U Crnoj Gori je prije desetak dana boravio Metju Karuana Galicija, sin ubijene malteške novinarke Dafne Karuane Galicije. Iz kabineta potpredsjednice Skupštine Branke Bošnjak saopšteno je da je upriličen susret sa Galicijom zbog „pokretanja parlamentarne istrage o aferi Možura“ te da istraživanje koje je Dafne Galicija platila glavom „vodi i do Crne Gore i nekih visokih zvaničnika poraženog režima“. Galicija je  voljan, kako je rekao i u intervjuu javnom servisu RTCG, svoja saznanja podijeliti sa anketnim odborom Skupštine kao i pružiti pomoć u okviru svojih mogućnosti. Osim potpredsjednice Bošnjak, Galicija se sastao, kako Monitor saznaje, i sa visokim funkcionerima Demokrata i URA-e koji su obećali  podršku u formiranju anketnog odbora i rasvjetljavanju te afere. Galacija se sastao i sa tužiocima Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koje je, po ranijoj tvrdnji Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića, još 19. oktobra 2017. godine „formiralo predmet u vezi sa gradnjom vjetroelektrana (VE) na Možuri, a izviđaj i vještačenje dokumentacije još traje“.  Dafne Galicija, koja je istraživala slučaj, ubijena  je 16. oktobra 2017. a svega tri dana nakon ubistva SDT već formira predmet. Međutim, SDT-u će trebati pune četiri godine da uzme izjavu od nekoga sa Malte i to na insistiranje Metjua Galicije.

Ta afera je bila i jedna od glavnih tema predizborne kampanje opozicije prošle godine koju je pokret URA posebno potencirao. Njen lider i sadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je u toku izbornog procesa javno tražio od Katnića da  hitno uhapsi predsjednika Mila Đukanovića nakon što je obznanio dokumenta sa offshore destinacija koja su upućivala na veoma sumnjive ugovore i transakcije i postojanje paralelnih knjigovodstava. Abazović je tvrdio da je dokumentaciju dobio od evropskih parlamentaraca. Tužilac ga nikada nije pozvao na saslušanje ili tražio tu dokumentaciju. SDT nije reagovao ni u julu 2020. kada je  malteški ministar energetike Majkl Faruđa, pod pritiskom Evropske komisije i Europola zbog istrage o ubistvu Dafne Galicije, skinuo oznaku tajnosti sa dijela dokumentacije o vjetroelektrani. Tada su isplivale tajne instrukcije iz kruga bliskih vlasti u Crnoj Gori njihovim malteškim kolegama o tome kako se trebaju maskirati milionske i nekoliko puta naduvane fakture koje su ispostavljene malteškim građanina za plaćanje.

Crnogorskim građanima je njihova vlast ispostavila puno veći ceh za plaćanje – čitavih 115,2 miliona eura subvencija koje će plaćati investitoru 12 godina i ugovorom obavezavši Elektroprivredu Crne Gore (EPCG) da prvo kupuje struju od investitora i prodaje je crnogorskim građanima po tri puta većoj cijeni od tržišne i da tek onda može plasirati struju iz vlastitih izvora i po tržišnim uslovima. Investitor(i) je nekoliko puta mijenjao identitet pojavljujući se kroz razne offshore firme sa Sejšela, Lamanša, Hong Konga, Dubaija… Kroz mrežu biznismena povezanih sa vlastima u Azerbejdžanu, Crnoj Gori i Malti, što je uobičajena praksa u tim zemljama i na šta je Galicija konstantno upozoravala.

Jedan od njih je i Jorgen Fenek, malteški biznismen blizak vladajućim laburistima, preko čijih offshore firmi su, ispostaviće se kasnije preko Panamskih papira, urađene glavne transakcije plaćanja mita državnim funkcionerima na Malti i njihovom kineskom posredniku Čen Čengu. Fenek je i zvanično optužen za organizaciju ubistva istraživačke novinarke tako što su dvojica izvršilaca postavila bombu ispod njenog auta.

Dio sumnjivih transakcija je išao i preko Crne Gore i Universal Capital Bank (UCB) grčkog biznismena i zakupca Svetog Stefana Petrosa Statisa. Po riječima Metjua Galicije, upravo su službenici Statisove banke posumnjali i prijavili dvije transakcije koje su išle preko Latvije i računa u Crnoj Gori čiji vlasnik je azerbejdžanski državljanin i zahvaljujući toj prijavi ušlo se u trag dijelu novčanih tokova.

Na kraju se ispostavilo da je investicija u vjetroelektranu sve samo ne iz EU kako su to DPS i njen lider slavodobitno najavljivali. Troškovi izgradnje su sa prvobitno planiranih 65 miliona eura uključujući i opremu njemačkog Siemensa porasli na neobjašnjivih skoro 90 miliona sa kineskom opremom koja je znatno upitnijeg kvaliteta i po pravilu znatno jeftinija.