Šljunak iz rječnih korita je čak korisno, a nekada i neophodno eksploatisati tamo gdje on remeti proticajni profil i hidrauliku – saopštio je Pobjedi prof. dr Mihailo Burić, hidrolog i inženjer inženjerske geologije i hidrogeologije.

On smatra da je problem što u te procese nije uključeno znanje na pravi način i u dovoljnoj mjeri. Ističe da je i ubuduće moguće davati koncesije na eksploataciju šljunka i pijeska, ako postoje potamološka studija i projekat eksploatacije.

Predstavnici građevinskih kompanija koje je Pobjeda kontaktirala saopštili su da su tokom eksploatacije šljunka poštovali pravila i zakonska ograničenja i plaćali sve nadoknade za višak izvađenog šljunka.

Oni su zainteresovani za dalju eksploataciju šljunka i pijeska i smatraju da su koncesije sa jasnim pravilima, kontrolom i upravljanjem neophodne za valorizaciju prirodnih resursa.

Iz preduzeća Regionalni vodovod ističu da je golim okom vidljivo kakve je posljedice ostavila dugogodišnja nekontrolisana devastacija korita rijeke Morače, ali i šireg pojasa oko korita te rijeke. Oni smatraju da to može imati i dalekosežne negativne posljedice po izdašnost samog vodoizvorišta Bolje sestre, sa koga se snabdijeva vodom Crnogorsko primorje.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u prethodnih pet dana nijesu odgovorili na pitanja Pobjede. Između ostalog naša redakcija je pitala taj Vladin resor koji su planovi aktuelne Vlade po pitanju eksploatacije šljunka i pijeska, da li će se eventualno i u kojim slučajevima dozvoliti eksploatacija šljunka i pijeska iz rječnih korita, kao i da li Vlada planira u budućnosti da ponovo dodjeljuje koncesije za eksploataciju šljunka i pijeska.

Potreban plan i analize

Prof. dr Mihailo Burić umjesto moratorijuma na eksploataciju šljunka i pijeska iz rječnih korita predalaže plan eksploatacije šljunka na državnom nivou.

– Najprije treba razdvojiti što je pravo i zakon, što struka, a što politika. Kod nas je to veoma zbrkano. A to je štetno i za struku i za politiku. Eksploatacija šljunka svakako treba da se izvodi po projektima i po zakonu. To je jasno samo po sebi. Međutim, umjesto moratorijuma ja predlazem plan eksploatacije šljunka na državnom nivou, jer je to mineralna sirovina neophodna građevinarstvu – kazao je Burić.

On smatra da eksploatacija šljunka i pijeska iz rječnih korita može da se izvodi, ali prije svega na osnovu potamoloških analiza i nakon toga konkretnih projekta.

– Tamo gdje šljunak remeti proticajni profil i hidrauliku njega je čak korisno esploatisati, nekada i neophodno. Problem je što u te procese nije uključeno znanje na pravi način i u dovoljnoj mjeri. Ako postoji potamološka studija i projekat eksploatacije, koncesije treba davati na osnovu toga, zasto da ne – ističe Burić.

On naglašava da nelegalna eksploatacija ne treba da postoji uopšte, ali dodaje da ako se eksploatacija vrši na mjestima gdje ima ,,viška materijala“ ona je čak korisna.

– Ako se vrši bez potamološke studije i odobrenog projekta, i na mjestima gdje nema viška materijala ona može bti štetna. Ali koliko znam eksploatacija može negativno promijeniti način tečenja, nanijeti određene probleme i štete, ali ne može zbog toga vodotok nestati – rekao je Burić.

Mihailo Burić (Ivana Božović/Pobjeda)

Profesor Burić se osvrnuo i na uticaj eksploatacije šjunka na vodoizvorište Bolje sestre.

