Nakon nastupa na prvoj debati sa bivšim predsjednikom Donaldom Trampom, predsjednik SAD Džo Bajden pokušava da uvjeri Demokratsku stranku da ima šanse da pobijedi na izborima, da njegove godine nisu problem i da ima sposobnost da vodi zemlju.

Javni pozivi nekih demokratskih zvaničnika i donatora da ga zamijene na glasačkom listiću pokrenuli su pitanje koje proceduralne opcije postoje za to.

Jedna od njih je 25. amandman koji reguliše ko nasleđuje predsjednika. Iako se bavi ključnim pitanjem, 25. amandman postoji tek od 1967. godine. Pre toga, jedini relevantan akt bio je član II Ustava, koji je predviđao da potpredsjednik preuzima predsjedničke dužnosti u slučaju smrti predsjednika, ostavke ili nemogućnosti da obavlja svoje dužnosti. Ali ovaj član je imao velika ograničenja: nije imao ništa o smjeni potpredsjednika, niti je precizirao kako će se utvrditi nesposobnost predsjednika da vlada, piše Glas Amerike.

Nejasnoća o tome je izazvala probleme tokom američke istorije. Džejms Garfild i Vudro Vilson su proveli dio svog predsjedničkog mandata uglavnom nesposobni, a potpredsjednik nije imao mandat da preuzme funkciju dok je predsjednik još živ.

Nakon ubistva predsjednika Džona F. Kenedija 1963. godine, postojala je veća hitnost da se razjasne pravila.

Amandman pojašnjava proces

Amandman koga je 1965. predložio senator Birč Bej i ratifikovan dvije godine kasnije, sadrži četiri odjeljka. Odeljak 1. ponavlja član II, ali dalje pojašnjava da u slučaju upražnjenog predsjedničkog mjesta, potpredsjednik postaje novi predsjednik i u potpunosti nasleđuje tu funkciju, i nije samo vršilac dužnosti predsjednika.

Ovo ranije nije bilo precizirano i prvobitno je izazvalo zabunu kada je Džon Tajler naslijedio Vilijama Henrija Harisona.

Odjeljak 2 popunio je ključnu prazninu i regulisao proceduru za postavljanje novog potpredsjednika, imenuje ga predsjednik i potvrđuju oba doma Kongresa. Značaj ovog odeljka vidio se ubrzo, 1973. godine, kada je potpredsjednik Spiro Egnju podnio ostavku zbog optužbi za korupciju. Bez potpredsjednika, a suočen sa istragom oko skandala Votergejt, predsjednika Ričarda Niksona bi naslijedio predsjedavajući Predstavničkog doma Karl Albert prema Zakonu o predsjedniku iz 1947. Umjesto toga, Nikson se prvi put pozvao na 25. amandman da bi predložio Džeralda Forda za potpredsjednika. Manje od godinu dana kasnije, Ford je postao predsjednik nakon Niksonove ostavke.

Odjeljak 3 dozvoljava predsjedniku da se proglasi nesposobnim da vlada tako što formalno obavještava lidere Kongresa, čime privremeno prenosi svoja ovlašćenja i dužnosti i omogućava potpredsjedniku da postane vršilac dužnosti predsjednika. Predsjednik takođe može da poništi ovu odluku, tako što će obavjestiti Kongres da je sposoban da ponovo preuzme funkciju.

Ranije je sličan aranžman neformalno uveden kod predsjednika Dvajta D. Ajzenhauera i potpredsjednika Ričarda Niksona, pri čemu je Nikson više puta preuzimao funkciju kada je Ajzenhauer bio hospitalizovan. Od tada su se na ovaj akt pozivali Ronald Regan, Džordž Buš i Džo Bajden kada su bili na operacijama.

