U pljevaljskom selu Poblaće, koje se prije četrdeset godina hvalilo da ima najuređeniju školu, malu hidrocentralu za proizvodnju električne energije, sada apsolutno ne funkcioniše ni jedna služba. U razgovorima sa mještanima, sve liči na poznatu kletvu „dabogda imali, pa nemali“. Tako u ovom selu, iz koga je odveženo za nekoliko decenija preko milion kubika drveta, ne-ma puta. Nema ambulante, niti ljekari iz pljevaljskog Doma zdravlja dolaze. Selo nema prodavnicu, nema ni otkupa stoke, škola već odavno ne radi i propada, a dom u kome su se nekada prikazivali filmovi i organizovale igranke gotovo da se nalazi u ruševinama. Za divno čudo, Poblaće je možda i jedino pljevaljsko selo gdje poslednje tri godine nema ni putara, jer kako mještani tvrde, putar bi prijavljivao one koji uništavaju seoski lokalni put, odvozeći velike terete iz ovog sela. Pored svih nevolja stanovnici Poblaća muku muče i sa državnom granicom. Nekada su slobodno mogli u prodavnicu u susjedno selo Kukuroviće u Srbiju, ili u Čajniče u Republici Srpskoj, a sada je tamo, odmah na rubu sela državna granica. Svaki prelazak koji uhvati pogranična policija može da skupo košta, odnosno ako nijeste miljenik vlasti i policije može da se tretira kao ilegalni prelazak granice.

U Poblaću jedino se još uvjek sječe šuma i odvozi u Pljevlja. „Vektra Jakić“ prilikom odvoza građe uništava i ono malo puta kojim se dolazi do ovog sela.

-Da je u Poblaću ostavljan po jedan cent od svakog kubika drveta koje je odveženo, mi bi danas ovde imali put, a sigurno i sve druge službe jer bi sigurno više naroda ostalo da živi i radi. Danas u Poblaću nemamo ni put, a put nam je trenutno najpotrebniji. S druge strane od 1968. godine kada je počeo da se probija ovaj put za odvoz drveta, iz naših šuma je odveženo oko milion i po kubika drveta. Nažalost ovoj sredini nije ostavljeno ništa, tako da nije čudo što se nalazimo u ovakvoj situaciji – kaže mještanin Goran Laković i pojašnjava da se sadašnja praksa mora zaustaviti i da je neophodno što prije riješiti pitanje puta.

Da je put najveći problem složni su u ocjeni svi mještani Poblaća, posebno oni koji imaju da prodaju stoku, ili neki drugi proizvod. Mještanin Radenko Tošić ispričao nam je da ima oko stotinu ovaca i četiri krave, ali da ne zna kako da proda stoku. U selu nema pijace, a nema ni organizovanog otkupa. Ranijih godina se moglo prodati u Čajniču, ali sada je to teško izvesti, jer se granica čuva.

-Prosto ne znam kako da prodam jagnjad. Prije nekoliko dana sam uspio jednom od mesara da prodam troje teladi, ali šta će biti sa jagnjadima to je teško sada reći. Istom tom mesaru sam prodavao tokom ljeta u manjim grupama jagnjad ali to nije valjana prodaja, jer to nije dovoljno – kaže Tošić i priča da ni sam ne zna kako da proda višak stoke, odnosno jagnjad.

-Ovde u Poblaće otkupljivači stoke ne žele da dođu jer je loš put. Tako nam „Franca“ uopšte ne dolazi a mi se sami snalazimo kako znamo i umijemo – kaže Tošić.

Pored otkupa stoke od Milojka Tošića smo doznali da postoji niz problema sa električnom mrežom. Česti su nestanci električne energije, jer je mreža dotrajala.

-Oko osamdeset odsto stubova je potrebno promjeniti. Prosto oni su dotrajali i zbog dotrajalosti mreže česti su kvarovi – priča Milojko.

Selo Poblaće trenutno ima oko stotinu stalnih stanovnika. Vikendom i u vrijeme ljeta u Poblaću ima znatno više stanovništva. Udaljenost od Pljevalja je 35 kilometara, a od Čajniča 20. Da se dođe do Priboja u Republici Srbiji potrebno je preći put od 50 kilometara. Ipak do Priboja bi se lakše došlo nego do Pljevalja jer se iz pravca te opštine asfaltira put prema selu Kukuro-vići, na samoj granici sa Crnom Gorom, odnosno sa Poblaćem. Zbog boljih puteva iz pravca Republike Srpske i Srbije, boljeg otkupa stoke i drugih proizvoda, posebno maline i kupine, koje se poslednjih godina sve više uzgajaju u Poblaću, mještani ovog sela kažu da bi im najbolje bilo da se pripoje Srbiji ili Republici Srpskoj. U pripajanju ovim državama riješili bi broj-ne svoje probleme, jer kako kažu od lokalnih pljevaljskih vlasti i državnih Crne Gore dobijaju samo obećanja. Oni napominju da su još 2006. godine od Filipa Vukovića, koji je tog dana u njihovo selo došao sa muzikom iz Priboja, dobili obećanje da će do kraja njegovog mandata put biti asfaltiran, ali da je mandat istekao 2011. godine a od obećanja nije bilo ništa. Posjetio ih je 2009. godine i tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović, ali korist od Simovića je bila koliko i od Filipa Vukovića.

Prošlogodišnji asfalt već propao

Tokom obilaska Poblaća naišli smo na 450 metara asfalta koji je postavljen prošle i 450 metara koji je urađen ove godine. Prošlogodišnji asfalt je već propao dok se ovogodišnji dio asfalt-nog puta drži još dobro. Od mještana smo doznali da se radi loša podloga, da prekrivač nije dovoljno debeo, ali su najčešće žalbe da je taj dio puta uništila „Vektra Jakić“.

Policija ne da ni u banju

-Pošao sam u Pribojsku banju da se liječim. Na granici me zaustavila pogranična policija i nijesu mi dozvolili da prođem iako su znali da idem u banju. Znači uz sve ove nevolje granica je veliki problem – kaže Rade Tošić.

Opština dala obećanje

-Obećanje da će se put popraviti dali su iz opštine i preduzeća za održavanje lokalnih puteva, kazao nam je predsjednik MZ Poblaće Vasilije Šijaković koji je pojasnio da je materijal za na-sipanje puta pripremljen, kao i da očekuje da će se poslovi završiti prije snijega.

-Nije dobro što se put svake godine popravlja u oktobru, a ne u junu – kazao je Šijaković i dodao da je u ime mjesne zajednice tražio da se dogodine put asfaltira do škole, ali da nije sigu-ran da će opštinska uprava to prihvatiti.

-Ako se nastavi sa praksom da se svake godine asfaltira po 450 metara to će značiti da će još jedna generacija proći a da put neće stići do Poblaća- konstatuje Šijaković.