Odlazak Milana Radovića predstavlja nenadoknadiv gubitak za njegovu porodicu, za našu planinarsku organizaciju, za kolektiv u kojem je radio, za Crnu Goru.

To je na komemorativnoj sjednici povodom pogibije jednog od najboljih crnogorskih planinara rekao njegov prijatelj, klupski drug i predsjednik Planinarskog saveza Crne Gore Dragan Bulatović.

Komemoracija je održana u prepunoj sali biblioteke Radosav Ljumović, u kojoj su se Radovićeva porodica, njegovi prijatelji iz svih crnogorskih planinarskih klubova i Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija kroz suze oprostili od tog gorskog vuka.

Bulatović je pričao o Radovićevom životu, njegovim uspjesima, doprinosu koji je dao crnogorskom planinarstvu i kolektivu u kom je radio, ali i njihovom dvodecenijskom prijateljstvu ojačanom zajedničkim ciljevima, usponima, planovima, izazovima, opasnostima, teškim trenucima.

„Bilo je beskrajnih radosti, ali i neizdržive nervoze. No, meni je sa Milanom sve bilo nekako lakše i ljepše. Lako smo se razumjeli, još lakše dogovarali. Bili smo podrška jedan drugom i na planinarskim usponima i u klupskim obavezama i u obavezama u okviru PSCG. Bio je zaista poseban čovjek. Krasila ga je jednostavnost, neposrednost i srdačnost. Sve one lijepe osobine koje krase velike. Hodao je svijetom, ponosni Pivljanin, osvajao je vrhove, ali i ljude sa kojima je stupao u kontakt i gradio neraskidiva prijateljstva“, rekao je Bulatović.

Govoreći o jednom o najboljih crnogorskih alpinista, koji je nastradao 8. avgusta u planinskom masivu Tjen Šan, na Pamiru, Bulatović je kazao da je Radović u svojim grudima nosio veliko srce, puno hrabrosti, ljubavi i dobrote:

„A takvo srce traži izazove i opasnosti, da bi mu ovozemaljski život bio podnošljiv. Izazove i opasnosti tražio je u planinama. Tamo je bio svoj na svome. ‘Planina je moj život’, govorio je često Milan Radović. I zaista, na planini se rodio, tamo je proveo najljepše trenutke, na planini, na strašnom Khan Tengriju smrt ga je ugrabila. Vijest o njegovoj smrti rastužila je Crnu Goru, rastužila je cijeli Balkan. Zadrhtale su stijene Maglića, Bioča i Volujaka, zatresli su se visovi Pivske planine i Maganika, od bijesa su zapjenušale i Piva i Mrtvica. Navikli na laki Milanov korak čuvali su ga svih ovih godina i čekali da im se vrati. Nije se vratio. Otišao je sa ‘Nebeske planine’ pravo u nebo. Za sobom je ostavio velika djela i veliko ime, u vječnost urezano da prkosi smrti i sudbinu. Beskarjno smo žalosni zbog njegovog preranog odlaska, ali i beskrajno ponosni na njegov život, njegovo ime, njegovo djelo“.
Bulatović je, dirljivo govoreći o svom prijatelju, rekao da je zbog svega što je učinio na Milana Radovića ponosna njegova porodica, planinarska zajednica, njegov kolektiv i otadžbina Crna Gora „čiju je slavu pronio širom svijeta i čiju je zastavu s ponosom razvijao na mjestma gdje se nebo i zemlja najviše primiču – na najvećim svjetskim vrhovima“.

„Onaj, koji je kao Milan Radović, za života činio velike i pave stvari, koji je živio životom dostojnim sjećanja, može umrijeti mirno, jer se svojim djelima još za života upisao u knjigu vječnosti…Zbogom nezamjenljivi druže i veliki prijatelju“, rekao je kroz suze Bulatović. 

U ime ZIKS-a od Milana Radovića oprostio se njegov kolega Darko Vukčević, koji je istakao da je Milan dao veliki doprinos radu te institucije, ali i da je bio omiljen među starijim kolegama, ali i primjer mlađima…

„Poseban doprinos dao je izradi zakonskih i podzakonskih akata, kojim je uobličen sistem izvršenja krivičnih sankcija… Milane, hvala na velikom doprinosu, bila je velika čast biti dio tvog života“, rekao je Vukčević.

Milanova kćerka, Jelena, pročitala je odlomak iz njegove knjige „Nebeske note“.

Radovićevi posmrtni ostaci prije tri dana dopremljeni su u Crnu Goru. On će danas u 16 časova biti sahranjen na Gradskom groblju Čepurci u Podgorici.