Piše: Vesna Rajković Nenadić

Roditelji ne treba djeci da zabranuju da gledaju jutjubere već da sa njima otvoreno razgovaraju o sadržaju, ali više iz pozicije radoznalosti, pozicije nekoga ko zaista želi da razumije, ko se pomalo čudi i preispituje. Jedan od načina je I da javni servisi osnivaju jutjub kanale za djecu preko kojih bi mogli ostvariti uticaj na mlađe.

Baka Prase, Braca Gajić, Dex Rock, Srbijan, Đole, Darko – kao iz topa odgovara osmogodišnjak na pitanje koje jutjubere gleda.
Sate provodi ispred kompjutera ili telefona i njegovi roditelji su zbog toga očajni. Na pitanje zašto ih gleda, odgovara da su jako zanimljivi. “Testiraju neke puške, petarde koje mogu da unište ruku, glavu”, pokušava nemušto da objasni što mu je to toliko zanimljivo da sate provodi gledajući razne klipove koje jutjuberi svakodnevno izbacuju.

Nije svjestan da je to što gleda jedna vrsta nasilja. “Jutjuber samo pokušava da testira koliko su te petarde jake. Osim toga zanimljivo je jer preleze odredjene levele u igrici Majnkraft. Svaki video im je sve smješniji i smješniji”.

Njegova jedanaestogodišnja sestra takodje često gleda jutjubere. Kaže nam da gleda Anu Lazarević, Zagu i Filipa, Imperatora FX. I ona odgovara da su joj zanimljivi – na dodatno pitanje što tačno ne zna baš da odgovori. “Igraju Majnkraft, Zaga i Filip reklamiraju igračke, čudne slatkiše…”.

Njihovi roditelji su uplašeni i svjesni da ne mogu da isprate cijeli sadržaj koja djeca gledaju na jutjubu. Svjesni su i druge strane medalje. Ne mogu im u potpunosti ukinuti gledanje jutjubera jer će biti izopšteni iz društva. Prosto, djeca njihovog uzrasta imaju svoje priče. Kao što je nama bilo recimo igranje karata u zajedničkom dvorištu, junaci njihovog odrastanja su jutjuberi. Zato je ključno pitanje kako napraviti granicu? 

Psihiloškinja i psihoterapeutkinja Darija Petrović Bambur kaže da je uticaj različitih medija, uključujući i društvene mreže toliki da mnogi teoretičari medije nazivaju trećom roditeljskom figurom u životu djece.

“Na koji način i u kojoj mjeri je taj uticaj izrazen zavisi od više faktora. Neki od njih su: količina vremena tokom koje su djeca tim sadržajima izložena, vrsta sadržaja (jer nije svaki sadržaj na jutjubu loš), ali i odnos između roditelja i djece, odnosno pitanje u kojoj mjeri su roditelji i djeca navakli da komentarišu i kritički prosuđuju sadržaje sa kojima dolaze u dodir (od filmova i emisija, do jutjuba)”, kaže naša sagovornica.

Na pitanje ima li načina da se “uzme najbolje od jutjubera” , ako već djeca i mladi provedu toliko vremena gledajući ih, Petrović Bambur odgovara da što prije prihvatimo njihovo postojanje i prestanemo da se borimo, to bolje. “Borba protiv novih tehnologija nas sprečava da vrijeme i energiju uložimo u to da sagledamo koja su rješenja. A rješenja su prvenstveno u otvorenom razgovoru sa djecom o sadržaju, ali više iz pozicije radoznalosti, pozicije nekoga ko zaista želi da razumije, ko se pomalo čudi i preispituje. A manje iz pozicije nekog ko zna bolje i ko samo objašnjava.  Druga važna stvar je nudjenje alternative. Djeca će najčešće objeručke prihvatiti razne forme drugih sadržaja, koji ne uključuju ekran, ako im to na pravi način ponudite”, kaže naša saagovornica.