Kongres daje konačnu riječ

Odjeljak 4 je najsloženiji dio amandmana, koji se odnosi na to ko još osim predsjednika može proglasiti predsjednika nesposobnim za obavljanje službene dužnosti. Prema tekstu, to ovlašćenje daje se potpredsjedniku, zajedno sa većinom članova predsjedničkog kabineta, iako takođe dozvoljava Kongresu da umjesto njih imenuje druge zvaničnike.

Kongres takođe ima poslednju riječ ako predsjednik ospori odluku i ostane sposoban za funkciju, zahtijevajući dvije trećine glasova da bi se utvrdilo da je predsjednik zaista nesposoban da obavlja mandat. Taj odjeljak sličan je procesu opoziva jer dozvoljava da aktuelnog predsjednika razriješe vlasti drug vladini zvaničnici. Za razliku od impičmenta, Odjeljak 4 dozvoljava samo da predsjednik bude suspendovan, a ne uklonjen sa funkcije, pri čemu potpredsjednik postaje vršilac dužnosti predsjednika do sledećih izbora.

I dok se opoziv odnosi na nezakonito ponašanje ili zloupotrebu predsjedničkih ovlašćenja, 25. amandman se odnosi na mogućnost obavljanja funkcije.

Definicija nesposobnosti za funkciju ostala otvorena

Obim onoga što čini nesposobnost, međutim, namjerno je ostavljen otvoren. Dok je najočiglednije tumačenje hitan zdravstveni slučaj, ustavni stručnjaci su iznijeli druge mogućnosti kao što su kidnapovanje, privremena ili ekstremna nesposobnost.

Postoji nekoliko formalnih ograničenja o tome šta se može smatrati predsjedničkom nesposobnošću sve dok potpredsjednik, većina članova kabineta i velika većina u Kongresu mogu da se saglase o tome. Iako Odjeljak 4 nikada nije korišćen, ta mogućnost je pokrenuta, nakon napada Trampovih pristalica na američki Kapitol 6. januara 2021. Demokrate i neki republikanci pozvali su potpredsjednika Majka Pensa da se pozove na 25. amandman, navodeći Trampovu očiglednu nespremnost da interveniše ili iskoristi svoja predsjednička ovlašćenja da zaustavi nerede.

Iako do poziva na amandman nikada nije došlo, demokrate su pokrenule postupak opoziva u poslednjoj nedjelji Trampovog predsjedavanja. Sada je potpredsjednica Kamala Haris suočena sa pozivima da se aktivira 25. amandman kako bi se Bajden razriješio vlasti, uključujući i formalnu rezoluciju koju je podnio republikanski predstavnik Čip Roj.

Brojne pozive uputile su pristalice Demokratske partije, koji tvrde da bi to ublažilo zabrinutost birača u vezi sa Bajdenovim godinama i dalo Haris veći legitimitet da učestvuje na izborima kao vršilac dužnosti predsjednika. Međutim, Ustav namjerno postavlja visok prag za smjenu demokratski izabranog predsjednika.

Da bi sprečili partijske zloupotrebe, autori 25. amandmana su se pobrinuli da jedini ljudi koji se na njega mogu pozvati budu čelnici administracije predsjednika, koji bi mu se najmanje suprotstavili.

Potpredsjednik koji planira da podnese potrebnu deklaraciju Kongresu možda će morati tajno da djeluje kako bi ubijedio dovoljno članova kabineta da potpišu, jer bi predsjednik mogao preventivno da otpusti sve članove kabineta koji otvoreno namjeravaju da smjene predsjednika sa funkcije.

Iz tog razloga, pisci zakona su dali Kongresu mogućnost da odredi alternativno tijelo, kao što je nezavisno zdravstveno veće ili stalni dvopartijski komitet koji bi zajedno sa potpredsjednikom riješavao pitanja predsjedničke nesposobnosti.

Ništa od toga još nije učinjeno. Pozivanje na 25. amandman ostaje malo vjerovatno hipotetički, iako njegovo postojanje i dalje može uticati na unutrašnje partijske diskusije.