Posjetioci su mogli da degustiraju, ali i da po pristupačnim cijenama pazare različite domaće i organske proizvode: sireve, rakiju, maslinovo ulje, džemove, sokove, ali i kupus, krtolu, mrkvu, luk…

Sajam organskih i tradicionalnih proizvoda, koji je organizovao Šoping centar „Kamelija“ u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede i ruralnog razvoja, okupio je juče u Kotoru dvadesetak proizvođača iz čitave Crne Gore. Posjetioci su mogli da degustiraju, ali i da po pristupačnim cijenama pazare različite domaće i organske proizvode: sireve, rakiju, maslinovo ulje, džemo-ve, sokove, ali i kupus, krtolu, mrkvu, luk…

U okviru sajma, a u sklopu manifestacije „Susreti Pljevljaka“, održana je i prezentacija pljevaljskog sira za šta je bio zadužen Vladimir Čolović, kome su podršku dali i njegovi sugrađani, a štand, kao i sajam, obišao je i gradonačelnik Kotora dr Aleksandar Stjepčević.

Organsku rakiju „Trnovaču“ koja se peče od divlje kruške, šive „požegače” i jabuke, nudio je Vidoslav Krvavac iz sela Trnovice kod Pljevlja, koji se pohvalio da svo voće gaji u sopstve-nom voćnjaku.

Godišnje mogu proizvesti do hiljadu litara rakije, ali to zavisi od roda i vremenskih uslova. Moja rakija predstavljena je i na svim sajmovima u regionu; Srbiji, Republici Srpskoj, i dobila je veliku zlatnu medalju od strane najeminentnijih stručnjaka sa ovih prostora – rekao je Krvavac za „Dan“.

Njegova rakija je prepoznatljiva i po svojoj ambalaži, jer se na flašama nalaze replike ikona, dok se druga vrsta boca uvozi iz Italije.aGužva je vladala i kod štanda Dragice Mirjačić iz Nik-šića koja je iznijela 13 organskih proizvoda od drenjine, od sušene drenjine do alkoholnog pića, to jest rakije, četiri vrste sokova, džemove, likere, slatko, kompote, sušene i kisjele drenji-ne. Prije deset godina počela je, kaže, da se bavi proizvodnjom ovog „božanskog“ voća koje bi zbog kvaliteta trebalo da bude zastupljeno na svim trpezama. Na svoju proizvodnju i svoj rad je ponosna, a još više je čini srećnom to što narod prepoznaje ono što je zdravo.

Ono što drenjina sadrži u sebi mislim da ne sadrži nijedno drugo voće, a to su; pektin tanin i vitamin B17. Drenjina je voće koje se lako može preraditi, a to znači da posjeduje svoj organ-ski konzervans tako da nije mi bilo teško doći do sertifikata i imati svoj organski proizvod. Svoje proizvode plasiram u restoranima, kafićima, dok kod hotelijera još uvijek nisam naišla na razumijevanje, ali se nadam da će uskoro i oni shvatiti da poljoprivreda i turizam ne mogu i ne idu jedno bez drugog, da se gostu nudi naše tradicionalno, organsko iz našeg krša, a ne da ih nudimo bečkom šniclom, francuskom salatom, grčkom itd. – poručuje Dragica Mirjačić.

Pljevaljak Željko Macanović se nakon 20 godina provedenih u Beogradu gdje je živio i radio, vratio u svoje selo i na gazdinstvu površine 32 hektara započeo proizvodnju žitarica (heljda, spelta, raž, ječam, ovas koje prerađuje u brašno). On smatra da u Crnoj Gori postoje dobre šanse za bavljenje poljoprivredom, ali u organskoj proizvodnji, dok u konvencionalnoj nemamo mogućnosti da konkurišemo velikim zemljama.

Na našem gazdinstvu u selu Glibaći uglavnom radimo sin i ja, a kada je sjetva i žetva angažujem komšije i prijatelje. Plasiram proizvode po prodavnicama zdrave hrane i hotelima – kaže Macanović.

Registrovano 290 organskih proizvođača

U Crnoj Gori trenutno ima oko 290 registrovanih organskih proizvođača, pri čemu se ta cifra mijenja budući da taj resor svakodnevno dobija nove zahtjeve za upis u registar.

Zaista je značajno porastao njihov broj u posljednjih četiri godine. Najviše ih je u Pljevljima i to proizvođača žitarica, u Bijelom Polju voća, dok ih je manje u centralnom dijelu, na pri-mjer u Podgorici imamo samo jednog registrovanog za smokve, u Nikšiću su drenjine, imamo pčelara, a na teritoriji opštine Herceg Novi imamo samo jednog registrovanog maslinara na Luštici, dok u Kotoru nemamo nijednog registrovanog organskog proizvođača. Primorje ima potencijal; zaleđe Kotora, Herceg Novog i Tivat, samo još uvijek nema dovoljno interesovanja i možda će upravo ova manifestacija nekoga možda podstaći da počne da se bavi organskom proizvodnjom – saopštila je za „Dan“ Danijela Stolica, generalna direktorica za poljoprivredu i ribarstvo u Ministartvu poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Čolović proizvede pet tona sira i sve proda

Vladimir Čolović, koji je poljoprivredni proizvođač pljevaljskog sira iz sela Klimerine MZ Boljanići, svoj proizvod prodavao je po cijeni od pet eura po kilogramu.

Ovaj sir bi trebao biti jedan od prvih proizvoda koji će biti brendiran, a mi smo na više od polovine tog puta kako bi on dobio zaštitu geografskog porijekla. Na području Pljevalja djeluje udruženje koje broji oko 35 članova, a na teritoriji naše opštine ima dosta poljoprivrednih gazdinstava, velikih farmi. Proizvod plasiramo najčešće u primorske gradove i Podgoricu, a ja lično i dio u Pljevljima. Kao individualni proizvođač godišnje proizvedem od 3,5 do pet tona sira i sve to prodam, pohvalio nam se Čolović.