Predsjednik MZ Potkovač Obrad Ćeranić kaže da bi bilo poželjno na svakoj od rijeka obnoviti bar po jednu vodenicu

Nekada je na prostoru pljevaljske Mjesne zajednice Potkovač bilo oko trideset vodenica, a danas ne radi nijedna. Većina tih seoskih mlinova je u ruševinama, a na pojedinim mjestima je-dva se primjećuje da je nekada bila vodenica. Najviše mlinova bilo je na rijeci Kozica, čak 22, ali šest vodenica je žito mljelo i na rjeci Kamenica, dok su tri vodenice bile na izvorištu To-plici.

Zanimljivo je da snaga malih planinskih rijeka koje se ulivaju u Ćehotinu izuzetno velika. Poslednjih godina se ta snaga ispitivala na Kozici i Kamenici, a bilo je priče da bi se na tim rije-kama mogle graditi mini-hidrocentrale. Ako bi se to desilo, postavlja se pitanje da li bi bilo hidrocentrala kao što je nekada bilo seoskih mlinova.

Danas se mještani Potkovača samo sjećaju tih dana kada se hljebno žito sijalo na njivama i mljelo u vodenicama. Predsjednik MZ Obrad Ćeranić kaže da bi bilo poželjno na svakoj od po-menutih rijeka obnoviti bar po jednu vodenicu.

– Ja se ne sjećam tih vremena kada su vodenice radile svuda u okolini, ali smatram da bi bilo dobro obnoviti makar po jednu na svakoj od ovih rijeka. Danas je sve veća potražnja za zdra-vim hlebnim žitom, a vodenice su pravo mjesto da se žito samelje na kvalitetan i zdrav način. Pritom se ne troši ni električna energija – kaže Ćeranić i pojašnjava da iz priča starijih mješta-na zna da se nekada u vodenicama žito mljelo svakog dana i da je svako domaćinstvo imalo dan kada je mljelo svoje žito i da su pojedina domaćinstva imala manje od jednog dana da me-lju žito za kućnu ishranu. Ka da bi neki domaćin prodao svoje imanje, on bi prodavao i svoje mjesto u seoskom redovničkom mlinu. Onaj ko bi kupio imanje, sticao je pravo da taj dan me-lje žito u seoskoj vodenici. Ti mlinovi su većinom bili vlasništvo sela, a jako malo je bilo onih u privatnom vlasništvu.

– Stariji ljudi pričaju da je nekada pored mlinova bilo jako živo. Ljudi su se sretali i razgovarali. Okupljali su se i do u noć ostajali u mlinu, a često bi takve skupove pratilo dobro raspolo-ženje. Danas su, nažalost, vodenice zarasle u korov. Često su i ostaci vodeničkog kamenja zarasli u mahovinu, a za neke mlinove samo se pamti mjesto gdje su bili. Danas se, nažalost, po-jedina mjesta označavaju po nekadašnjim mlinovima. Kaže se kod Puzićkog, Kosovskog, Plakalskog, Prearskog mlina, a mlinova više nigdje nema – kaže Ćeranić i ističe da su mlinovi po-čeli da propadaju kada je u seoskim domaćinstvima za ishranu počelo da se koristi pšenično brašno, kupljeno u prodavnicama. Potom je počela da se kupuje i stočna hrana, a u seoske vo-denice prestalo je da se tjera žito.

Ćeranić najavljuje da će MZ Potkovač pokrenuti inicijativu da se neki od mlinova obnove.

Obnovljen mlin na Sredenici Jedan od rijetkih mlinova u donjem slivu rijeke Ćehotine je mlin na izvorištu Sredenice. Mještani sela Nange, MZ Šula, prije petnaest godina, uz pomoć tadašnje Vojske Jugoslavije, obno-vili su ovaj mlin. Do mlina je probijen put, tako da pojedini mještani sa traktorima mogu da dovezu žito.