U Crnoj Gori nije zaživjela jutjub scena. No, zahvaljujući razumijevanju jezika djeca i prije nego što nauče da čitaju i pišu mogu pratiti jutjubere iz regiona. Oni koji već znaju strani jezik mogu pratiti i jutjubere sa Zapada. Oni su odavno zvijezde. Najpoznatiji jutjuber godinama je bio Šveđanin Felix Arvid Ulf Kjellberg, ili skraćeno PewDiePie, koga prati preko 90 miliona ljudi. PewDiePie je prvenstveno gejmer, ali snima i komentare o različitim dešavanjima. Nekoliko puta su ga optuživali za promociju ektremne desnice, što on negira.
Razvojem interneta u Indiji došlo je međutim do prevlasti. Mjesecima je trajao rat između PewDiePie-a i kanala T-series, indijske muzičke kompanije. Iako se svojski trudio PewDiePie , poslije nekoliko mjeseci  T-series ga je ipak pretekao u popularnosti.

Veoma poznat jutjuber je i Šejn Doson, koji je postao poznat po istraživanju teorija zavjera, kao i zbog snimaka o drugim jutjuberima.

Na pitanje koliko je spornog sadržaja prisutno u objavama jutjubera na internetu, stručnjak za IT I komunikacije iz Bosne i Hercegovine Feđa Kulenović kaže da mu je najviše poznate kontroverze vezana za jutjubera PewDiePie koji je u nekoliko navrata pravio gafove u svojim videima dajući ksenofobne izjave koje su ga na kraju i novčano koštale, ali nisu nimalo umanjile njegovu popularnost.

“Zabrinjavajuće je to što je jedan dio njegove korisničke zajednice ustao u njegovu odbranu tvrdeći kako je on samo gejmer i da se njegove izjave ne trebaju uzimati za ozbiljno, jer on je tu da samo recenzira video igre, a ne da mu se sudi zbog njegovih stavova. S druge strane moja procjena je da postoji jedan nivo samoregulacije u kontekstu jutujberske zajednice,  ali da on nije dovoljan, jer su pravila nedorečena te ih je teško pratiti”, kaže naš sagovornik.

On kaže da je Jutjub je zbog velikih istraživanja o uticaju njegovog algoritma uveo neka ograničenja u kontekstu sadržaja namjenjenog djeci, ali da nije siguran da li se i koliko naši jutjuberi pridržavaju ovih pravila obilježavanja sadržaja te da li je iko trpio posljedice zbog toga. ,,Ipak naglasio bih da kao i na ostalim stranicama društvenog komuniciranja roditelji imaju mogućnost da prijave njima sporan sadržaj (ukoliko se radi o govoru mržnje i sličnim ograničenjima slobode govora, a sa druge strane mogu i ograničiti pristup samostalnim filtriranjem do određene mjere). Kao i bilo koji drugi kreativni produkt ljudskog djelovanja i ovi sadržaji mogu imati negativne i pozitivne posljedice i to treba brinuti svakoga, ali je nemoguće odrediti tačnu liniju gdje treba nastupiti cenzura i na roditeljima je da ipak vrše kontrolu onoga što njihova djeca konzumiraju’’, kaže naš sagovornik.

Kulenović navodi i da roditelji sami ne mogu puno pomoći djetetu u izboru sadržaja ukoliko nisu ni sami u stanju da taj sadržaj pronađu.

