Rijetki su oni koji svojim likom ovjekovječe revoluciju. Kubansku revoluciju vodio je Fidel Kastro ali je njena ikona bio Ernesto Gevara zvani Če. Ona komunistička revolucija koju su vodili jugoslovenski partizani imala je jednu veliku ikonu, Josipa Broza. I jednu malu, oličenu u dječaku bombašu čijim se imenom ponosila cijela bivša Jugoslavija.

Boško Buha bio je dječak, partizan koji je postao jedan od najvećih ikona Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Rođen je u slavonskom selu Gradina, pored današnje Virovitice, u srpskoj porodici. 1941. nakon invazije na Kraljevinu Jugoslaviju i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, njegova porodica je bila na meti ustaša i morala je da potraži spas u Srbiji.

Boško Buha je na kraju stigao do teritorije pod kontrolom partizana. Tu je pokušao da se pridruži partizanima, ali je odbijen zbog svojih godina. Nakon nekoliko pokušaja uspio je da stupi u partizane i uzme učešće u borbi. 1942. pridružio se Drugoj proleterskoj brigadi NOVJ.

Boško Buha je bio pravi diverzant. Razvio je talenat za šunjanje do neprijateljskih bunkera i njihovo uništavanje pomoću ručnih granata. Njegov talenat i hrabrost postali su legendarni, a njegova jedinica, u kojoj je bilo mnogo mladih ljudi i djece, dobila je nadimak „Partizanska artiljerija“. Krajem 1942. javno je pohvaljen od strane Josipa Broza Tita.

Godinu dana kasnije, 28. septembra 1943. godine, Boško Buha je poginuo kada je kamion u kome se nalazio upao u zamku četnika u blizina sela Jabuka, između Prijepolja i Pljevalja, na današnjoj granici Crne Gore i Srbije. Na mjestu gdje je poginuo podignut je spomenik. Odmah po završetku rata Boško Buha je posthumno dobio orden Narodnog heroja Jugoslavije.

Iako mnogi misle da sve znaju o malom bombašu, makar svi koji su o njemu gledali istoimeni film, mnogi ne znaju da je narodni heroj Boško Buha sahranjen u gradu pod Golubinjom.

Tačnije na groblju na Varoši, kako se u Pljevljima naziva groblje koje se nalazi u blizini samog centra grada i koje odavno nije u funkciji, na samom ulazu i na počasnom mjestu sahranjeni su posmrtni ostaci legendarnog bombaša.

Spomenik su mu u davnim i sada već zaboravljenim vremenima podigli pljevaljski pioniri. Ipak je Boško Buha bio arhetip ondašnjih pionira. Pioniri su odavno nestali pa tako i sjećanje na Boška Buhu. Iako većina Pljevljaka zna da je Boško Buha sahranjen u njihovom gradu, država i ideali za koje se borio više ne postoje, pa ni Boško više nije interesantan. Ostatak one velike domovine ubijeđen je da je Boško Buha sahranjen na Jabuci na kojoj je i poginuo.

A krajem septembra 1943. na groblju na varoši okupilo se cjelokupno stanovništvo Pljevalja. Uz počasnu stražu svojih drugova, dječaka, bombaša, sahranjen je Boško Buha. Tada su mu saborci i Pljevljaci odali sve počasti. Danas su rijetki njegovi bivši saborci a u Pljevljima više nema pionira, pa je Boško sam. Jedno se neki namjernik osvrne na spomenik, koji stoji tik uz ulicu, i kad pročita njegovo ime sjeti se malog heroja koji je bio mali za vojnika a veliki za junaka. Tako makar kaže pjesma…

Ipak, nije da ga se ne sjete Pljevljaci. Na dan njegove pogibije izađu djeca iz škole „Boško Buha“ u pratnji onoh nekoliko preživjelih partizana da mu odaju počast.. Samo, to ne stigne do ostatka Crne Gore. Nas zaboravljeni heroji ne interesuju…