Nacrt zakona o igrama na sreću u Crnoj Gori, s obzirom na restriktivne mjere koje predviđa, krši nekoliko ključnih zakona i pravnih okvira Crne Gore i Evropske unije. Ako se ima u vidu da otvoreno favorizuje državnu lutriju i javne servise u odnosu na privatne medije i priređivače, jasno je da se ovim propisom privatnici guraju u ekonomski ambis.

Evo konkretnih zakona i regulativa koje bi mogle biti u sukobu s ovim nacrtom:

1. Zakon o zaštiti konkurencije Crne Gore

Ovaj zakon garantuje slobodno tržište i zabranjuje diskriminaciju među učesnicima na tržištu. Ako se nacrtom zakona favorizuje državni monopol ili ograničava oglašavanje privatnih priređivača igara na sreću, to bi moglo biti u suprotnosti sa pravilima o zaštiti konkurencije. Ova regulativa zabranjuje bilo kakve mjere koje narušavaju ravnopravnost učesnika na tržištu i stvaraju nefer prednost za državne subjekte.

2. Ustav Crne Gore – Članovi o slobodi govora i prava na informisanje

Ustav Crne Gore garantuje slobodu izražavanja i pravo na informisanje. Ako nacrt zakona ograničava mogućnost privatnih priređivača igara na sreću da se oglašavaju, to bi se moglo smatrati kršenjem ustavnih prava na slobodu govora i komercijalno izražavanje, što se odnosi na pravo privatnih firmi da komuniciraju sa javnošću i oglašavaju svoje usluge.

3. Direktiva Evropske unije o uslugama na unutrašnjem tržištu (Direktiva 2006/123/EC)

Ova direktiva EU garantuje slobodno pružanje usluga unutar zemalja članica i kandidata za članstvo, uz poštovanje jednakih uslova za sve pružaoce usluga. Ako se državna lutrija favorizuje u odnosu na privatne priređivače, ovo može biti u suprotnosti s principima slobodnog tržišta unutar EU. Direktiva se zalaže za jednak tretman svih preduzeća i slobodu pružanja usluga, što bi moglo biti narušeno ovim zakonom.

4. Povelja Evropske unije o osnovnim pravima – Član 11: Sloboda izražavanja i informisanja

Član 11 Povelje EU garantuje slobodu izražavanja, koja uključuje i komercijalno izražavanje kao oblik poslovne komunikacije. Ako se privatnim priređivačima ograniči pravo na oglašavanje, to bi moglo biti u suprotnosti sa ovim članom, jer EU prepoznaje komercijalno oglašavanje kao oblik slobodnog izražavanja koji je zaštićen zakonom.

5. Ugovor o funkcionisanju Evropske unije (TFEU) – Član 56: Sloboda pružanja usluga

Član 56 TFEU garantuje slobodu pružanja usluga unutar EU i zabranjuje svaku vrstu diskriminacije koja favorizuje domaće aktere na račun drugih. Ako zakon favorizuje državnu lutriju i ograničava privatne kompanije u oblasti oglašavanja i poslovanja, to bi moglo biti u suprotnosti sa principima slobodnog tržišta koje EU promovira.

6. Zakon o medijima Crne Gore

Zakon o medijima garantuje slobodu medija i pravo na informisanje. Ako privatni priređivači budu ograničeni u oglašavanju, mediji koji se oslanjaju na prihode od ovih oglasa mogli bi se naći u finansijskom problemu, što može uticati na njihovu nezavisnost i slobodu. Time se posredno narušava sloboda medija i njihova sposobnost da djeluju bez ekonomske ovisnosti o državnim subjektima.

7. Zakon o elektronskim medijima Crne Gore

Ovaj zakon definiše prava i obaveze elektronskih medija i garantuje slobodu oglašavanja, osim u slučajevima kada se radi o zaštiti javnog interesa. Međutim, nacrt zakona o igrama na sreću, ako uvodi restriktivne mjere prema privatnim priređivačima bez jasno definisanog javnog interesa, može se smatrati ograničavanjem slobode oglašavanja, što može biti u sukobu sa odredbama ovog zakona.

Ove pravne norme iz Crne Gore i EU postavljaju jasne smjernice o slobodi tržišta, izražavanja i konkurenciji. Ukoliko Nacrt zakona o igrama na sreću ignoriše ili krši ove zakone i direktive, moguće su pravne posljedice koje uključuju žalbe pred domaćim sudovima, kao i međunarodne pravne sporove i potencijalne sankcije.

Diskriminacija

Ovaj zakon je sve što jedno savremeno zakonodavstvo ne bi smjelo biti diskriminatorski, i ekonomski destruktivan. Ako Crna Gora nastavi ovim putem, pred njom je je budućnost ekonomske stagnacije, pravne nesigurnosti i društvene destabilizacije.

Gušenje privatnog sektora, stimulisanje ilegalnih aktivnosti i narušavanje slobode medija samo su prve naznake krize koja će uslijediti. Crna Gora mora hitno odbaciti ovaj zakon i povesti se principima slobodnog tržišta i jednakih uslova za sve, u suprotnom, zemlja ulazi u spiralu ekonomske neizvjesnosti iz koje će se teško oporaviti.