– Ni poslije 30 godina angažmana istih eksperata i privatnih preduzeca, ni do današnjeg dana ne saznasmo sliv izvora Bolje sestre (što je za nevjerovat), iako je to ne samo stručna, već jasna prethodna zakonska obaveza, prije puštanja u rad izvorišta. Oni su u obavezi da javnosti saopšte egzaktne dokaze da je smanjenje izvora posljedica eksploatacije šljunka. Ako eksperti i dalje budu podvaljivali sa šljunkom, ne saopštavajući precizne dokaze, izlažu se postupku za ozbiljnu pravnu odgovornost. Ko ne poznaje istoriju Regionalnog vodovoda i 30-godišnju istoriju rada angažovanih, teško može suditi o ovom projektu. Dokazi o čemu se stvarno radi, čekaju verifikaciju kada za to dođe vrijeme – poručio je Burić.

Građevinske kompanije

Iz kompanije Bemaks navode da se to preduzeće u prethodnom periodu bavilo eksploatacijom šljunka i pijeska i to u vidu ugovora koji su imali, a koji kako tvrde i dalje imaju sa Upravom za vode, a tiče se regulacije toka rijeke Morače.

– Pomenuti ugovor za regulaciju toka rijeke Morače i dalje važi i to do kraja naredne godine ali je moratorijumom stavljen van snage. Prilikom izvođenja radova na regulaciji korita poštovali smo sva pravila i zakonska ograničenja i u roku plaćali sve nadoknade za višak izvađenog šljunka Upravi za vode. Radovi su izvođeni uz kontrolu nadzornog organa i inspekcijskih organa i prilikom kontrola nije bilo nikakvih primjedbi – ističu iz Bemaksa.

Iz te građevinske kompanije poručuju da su zainteresovani za dalju eksploataciju šljunka i pijeska pod uslovima da je za sve zainteresovane strane to omogućeno kao i da je to u skladu sa važećim propisima i zakonima (da se dostavi projekat, da se odradi uređenje obala rijeka, da se vrši kontrola izvađenog šljunka i pijeska kao i da se vrši redovno plaćanje za višak izvađenog materijala kao što je to do sada bio slučaj).

– Što se tiče dalje eksploatacije šljunka i pijeska naše mišljenje jeste da prvo mora da se utvrdi da li dosadašnja eksploatacija utiče na vodotok rijeka ili ne. Ukoliko se utvrdi da utiče onda je suvišno i pričati o tome – dalju eksploataciju ne treba raditi. Ukoliko se utvrdi da ne utiče onda je potrebno odraditi projektno rješenje po kome bi trebalo raditi i naravno plaćati sav izvađeni višak i sve ostale potrebne naknade kao i do sada a sve u skladu sa zakonom i propisima – smatraju u Bemaksu.

Vlasnik kompanije Cijevna komerc Danilo Petrović naveo je da to preduzeće ima koncesione ugovore još od 1995. godine sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kasnije sa Upravom za vode i preduzećem Nacionalni parkovi Crne Gore.

– Za svo vrijeme trajanja tih ugovora poštovali smo predviđena pravila i zakonska ograničenja. U prilog tome govori i činjenica da prilikom mnogobrojnih kontrola u prethodnom periodu od strane resornog Ministarstva, policijskih i inspekcijskih organa nijesu pronađene nepravilnosti u radu i zloupotreba državnih resursa. U periodu od kada je zabranjena eksploatacija mi koristimo zalihe i reciklirani materijal iz iskopa sa gradilišta na kojima smo izvodili radove – tvrdi Petrović.

Prema njegovim riječima i Cijevna komerc je zainteresovana za eksploataciju šljunka i pijeska ukoliko Ministarstvo to dozvoli.

– Lokacije sa kojih smo u ranijem periodu eksploatisali materijal iz korita rijeke Morače se nalaze četiri kilometra nizvodno od izvorišta Bolje sestre. Mišljenja smo da će i analize Ministarstva pokazati da ne postoji uticaj i da će nam opet na osnovu valjane projektne dokumentacije dozvoliti eksploataciju – kazao je Petrović.

