Nošenje maski kod djece nama nikakav značajan štetni efekat po zdravlje djece, što su potvrdile brojne studije – kazao je dr Senad Begić viši konsultant za zdravlje UNICEF-a Crne Gore.

Nakon objava na društvenim mrežama i pisanja pojedinih medija da je u jednoj osnovnoj školi dijete palo u nesvijest jer je nosilo masku, Pobjeda je uputila pitanja stručnjacima koji su objasnili da nošenje maske ne može da dovede do gubitka svijesti.

U objavama su roditelji pisali da je dijete palo u nesvijest zbog maske, te da su im to rekla druga djeca koja su se tu zatekla. U toj školi njesu mogli potvrditi tu informaciju, već su naveli da je uzrok najvjerovatnije bio taj što dijete nije jelo.

Dr Senad Begić je kazao da nakon gotovo dvije godine u pandemiji i bez naziranja njenog jasnog kraja, mnoga pitanja i dalje su otvorena, a jedna od nedoumica je zaista i pitanje da li stalna upotreba maski za lice u vrtićima, školama, zajednici, nekada i porodičnom okruženju, može negativno uticati na razvoj djeteta.

Uticaj maski na razvoj

Begić je objasnio da je jedna grupa studija bila posebno fokusirana na mjerenje uticaja maski na razvoj jezičkih i emocionalnih vještina djece, odnosno na uticaj nošenja maski od strane odraslih osoba na rani rast i razvoj djece, dok se druga grupa studija konkretnije bavila mjerenjem uticaja nošenja maski na nivoe kiseonika i ugljen-dioksida osoba koje ih nose, uključujući i djecu.

– Zabrinutost da bi nošenje maski moglo ometati prirodna iskustva učenja i razvoj komunikacijskih vještina intenzivno je proučavana tokom pandemije, a rezultati ukazuju da djeca uzrasta od 3 do 8 godina, kada posmatraju lica prekrivena maskama, nisu pokazala nikakve probleme u klasifikaciji facijalne ekspresije i izraza lica – rekao je dr Begić.

On je istakao da ovi nalazi upućuju na to da djeca radije proučavaju područje očiju, čak i kada mogu da vide cijelo lice. Slični rezultati dobijeni su, kazao je on, i kod nešto starije djece, što je istraživačima ukazalo da nošenje maski, uporedo s urođenom sposobnošću djece da se brzo adaptiraju novonastalim okolnostima, nema značajnog uticaja na razvoj kognitivnih i ranih socijalnih vještina.

Normalno se diše

– Kada se radi o studijama uticaja na respiratornu funkciju, one su sprovođene među zdravim odraslima, zdravstvenim radnicima, starijima, osobama s hroničnim bolestima pluća, ali i među djecom. Rezultati ovih studija nisu pokazali da tokom produženog nošenja pamučnih ili hirurških maski niti tokom odmora ili fizičke aktivnosti dolazi do promjene nivoa (saturacije) ni kiseonika ni ugljen-dioksida u krvi ispitanika. Rikardo Lubrano i saradnici s Univerziteta Sapienza iz Rima dokazali su da nošenje hirurške maske ne dovodi do smanjenja saturacije kiseonika niti do respiratornog distresa kod djece, uključujući i djecu mlađu od dvije godine koja su bila uključena u studiju – rekao je Begić.

On je naglasio da su veličine molekula ugljen-dioksida i kiseonika takve da bez problema mogu prolaziti kroz maske, nezavisno od materijala od kojeg su napravljene.

Ono što su studije uočile jeste prisustvo nelagodnosti i individualnog osjećaja nedostatka vazduha koje su ispitanici prijavljivali, ali mjerenja tokom ispitivanja nisu potvrdila objektivno postojanje razlike u respiratornim parametrima dok su ispitanici nosili maske i dok ih nisu nosili, kako tokom odmora tako i tokom vježbanja.

Obavezne u zatvorenom

– Da bi se postigla najbolja moguća učinkovitost maski, djeca treba da se pridržavaju istih principa kao i odrasli. Ovo podrazumijeva nošenje maski u svim okolnostima u kojima postoji opasnost od širenja virusa, a naročito tamo gdje je lokalna transmisija virusa visoka i tamo gdje se držanje rastojanja ne može postići, a to je najčešće u malom ili relativno malom zatvorenom prostoru u kojem boravi više osoba, kao što su učionice. Nošenje maski na otvorenom, kada nema drugih osoba u blizini, nema većeg smisla s aspekta kontrole infekcije – rekao je Begić.

Istakao je da je važno pravilno nositi masku, što za djecu podrazumijeva i nadzor od strane odrasle osobe, te obavezno čišćenje ruku prije stavljanja i nakon skidanja maske.

– Maska kod djece treba da je odgovarajuće veličine tako da može da pokrije nos, usta i bradu. Djecu takođe treba naučiti kako pravilno nositi masku, uključujući i to da ne dodiruju prednji dio maske, te da je ne povlače ispod brade. Odlaganje iskorišćene maske je takođe jako bitno – rekao je dr Begić.

