Vrijeme je za političku odgovornost, ljudsko  dostojanstvo i brigu za opšte dobro, poručuje predsjednica Banke hrane Crne Gore, Marina Medojević.

“Veliki broj nezaposlenih, samo registrovanih kod Zavoda za zaposljavanje je preko 37.000, a mnogi analitičari smatraju da ih je još toliko koji se ne prijavljuju jer nemaju nadu da će posredstvom te ustanove doći do posla, a nisi stimulisani na javljanje novčanom pomoći (što je evropski standard), osim za pripadnike velikih sistema koji su nestali u tranzicionom periodu”, navodi Medojević.

U pripremi je, dodaje, Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti u šta javnost nema uvid pa tako izostaju javne rasprave, okrugli stolovi, javna sučeljavanja.

“Najgore od svega je što oni koji žive u nemaštini i izloženi su gladi, nemaju način da utiču na donosioce odluka. Od oko 140.000 zvanično priznatih siromašnih u državi, svega 19.400 ljudi ostvarije pravo na MOP (materijalno obezbjeđenje porodice, jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima) koje je izuzetno nisko, kreće se od 86 do 167 eura, i od čega se ne može živjeti ni nedjelju a kamoli mjesec dana. Ljudi su u svakodnevnoj borbi za opstanak i nemaju vremena za se bore za svoja prava na ulici”, navodi Medojević.

Kako je dodala, čak ni socijalni radnici u Centar za socijalni rad koji su u direktnom kontaktu sa ugroženima se ne konsultuju u kreiranju socijalne politike.

“Socijalnu politiku države, glavnog grada, a moguće je i ostalih lokalnih samouprava, što je nasleđe tridesetogodišnje vladavine jednog sistema a koje se i dalje slijedi, ne kreira resorni sekretarijat  prema potrebama ugroženih, već sprovodi politiku kreiranu sa vrha”, tvrdi Medojević..

Dok se u evropskim državama 1. maj koristi kako bi se nadležnima skrenula pažnja na prava zaposlenih, što uglavnom daje rezultate, Medojević navodi da u Crnoj Gori nema bitnijih promjena.

“U našoj državi nadležni ne spominju siromaštvo zaposlenih i nepravedno i neprimjereno visoko zapošljavanju u javnoj upravi. Socijalni stanovi kao način umanjenja siromaštva socijalno ugroženih, ali i ne samo njih, nije u fokusu kreatora javih politika.Socijalna penzija još uvijek nije zaživjela u našoj državi. Narodna kuhinja glavnog grada uprkos postojanju izgrađenog objekta sa opremom za pripremu obroka, nije u funkciji. Gotovi obroci se kupuju i dopremaju u objekat Narodne kuhinje i tu dijele (ne kuvaju u njemu),  čime se umanjuje mogućnost da svi gladni, imaju barem siguran obrok dnevno”, dodaje Medojević.

Socijalno ugroženi, ističe ona, nemaju besplatan javni prevoz pa su tako otežane mogućnosti da i oni, koji steknu pravo na obrok, dolaze po njega ali i da odu po pomoć koje im NVO omogućavaju.

“Svako treće dijete u državi živi u zoni siromaštva, a država i lokalne samopurave nikako da prema dohodovnom cenzusu domaćinstva u kojem žive, kroji socijalnu politiku, radi umanjenja velikih  socijalnih razlika među djecom. Zaboravljena su obećanja da će se skupi automobili prodati( majbah) a novac upotrijebiti za poboljšanje socijalnog statusa najugroženijih. Vrijeme je za političku odgovornost, ljudsko dostojanstvo i brigu za opšte dobro”, poručuje predsjednica Banke hrane Crne Gore, Marina Medojević.