(FOTO: Vlada Crne Gore)

Alternativno rješenje

On je dodao da je alternativno rješenje, za koje su u Cijevni komerc takođe zainteresovani ukoliko se trajno zabrani eksploatacija iz rijeka, dodjeljivanje lokacija za proizvodnju i preradu kamenog agregata iz kamenoloma. 

I iz kompanije ,,Čelebić“ saopšteno je da su se u prethodnom periodu bavili eksploatacijom šljunka i pijeska, isključivo na osnovu ugovora sa nadležnim organima i u skladu sa definisanim pravilima, poštujući ugovorene obaveze.

– Sama činjenica da se bavimo proizvodnjom betona dominantno za projekte koje mi realizujemo, ukazuje na potrebu za nabavkom ove vrste agregata.

Beton je jedan od najvažnijih ako ne i najvažniji proizvodni artikal u građevinskoj industriji a agregat i cement glavne sirovine – rekli su iz te kompanije.

Oni dodaju da je dijapazon proizvoda od betona jako velik u modernom građevinarstvu i svaka iole ozbiljna zemlja ulaže veliki napor u pospješivanju proizvodnje tih i takvih proizvoda. U protivnom se, kako navode, moraju uvoziti.

– Imamo situaciju da su jedan period odobravane koncesije, kao i da su ukinute.

Ako pođemo od pretpostavke da je prizvodnja betona neophodna, znamo da bez odobravanja koncesija to nije moguće – kazali su iz ,,Čelebića“ i dodali da su koncesije sa jasnim pravilima, kontrolom i upravljanjem neophodne za valorizaciju prirodnih resursa. 

– Regulacija rječnih korita je važna i nephodna i ne vidimo razlog da se isto zakonski ne reguliše u skladu sa najboljim praksama – smatraju u kompaniji ,,Čelebić“.

Oni navode da je u konkretnom slučaju izostala pravovremena reakcija institucija sistema, a smatraju da se na društvenoj odgovornosti kompanija i pojedinaca mora dodatno raditi. 

– Isti slučaj imamo i sa desetinama hiljada nelegalnih objekata gdje su štete i posljedice nesagledive. To traje dugi niz godina a aktuelno je i danas.

Mišljenja smo da kvalitetnim zakonskim rješenjima i dosljednom primjenom istih možemo zadovoljiti potrebe i kompanija i pojedinaca na dobrobit svih nas – poručuju iz kompanije ,,Čelebić“.

Moratorijum nije poštovan

Iz kompanije Regionalni vodovod navode da nelegalna eksploatacija šljunka iz crnogorskih rijeka ni u jednom trenutku nije zaustavljena, te da su vidljivi rezultati i stvarni efekti tih aktivnosti u potpunosti izostali, i pored uvedenog moratorijuma 2017. godine, i obrazovanja Koordinacionog tima za praćenje moratorijuma na eksploataciju šljunka i pijeska u crnogorskim vodotocima, koji je tadašnje Ministarstvo poljoprivrede obrazovalo sa ciljem da uredi aktivnosti na regulisanju i zaštiti vodotoka, a do donošenja regulacionih planova.

– O tome najbolje govori situacija na terenu, gdje je golim okom vidljivo kakve je posljedice ostavila dugogodišnja nekontrolisana devastacija korita rijeke Morače, ali i šireg pojasa oko korita rijeke Morače. U tome su velikim dijelom doprinijele i aktivnosti u okviru legalno dodijeljenih poslova na regulaciji korita rijeke Morače, pod plaštom čega se, takođe, u dužem vremenskom periodu, odvijala nelegalna eksploatacija koja je omogućavala pojedincima i njihovim firmama sticanje enormnog bogatstva na račun prodaje prirodnih dobara države Crne Gore – kazali su iz Regionalnog vodovoda.