Nelagodnost

Kada je riječ o vremenu tokom kog je „bezbjedno“ nositi masku te da li trajanje školskog časa od 30 minuta može da utiče na zdravlje djece, dr Begić je decidan i kaže da ne postoji niti jedan dokaz, poslije ovoliko vremena trajanja pandemije, koji ukazuje da nošenje maski, čak i duže od pola sata, može imati ikakav uticaj na zdravlje djece.

– Na početku nošenja maski moguć je osjećaj nelagodnosti, koji je najčešće posljedica zatezanja elastičnih traka s maske, ali se on vremenom gubi što se maska duže i češće nosi.

Istakao je da je poželjno da djeca sa sobom uvijek imaju nekoliko rezervnih maski kojima mogu zamijeniti jednom iskorišćene ili nošene maske, posebno kada se one skvase, jer vlažna maska značajno gubi filtracionu sposobnost.

– Čiste maske treba da se čuvaju u posebnoj kesi ili posudi, a nikako ne smiju da dijele masku s drugom djecom. Nakon nošenja, platnene maske potrebno je odložiti u zasebnu vrećicu, redovno ih prati i obavezno peglati – preporučuje on.

Ko može da nosi masku?

On je istakao da djeca dobrog opšteg zdravstvenog stanja mogu nositi platnene nemedicinske maske, čime se obezbjeđuje tzv. suzbijanje izvora, što znači da ova maska sprečava da se virus prenese na druge s inficiranog djeteta, koje često nije ni svjesno da je zarazno.

– Djeca koja imaju neke zdravstvene tegobe, poput cistične fibroze, maligniteta ili su imunokompromitovana, trebalo bi da, u konsultaciji sa svojim ljekarom, nose medicinsku masku. Ova maska u dobroj mjeri omogućava kontrolu izvora infekcije, ali i zaštitu osobe koja je nosi i preporučuje se svima koji su u većem riziku da razviju ozbiljne forme kovida-19 – rekao je on.

Istakao je da veličina molekula kiseonika bez problema može prolaziti kroz masku, nezavisno od tkanog materijala od kojeg je napravljena.

– Korišćenje najlona, celofana i drugih vrsta folija kao dodatnog sloja u pravljenim maskama strogo je zabranjeno, jer takvi materijali onemogućavaju normalnu disajnu funkciju – naglašava dr Begić.

On je objasnio da, kada osoba diše normalnim tempom, protok gasova kroz masku odvija se nesmetano. – Međutim, hiperventilacija, odnosno ubrzano disanje, naročito svjesno i namjerno, nerijetko može dovesti do vrtoglavice i gubitka svijesti nevezano za to da li osoba nosi masku ili ne. Posljedica ubrzanog disanja je nagli pad ugljen-dioksida u krvi, što dovodi do sužavanja krvnih sudova, smanjenja protoka krvi ka mozgu i posljedičnog gubitka svijesti – objašnjava dr Begić

Ističe da postoje i drugi razlozi koji mogu dovesti do gubitka svijesti, posebno kod tinejdžera koji su zbog perioda puberteta najosjetljiviji, a to mogu biti: fizički stimulusi iz spoljašnje sredine (temperatura vazduha, boravak u toploj, neprovjetrenoj prostoriji u kojoj je puno drugih ljudi, prenatrpan prostor, nedostatak vazduha, itd), naglo ustajanje, emocionalni stres, strah, kao i neka zdravstvena stanja (anemija, pad šećera u krvi – hipoglikemija i slično).

Manja djeca da ne nose maske

Djeca od pet godina i mlađa ne bi trebalo da nose maske. Ovaj savjet se zasniva na procjeni najboljeg interesa djeteta i njegove sposobnosti da na odgovarajući način koristi masku samostalno ili uz minimalnu pomoć odrasle osobe.

– Nekada se i kod mlađe djece može očekivati da nose masku, naročito u određenim okruženjima ili situacijama, kao što je nemogućnost držanja distance od osobe koja ima simptome – najčešće bolestan član porodice. U takvim okolnostima, ako dijete nosi masku, roditelj ili drugi staratelj treba da bude u neposrednoj blizini kako bi nadgledao da je upotreba maske bezbjedna – rekao je Begić.

On je naglasio da upotreba maski kod djece bilo kog uzrasta koja imaju smetnje u razvoju ili druga specifična zdravstvena stanja ne bi trebalo da bude obavezna, ali u svakom slučaju procjena mora biti individualna – od slučaja do slučaja i to od strane roditelja, staratelja, vaspitača i/ili ljekara.

– Kod sve djece s teškim kognitivnim ili respiratornim oštećenjima koja teško podnose masku ne bi trebalo insistirati na nošenju maski. Samim tim, zaštita ove djece u potpunosti zavisi od poštovanja mjera od strane ljudi koji su im u neposrednoj okolini i koji brinu o njima – zaključio je Begić.