblasti zapošljavanja (o tom postupku možete pročitati na ovom linku).

Pojačati promociju prava i sloboda OSI

Pritužbe i druga obraćanja osoba sa invaliditetom najčešće se odnose na ostvarivanje prava iz socijalne i zdravstvene zaštite, rada i zapošljavanja, inkluzivno obrazovanje, pristupačnost i prilagođenost objekata. To nam je saopšteno je iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

U toj instituciji ne spore da je u prethodnih nekoliko godina značajno unaprijeđena vidljivost OSI i poboljšana njihova integracija. Smatraju, međutim, da još ne možemo biti zadovoljni , te da se mora pojačati promocija prava i sloboda OSI.

Istraživanja opominju

Prema rezultatima istraživanja sprovedenog u novembru 2018. u okviru projekta “Istine i zablude o diskriminaciji”, osobe sa invaliditetom su najizloženije diskriminaciji (28,5%), dok je stepen socijalnog distanciranja prema njima među najnižima u odnosu na druge grupe u riziku od diskriminacije (28,2%).

Ovi podaci opominju društvo da učini više na planu inkluzije i obezbjeđivanja jednakih uslova za život u zajednici i puno ostvarivanje garantovanih prava i sloboda.

Osobe sa invaliditetom su, uprkos zajedničkim naporima organa javne vlasti i organizacija civilnog društva, izložene diskriminaciji i preprekama punog i efektivnog učešća u životu zajednice. Evidentno je da još nijesu postignuti zadovoljavajući rezultati na polju obezbjeđivanja pristupačnosti fizičkog okruženja, informacija, komunikacija i javnog saobraćaja.

Na osnovu postupanja Zaštitnika, izvještaja civilnog sektora i drugih pokazatelja, zaključuje se da su najčešće prekršena prava osoba sa invaliditetom: prava iz socijalne i zdravstvene zaštite, rada i zapošljavanja, inkluzivno obrazovanje, pristupačnost i prilagođenost objekata…

Veliki je broj građana koji žive na granici siromaštva ili ispod te granice, a značajan broj njih su osjetljive kategorije kao što su osobe sa invaliditetom, stare osobe, pripadnici romske populacije, raseljena i izbjegla lica, samohrani roditelji…

Pripadnici ovih društvenih grupa usljed nedovoljne podrške društva bivaju sve više socijalno isključena, stvoren je sve veći jaz i društveno raslojavanje, a samim tim i rizik od produbljivanja socijalnih nejednakosti i diskriminacije.

Djelimična primjena propisa

Oblast zaštite od diskriminacije i inkluzije osoba sa invaliditetom karakteriše samo djelimična primjena propisa, a zbog deficita jasnih budžetskih linija za integraciju OSI još nije u potpunosti realizovan Akcioni plan za prilagođavanje 13 prioritetnih objekata u javnoj upotrebi za pristup, kretanje i upotrebu licima smanjene pokretljivosti i licima sa invaliditetom za 2014.

Organizacije koje aktivno zastupaju prava osoba sa invaliditetom ukazuju da je poštovanje prava na nižem nivou u odnosu na prethodne godine.

Prigovaraju nerazumnom odugovlačenju na obezbjeđivanju pristupačnog okruženja, formiranju i jačanju servisa podrške (personalna asistencija, pomoć u kući, stanovanje uz podršku, tumačenje i prevođenje na znakovni jezik) i stvaranju drugih preduslova za samostalan život OSI. Ističe da su nevladine organizacije uslovljene posjedovanjem licence za pružanje usluga osobama sa invaliditetom, ukoliko konkurišu za finansijsku podršku za projekte od Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Institucija Zaštitnika ukauje na preporuke iz posljednjeg izvješataj o radu koje su i dalje aktuelne:

– Navode da treba nastaviti sa sa usklađivanjem pravnog sistema sa međunarodno-pravnim standardima ljudskih prava i sloboda i neposrednom primjenom Konvencija UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, kada domaći propisi pravno pitanje uređuju drugačije;

– Neophodno je obezbijediti učešće osoba sa invaliditetom u planiranju, definisanju i sprovođenju mjera i aktivnosti koje se direktno njih tiču, naročito kada je posrijedi primjena principa razumnih adaptacija, standarda pristupačnosti, usklađivanje propisa sa načelima Konvencije i donošenje strateških dokumenata.

– Osobvama sa invaliditetom omogućiti da efikasno i potpuno učestvuju u javnom i političkom životu, na jednakim osnovama sa drugima i uz podršku zajednice;

– Zaštitnik ukazuje na neophodnost obezbijeđivanja pristupačnog okruženja, donošenjem sveobuhvatne strategije pristupačnosti.

– Potrebno je uraditi i strategiju deinstitucionalizacije, sa jasno opredijeljenim budžetskim sredstvima, u cilju prevazilaženja institucionalne brige o osobama sa invaliditetom i njene zamjene servisima podrške u zajednici koji odgovaraju potrebama osoba s invaliditetom i poštuju autonomiju, izbore, dostojanstvo i privatnost osobe.

– Neophodno dodatno angažovanje državnih institucija
Zaštitnik podsjeća na ranije date preporuke za koje i dalje postoji potreba angažovanja državnih institucija:

– Ulaganje dodatnih napora na obezbjeđenju – ne samo pristupačnosti objekata i površina u javnoj upotrebi, već i pristupačnosti javnog prevoza, informacija i komunikacija radi potpunog uključivanja u život zajednice;

– Donošenje akta o ustanovljavanju jedinstvenog tijela vještačenja kojim bi se propisao način utvrđivanja mentalnih, intelektualnih, senzornih oštećenja, invaliditeta, funkcionalne sposobnosti i nivoa potpore preostale radne sposobnosti osoba sa invaliditetom i uspostavljanje jedinstvene (centralne) baze podataka o osobama sa invaliditetom;

– Potrebi prikupljanja podataka o osobama sa invaliditetom strukturiranih prema pripadnosti polu (žene), godinama starosti, vrsti oštećenja, porodičnoj situaciji i mjestu prebivališta;

– Nastavak podizanja svijesti javnosti u cilju ohrabrenja osoba sa invaliditetom da prijave svaki oblik diskriminacije, uznemiravanja i nasilja.