(FOTO: Vlada Crne Gore)

Oni poseban dio odgovornosti nadležnih vide u činjenici da je i tada bilo poznato da se ove nelegalne aktivnosti odvijaju u oblastima koje su u neposrednoj blizini, ili čak u okviru druge zone zaštite vodoizvorišta Bolje sestre, te da to, kako kažu, po mišljenju stručnjaka, može imati i dalekosežne negativne posljedice po izdašnost samog vodoizvorišta, sa koga se snabdijeva vodom kompletno Crnogorsko primorje.

– U krajnjem, posredno, nelegalna eksploatacija dovodi u pitanje dalji opstanak crnogorske privrede, koja se u velikoj mjeri oslanja na prihode od turizma – rekli su predstavnici Regionalnog vodovoda.

Oni smatraju da su terenske aktivnosti i koordinirane intervencije koje su nadležni organi u periodu od 2017. godine bili dužni da sprovode u okviru praćenja poštovanja uvedenog moratorijuma uglavnom bile ,,kozmetičkog“ karaktera i nisu rezultirale neophodnim procesuiranjem i sankcionisanjem počinilaca ovih nelegalnih aktivnosti u skladu sa zakonom, iako su brojne organizacije za zaštitu životne sredine, aktivisti, kao i sami građani godinama ukazivali na ovaj problem.

– Kao rezultat imamo i činjenicu da se sada već toliko duboko ušlo u korito rijeke, kao i u okolno zemljište, da se vještački nivo podzemnih voda spustio, što je, po mišljenju struke, zajedno sa drugim faktorima, jedan od uzroka smanjenja količine vode na okolnim izvorima, a i samom izvoru Bolje sestre – tvrde iz Regionalnog vodovoda.

Prema riječima predstavnika Regionalnog vodovoda studije koje u sklopu dugogodišnje saradnje za Regionalni vodovod izrađuje i finansira Evropska banka za obnovu i razvoj, kao i međunarodni eksperti koji su angažovani ovim povodom, potvrdili su da ljudski faktor, u kombinaciji sa klimatskim promjenama, čiji se uticaj takođe u manjoj mjeri mora uzeti u obzir, u velikoj mjeri utiču na izdašnost izvorišta i dugoročno ugrožavaju vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja, o čemu je Regionalni vodovod u posljednjih pola godine u više navrata obavještavao nadležne organe, apelovao na preduzimanje neophodnih mjera u nadležnosti Uprave policije i Tužilaštva.

Zaključci Vlade

Vlada je na sjednici od 28. oktobra na inicijativu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede usvojila zaključke kojim se zadužuje Nacionalni koordinacioni savjet za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije da preduzme aktivnosti u cilju sprečavanja dalje devastacije prirodnih resursa Crne Gore.

Iz tog Ministarstva je početkom novembra saopšteno da je taj Vladin resor, kao organ nadležan za vršenje nadzora nad radom Uprave za vode i Uprave za šume i zadužen za kontrolu tih organa, inicirao formiranje međuresorske radne grupe u cilju utvrđivanja razmjera nelegalnih aktivnosti u vodoprivredi i šumarstvu kojima se konstantno ugrožavaju prirodni resursi.

Iz Izvještaja o radu radne grupe utvrđeno je da su prikupljeni podaci o svim lokacijama na kojima je u prethodnom periodu po osnovu ugovora o koncesiji, ugovora o korišćenju šuma i ugovora u regulaciji rječnih korita bilo omogućeno privrednim društvima da koriste rječne i šumske resurse uz naknadu državi.

