Uprkos zvaničnim najavama čelnika Ministarstva odbrane (MO) da je nakon rješavanja prioriteta u opremanju Vojske Crne Gore nabavkom tri srednja višenamjenska helikoptera za Vazduhoplovstvo i 67 lakooklopnih borbenih vozila za Kopnenu vojsku, na red došlo i opremanje Mornarice VCG, sudeći prema planu javnih nabavki za 2020. Mornarica je opet “izvisila“.

Štoviše, dobar dio ulaganja predviđenih ovogodišnjim Planom javnih nabavki koji je objavio resor ministra Predraga Boškovića, ukupno “teškim” 12.993.675 eura, indirektno je povezan sa nabavkom helikoptera „Bel 412 EP/EPI“ koji su kupljeni 2018. godine, odnosno kupovinom lakooklopnih vozila “Oshkosh JLTV“ za koje je ugovor o isporuci i nabavci daljinski upravljanih borbenih stanica kojima će se ona naknadno opremati, potpisan prošle godine.

Za sve to Crna Gora će po kreditnim aranžmanima postignutim sa američkim, kanadskim i izraelskim firmama koje joj isporučuju helikoptere i borbena vozila, platiti skoro 90 miliona eura. Na tu cifru valja dodati i ulaganja iz ovogodišnjeg Plana javnih nabavki MO, a koja su povezana sa ovim helikopterima i vozilima. 

Najskuplja na tom spisku je izgradnja novog hangara za “Bell“ helikoptere na vojnom aerodromu “Knjaz Danilo“ u Podgorici za što će se izdvojiti 1,8 miliona eura.

Dodatni troškovi za helikoptere iz ovogodišnjeg Plana javnih nabavki su i nabavka pilotskih kaciga i rezervnih djelova za njih, odnosno specijalnih pilotskih naočara za noćno letjenje i nosača za njihovo montiranje na kacige, a što će koštati 104.000 eura, te plaćanje obuke pilota za upravljenje helikopterima što će koštati 150.000 eura.

Dodatni troškovi vezani za nabavku lakooklopnih vozila koji su se reflektovali na ovogodišnji Plan javnih nabavki MO su izgradnja hangara za smještaj i radionice za održavanje tih vozila vrijedni 900.000 eura.

Prema planu, MO će za nabavku roba izdvojiti ukupno 5.183.875 eura, za plaćanje radova 4,87 miliona, dok će usluge koštati 2.939.800 eura.

Zanimljivo je da u Planu nigdje nema projekta kojeg su do sada čelnici MO u više navrata javno obećavali – konverzije raketne topovnjače RTOP-406 u patrolni brod, po obrazcu koji je već u protekle dvije godine relizovan sa nekadašnjom raketnom topovnjačom 405. 

Ova topovnjača nakon rekonstrukcije i modernizacije vrijedne 1,1 milion eura, a koju je na njoj obavila kompanija “Arsenal REM“ iz Kraljeva i Tivta, sada plovi kao patrolni brod P-105 “Durmitor“ i trenutno je jedino operativno borbeno plovilo Mornarice VCG.

Naime, prošle godine, iz operativne upotrebe su zbog velikih troškova i njihove navodne glomaznosti za crnogorske potrebe, iz operativne upotrebe Mornarice VCG povučena dva velika patrolna broda – nekadašnje raketne fregate P-33 “Kotor“ i P-34 koji se sada pokušavaju prodati, a MVCG je od iole borbeno sposobnih plovila, “spala“ samo na novorekonstruisani P-105 “Durmitor“.

Bošković je u martu prošle godine prilikom prve javne prezentacije “Durmitora“ najavio da će se uskoro ista konverzija odraditi i na raketnoj topovnjači 406, da bi krajem prošle godine u intervjuu “Pobjedi“ kazao da su neophodna i dugo godina odlagana ulaganja u Mornaricu “trenutno najveći izazov sa kojim se Ministarstvo i Vojska srijeću”.

“Nešto zbog nasljeđa, nešto zbog koncepcije, a velikim dijelom zato što je Mornarica skupa igračka, zahtijeva ogromna sredstva. Pokušavmo i to pitanje da riješimo. Da se riješimo dva velika broda, dvije fregate koje postoje i da na bazi te zamjene nabavimo dva patrolna broda. Završili smo ovu raketnu topovnjaču, kao i drugu koja je ušla u proces konverzije”, kazao je tada ministar odbrane, iako konverzija RTOP 406 nije počela ni tada, a ni do dana današnjega, niti je MO uopšte raspisalo tender za taj posao.
Stoga ova topovnjača i dalje propada vezana u vojnom dijelu luke Bar, neposredno uz već rashodovane i otpisane ratne i pomoćne brodove MVCG koje MO već duže vrijeme bezuspješno nastoji da proda.

Kako stvari stoje sa Planom javnih nabavki MO za 2020. godinu, ni ove godine neće biti ništa od rekonstrukcije topovnjače 406, a u najboljem slučaju Mornarica se može nadati da će iz američke vojne pomoći stranim državama – partnerima SAD-a, dobiti tri ili četiri brza RHIB patrolna čamca tipa “Arhangel”. Međutim, ovi aluminijumski brodići dugi 12 metara naoružani mitraljezom kalibra 12,7 mm i sa brzinom od 45 čvorova, nisu ništa više od tzv. fast response interventnih plovila Obalske straže, i daleko su od iole sposobnijih ratnih brodova pogodnih za duži boravak i patroliranje na otvorenom moru kakvi trebaju MVCG.

Sića za održavanje brodova

Koliko je Mornarica na margini brige MO, pokazuju i drugi aspekti iz ovogodišnjeg Plana javnih nabavki tog resora. 

Tako je za “tekuće održavanje plovnih objekata” predviđen iznos od samo 150.000 eura, a sa kojima se brodovi u operativnoj upotrebi MVCG, a kamoli oni koji su iz nje izvedeni i čekaju na prodaju, ne mogu čestito ni prefabrati, a ne ozbiljnije održavati. 

O koliko malom iznosu je riječ potvrđuje i činjenica da će MO ove godine samo za telekomunikacione usluge izdvojiti 140.000 eura, a 300.000 eura na “usluge avio prevoza” svojih činovnika i pripadnika VCG koji idu u misije u inostranstvu. 

Mornarici je ove godine za nabavku “potopnog materijala, opreme za vez brodova, boja i rezervnih djelova za plovne objekte” opredijeljeno samo 45 hiljada eura. Koliko je to nedovoljno i potcjenjivački u odnosu na realne potrebe tog vida vojske, pokazuju i uporedni podaci da će MO ove godine potrošiti 70 hijada eura za kupovinu sportskih rekvizita i opreme, 82.000 eura na kancelarijski potrošni materijal i tonere, ili platiti usluge čuvanja kompleksa nekadašnjeg vojnog odmarališta Valdanos koje godinama stoji prazno i neiskorišteno, privatnoj zaštitarskoj firmi u iznosu od čak 71 hiljadu eura.