Lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović ocijenio je da mudrom politikom i dobrim namjerama u doglednoj budućnosti možemo umiriti Crnu Goru.

Gledati u budućnost i raditi za nju obaveza je, kako je rekao, „koja se politički neće isplatiti sjutra, ali jednom hoće, i to svima“.

„Strpljivo i uporno graditi pomirenje ne može biti uzaludno, samo je jako naporno i podrazumijeva dnevno sudaranje sa političkim polusvijetom koji nikada ne odustaje. Ogromna je količina neznanja ali i zluradosti od koje se lagodno živi“, rekao je Danilović.

Kako kaže, Đukanovićeva praktična i iz ličnih razloga isforsirana kampanja započeta pod „stare dane“ i na kraju burne karijere koju su obilježile svađe, laži i sukobi nije donijela nikako dobro.

„Graditi navodni crnogorski identitet značilo je razgraditi Crnu Goru nastajalu vjekovima na raznolikosti i mnoštvu identiteta, a posebno, zatrti svaki trag onom dualitetu crnogorsko-srpskom koji je čuvao kao zajednicu od davnine. U nedržavničku, zlokobnu i primitivnu namjeru kojom se štiti samo svoje i razara sve zajedničko, decenijama se uplelo i zamrsilo zlo agresivnog neznanja, poluistina, histererije, besomučnog laganja, prekrajanja istorije, političkih biografija i čega sve ne“, kazao je Danilović.

„Mudrom politikom i dobrim namjerama u doglednoj budućnosti možemo umiriti Crnu Goru, ali ne utukom na utuk nego makar usporavanjen onog čuvenog istorijskog klatna koje nas svakih poka vijeka s jednog kraja nepameti odnese ne drugi kraj istoga“, kazao je on.

Moramo, ističe Danilović, da čuvamo davno zaokruženi identitet Crne Gore „koji je otvorio prostor za identitete svih naroda koji u njoj žive“.

„‘Rat’ u porodicama mora prestati ili ćemo svi izgubiti. Šizofreno cijepanje jednog narodnog bića učiniće nas nesposobnom zajednicom. Razlike nikada ne treba skrivati jer je to povratak u boljševizam. Samo nam trebaju pristojne politike i pristojni pojedinci da te razlike iznesu kao darove, a ne kao prokletstva. Za početak, ali i do kraja; pravda i pravičnost su najbolje rješenje. Nije problem u tome šta i kome pjevamo nego jesu li nam i dalje tuge zajedničke“, poručio je Danilović.