– Na osnovu dobijenih podataka zaključuje se da su svi ugovori bili samo ,,ulaznica“ u rijeke i šume koje su zbog nezakonitog djelovanja u ovom trenutku ugrožene. Takođe, prikupljene su sve informacije o firmama koje su bile u ugovornom odnosu sa državnom, kojim tragom se došlo do saznanja da pojedine firme vrše eksploataciju iako nikada nijesu imale zaključen bilo kakav ugovor sa državom, a nije mali broj i fizičkih lica koji posjeduju mehanizaciju koju u iste svrhe koriste. Uobičajena je pojava situacije da bivši koncesionari nastavljaju da ekploatišu materijal iako za to više nemaju dozvolu, pravdajući količine koje su predmet kontrola ranije zaključenim ugovorima – rekli su ranije iz Ministarstva.

Navedeno je da je na osnovu dobijenih informacija utvrđeno da je jedna od najkritičnijih dionica sa koje se u velikoj mjeri eksploatiše šljunak donji tok rijeke Morače, od Botuna do Ponara, kao i prostor van rječnog korita gdje je i neposrednim obilaskom utvrđeno da nelegalnu eksploataciju šljunka vrši više subjekata.

Prije desetak dana došlo je do privođenja nekoliko predstavnika građevinskih firmi i fizičkih lica zbog sumnje da su nelegalno eksploatisali šljunak iz korita rijeka Morače i Cijevne, kao i da su protivpravno zauzimali državno zemljište.

(FOTO: Vlada Crne Gore)

Osumnjičeni za eksploataciju šljunka ubrzo nakon toga pušteni da se brane sa slobode.

Povodom hapšenja više osoba koja se dovode u vezu sa nelegalnom eksploatacijom šljunka, prije desetak dana na vanrednoj konferenciji za novinare potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je saopštio da je nelegalnom eksploatacijom je iz korita Morače izvučen šljunak vrijedan milione eura, a prostor je devastiran. On je tada saopštio da je to što se dešavalo na obali Morače kataklizma, ekocid i da rijeka koja je imala dva kraka sada ima samo jedan.

– Milioni eura su nelegalno izvučeni iz rijeke, devastirajući prostor, onemogućavajući građane da imaju pijuću vodu. Vodostaj se potpuno promijenio – naveo je tada Abazović i poručio da je Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom.

Korito Morače ,,spušteno“ za pet do sedam metara

Iz Regionalnog vodovoda je saopšteno da je dugogodišnjom eksploatacijom šljunka korito rijeke Morače vještački ,,spušteno“ za minimum pet do sedam metara.

To se, po mišljenju stručnjaka, mora odraziti na kretanja i izdašnost podzemnih voda, te samim tim i na izdašnost izvorišta Bolje sestre, iz kojeg se snabdijeva vodom šest primorskih opština – rekli su iz tog preduzeća.

Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre smanjena 80 odsto

Predstavnici Regionalnog vodovoda navode da je za deceniju i po izdašnost izvorišta Bolje sestre smanjena za više od 80 odsto, sa 2.660 litara u sekundi 2005. na istorijski minimum od svega 334 litra početkom septembra 2020. godine.

– To je znatno ispod projektovanog kapaciteta vodovoda od 1.100 litara i predstavlja ozbiljnu opasnost da bi u turističkoj sezoni Primorje moglo ostati bez dovoljno vode. Vjerujemo da svako od donosioca odluka shvata razmjere štete koja bi ovim bila nanijeta turističkoj privredi i prihodima države – upozoravaju iz Regionalnog vodovoda.

Predstavnici tog preduzeća dodaju da država mora da odluči da li je potrebno zaštititi izvorište Bolje sestre i sačuvati Regionalni vodovod kao sistem u koji je do sada uloženo preko 110 miliona eura, čija je osnovna djelatnost vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja i koji, kako kažu, svojim učinkom omogućava direktan budžetski prihod od oko jedne milijarde eura na godišnjem nivou.

– Ili, će država, prepustiti državne resurse građevinskoj mafiji koja će nastaviti sa devastacijom i ostvarivati i dalje ogroman profit i stvarati imperije oslanjajući se na eksploataciju prirodnih dobara koja su vlasništvo svih građana Crne Gore – rekli su iz Regionalnog vodovoda.