‘’Zbog toga je neki sistem društvene podrške važan kroz djelovanje vijeća roditelja u obrazovnim institucijama, regulatornih državnih tijela za komunikacije koji bi provodili program opismenjavanja, ali i informisanja građana po sličnom principu kao i sa TV sadržajem. Roditelji kroz razgovore sa svojom djecom i gledanja sadržaja koji biraju mogu vidjeti sadržaj koji njihova djeca konzumiraju i tako se upoznati sa njihovim korisničkim navikama, ali i njihovim uzorima. U tom smislu se ništa nije promijenilo u odnosu na predinternetsku eru gdje je svaki roditelj kroz komunikaciju sa svojim djetetom saznavao o njihovoj medijskoj dijeti’’, smatra on.
I Kulenović je kao i naša sagovornica Perović Bambur mišljenja da nije rješenje u zabranjivanju i cenzuri već u razgovoru i kontekstualizaciji zašto je određeni sadržaj problematičan. ‘’Ne tvrdim da je to lako, ali je jedino rješenje da se spriječi izopštavanje iz društva, a istovremeno se radi na tome da djeca skupa sa roditeljima izgrade svoje stavove o određenom sadržaju i da se na kraju tako osnaže da taj stav i slobodno izraze bez trpljenja posljedica zbog toga i represije većine’’, ističe on.

U Crnoj Gori je najpoznatiji jutjuber Bjelopoljac Adnan Husović koji je uspio je da njegov Jutjub kanal „Adnanbro“ u kratkom roku bude veoma popularan. “Kao dijete sam dosta igrao video igrice i sa društvom išao u igraonice. Pratio sam Jutjub dosta prije nego što sam počeo da snimam, ali nisam imao dobar kompjuter. Kada sam ga konačno kupio, snimio sam prvi video i okačio, a kasnije još nekoliko. U međuvremenu je počela škola, a ja sam taj kanal ostavio na hold”, ispričao je on za domaće medije. Kada ga je poslije izvjesnog vremena otvorio, vidio je da jedan video imao oko 500 pregleda, a komentari su uglavnom bili da treba da snima još.
Radio televizija Crne Gore (RTCG) je prije nekoliko godina u partnerstvu sa Dojče Vele (DW) akademijom pokrenula eksperimentalni kanala na You Tube-u, na kome su srednjoškolci dobili svoj „digitalni prostor“ pod okriljem Javnog servisa. Kanal im je omogućio da progovore o temama koje ih zanimaju i istovremeno da neke globalno popularne jutjuberske formate isprobaju lokalno, sa svojim vršnjacima.

Najpopularniji video na kanalu, koji je nazvan Hexatorm, objavila je Podgoričanka Irena Marković. Iz ugla savim obične srednjoškolke, Irena u formi šaljivog, ironičnog, a donekle i poučnog osvrta, govori o svojim „očekivanjima i realnosti“ na temu profesionalne orijentacije.

Ipak taj kanal nije imao većeg odjeka.

Kulenović kaže da od takvih ideja ne treba odustati i da je jedan od načina  da javni servisi osnivanje jutjub kanala za djecu preko kojih bi mogli ostvariti uticaj na mlađe.

,,Ipak, treba imati na umu da Mreža i izgradnja kredibiliteta na mreži funkcioniše drugačije te da bi naši mediji trebali prepoznati već kvalitetne jutrjubere u regiji i osnažiti ih svojim partnerstvima, a manje da se vode tim da jutjuberi mogu pomoći njima u vraćanju mlađe publike pred male ekrane’’, naveo je on.

Teoretičari medija ističu odavno da je razlog što je pojava jutjubera toliko fascinantna zbog toga što omogućava ljudima da u moru sadržaja pronađu ono što ih zanima, a da pritom otkriju i zajednicu drugih ljude koji dijele slična interesovanja.

Na kraju, da se podsjetimo jedne stare poslovice – ako već ne možeš da ih pobijediš, onda im se pridruži. U ovom slučaju – iskoristi ono najbolje od njih. Jer je rat sa jutjuberima unaprijed osuđen na propast.

Ovaj članak je dio projekta „Promovisanje medijske i informacijske pismenosti i jačanje nezavisnih medija na Zapadnom Balkanu“.  koji Institut za medije spovodi uz podršku britanskog Ministarstva vanjskih poslova, posredstvom Britanske ambasade u Podgorici. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora  ni na koji način ne odražavaju stavove donatora.