Predsjednica NVO „Banka hrane“ Marina Medojević oglasila se povodom povećanja MOP (materijalnog obezbjeđenja porodice), jedinog socijalnog primanja namijenjenog siromašnima, za nepuna 2 eura.

Saopštenje Medojević prenosimo integralno.

„Govoriti o brizi za životni standard svih građana, a uporno zaboravljati da među nama žive  oni koji nemaju ništa ili imaju nedovoljno da prežive, je licemjerno.

20.1 je stopa siromaštva u Crnoj Gori po zvaničnoj statistici Monstata, što bi značilo da oko 130 000 ljudi ne može da preživi bez pomoći drugog. Taj drugi nije država, nažalost, nego humani ljudi i  NVO. 

Samo 18 000 ugroženih odnosno jedan i po odsto ljudi koji žive u zoni siromaštva je zadovoljilo stroge kriterijume da dobije MOP, od kojeg se ne može živjeti ni nedjelju dana. Na ovaj problem su opominjale renomirane međunarodne organizacije.

Po avgustovskom povećanju socijale pojedinac će umjesto 87,91 eura dobiti 89,84 eura. Da podsjetimo javnost da je prije par dana Monstat objavio da je linija siromaštva za jednu osobu 280 eura, koliko bi trebalo da ima da bi živio u liniji siromaštva pojedinac, što za državu socijalne pravde ne smije da bude limit, već treba da teži da građane izdigne iznad granice siromaštva kako to rade države EU.

Porodica sa četiri člana je dobila najnovijim povećanjem socijale 3.29 eura više pa će sada imati 152,88 eura. Zvanična linija siromaštva za četvoročlanu porodicu je 589 eura. 

Maksimalni iznos MOP-a  je namijenjem porodicama sa pet i više članova i iznosi 170.82 eura umjesto dosadašnjih 167.14 eura. Dječiji dodatak ne može dobiti svako dijete u porodici već samo njih petoro.

Djeca koja žive u nemaštini (a ima ih 27 odsto) ukoliko nisu korisnici MOP-a moraju se zadovoljiti sa 30 eura dječijeg dodatka, iako im država nije obezbijedila užinu u školi, školski pribor, udžbenike za srednju školu, tehnička pomagala, obuću, odjeću.

Je li to briga za djecu i njihovu budućnost?

Potrebno je što prije uskladiti visinu socijalnih davanja sa utvrđenom granicom siromaštva, uključujući dječiji dodatak namijenjen djeci u stanju socijale potrebe.

Mi se izgleda stidimo siromašnih kao država, iako je njihovo postojanje posledica društvenih okolnosti i marginalizacije porodica koji se nalaze u lancu siromaštva.

Nisu svi nezaposleni lijeni i ne žele da rade kao konobari, sobarice, fizički radnici. Ima među njima, ne mali broj, visoko obrazovanih ljudi koji su pošteno stekli svoju diplomu, nisu je kupili kao oni koji sada zauzimaju i najvisočije pozicije u državi. Nisu svi spremni da budu botovi, šaptačke divizije, da budu u izbornim štabovima partija, kako bi sebi obezbijedili lični dohodak. 

Euro, dva, tri (to je povećanje za one koji nemaju ništa, provjereno socijalnim kartonom) za jedino socijalno davanja namijenjeno siromašnima je sramota ove države. Za dnevnice, dodatke na plate, dopunaki rad u odborima, komisijama, za basnoslovne honorare konsultanata, za putovanja, ručkove, automobile, tjelohranitelje – novca ne fali.

Limitiranje marži ne znači mnogo onima koji nemaju razlog ulaziti u prodavnicu jer novca nemaju. Njima je potrebno dati osnovne životne namirnice i higijenska sredstva besplatno.“