Oštre poruke koje šalju lideri pojedinih partija manjinskih naroda, onda kada smatraju da su narušeni principi na kojima počiva izvršna vlast, demonstracija su glume i potrebe da se djeluje ozbiljno i opasno, a sve bez jasne namjere da se obećano ispuni, ocijenio je za Pobjedu politički analitičar Stefan Đukić, komentarišući najnovije izjave, mahom usmjerene prema lideru Skupštine Andriji Mandiću.

Prvi čovjek crnogorskog parlamenta čestitao je nedavno neustavni dan Republike Srpske, što je izazvalo niz reakcija konstituenata Vlade koji dolaze iz partija manje brojnih naroda.

Najglasniji je ponovo bio lider Albanskog foruma i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, koji je više puta slao „posljednju opomenu“ predsjedniku Nove srpske demokratije.

Da je čestitka Mandića grubo narušavanje odnosa sa susjedima, ocijenio je ministar vanjskih poslova i lider Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović.

On je eksplicitno osudio potez lidera ZBCG, pitajući „koji je naredni međunarodni prijatelj i partner na redu za narušavanje odnosa i kome u prilog“.

Reagovao je i ministar javne uprave Maraš Dukaj, pozivajući premijera Milojka Spajića da hitno reaguje.

– Ako premijer ne reaguje, naše odluke i pozicije postaće još jasnije i očiglednije – jasan je bio Dukaj.

Ovakve javne istupe, Đukić ocjenjuje kao produkt izostanka razgovora među partijama, ali i nedovoljne komunikacije sa sopstvenim biračima.

Partijski lideri poziraju, glume, upućuju poruke u kojima se obraćaju isključivo svojim simpatizerima, bez namjere da iste ispune, već samo da djeluju „ozbiljno“, „opasno“, sa „integritetom“. Sjetimo se da je Đeljošaju uslov za ulazak u Vladu bila zabrana rada kladionica. Godinu i nekoliko mjeseci kasnije, kladionice su tu gdje su bile, a Đeljošaj je u Vladi. Da se razumijemo, nije on tu usamljen, svi predstavnici političke klase su takvi – smatra Đukić.

Hronologija „oštrih poruka“

Prve ozbiljnije trzavice unutar parlamentarne većine desile su se u junu, neposredno nakon izglasavanja Rezolucije o Jasenovcu u Skupštini Crne Gore.

Lider Albanskog foruma i potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku Nik Đeljošaj kazao je tada da su poruke koje su se čule iz Skupštine „trenutna elementarna nepogoda, koja kao i svaka nesreća nanosi štetu“.

On je tada poručio da će evropska Crna Gora znati kako da sanira štetu.

Naredni kamen spoticanja dobrim odnosima unutar većine dogodio se prilikom odluke Vlade da da saglasnost za podizanje spomenika pokojnom mitropolitu Amfilohiju.

Sjednicu, na kojoj je odluka donijeta, napustili su ministri iz partija manjinskih naroda. Ipak, to je bila i krajnja reakcija, koja je ispraćena saopštenjima u kojima je, između ostalog, navedeno da je Amfilohije raspirivao mržnju i da odluka o podizanju spomenika narušava multietnički sklad.

Žestoke optužbe razmijenjene su na relaciji Đeljošaj – Mandić i u oktobru, kada je ministar ekonomije poručio predsjedniku Skupštine da se nada da je posljednji put pominjao i vezao Albance za njegov, kako je tada kazao, šovinistički projekat dvojnog državljanstva.

– Jednom smo pogriješili i vjerovali Vašem potpisu i Vašoj riječi, ali više ne, a mi ćemo naći mehanizme i čekati dan da izbrišemo glas koji smo dali za Vas, odnosno za predsjednika Skupštine – kazao je tada Đeljošaj.

Samo nekoliko dana kasnije opet je zaprijetio Đeljošaj, ovoga puta „posljednjom opomenom“ pred konkretan potez.

Odgovarajući na pitanje što podrazumijeva konkretna reakcija ka Mandiću ili 44. vladi, Đukić ističe da je to teško reći.

– Pretpostavljam da je takva retorika odabrana da bi djelovalo dramatičnije, tvrđe, ozbiljnije. Naši političari su prije svega „performeri“, oni nastupaju pred mikrofonima, bili ti mikrofoni u Skupštini ili ispred novinara – naveo je sagovornik Pobjede.

Govoreći o pominjanoj inicijativi Mandića o takozvanoj ustavotvornoj skupštini, Đeljošaj je na premijerskom satu u novembru kazao da „ako dođe do nekih dešavanja koja mogu biti u suprotnosti sa onim što je dogovoreno, reagovaće“.

Bez obzira na najavljene reakcije, Đukić napominje da manjinske stranke nemaju dovoljno poslanika da bi mogle da sruše Vladu.

– Samim tim oni nemaju neki ucjenjivački kapital. Jedino što mogu je da time signaliziraju premijeru svoje nezadovoljstvo, te na taj način traže neka nova imenovanja, neka nova uhljebljenja, jer to je jedino čemu partije kod nas i teže, bile vlast, opozicija, nacionalne ili druge orijentacije – istakao je.

Da Mandić raspiruje mržnju i da žale jer su mu dali podršku, iz Albanskog foruma saopštili su i sredinom decembra, kada su nezadovoljni reakcijom šefa Skupštine povodom hapšenja crnogorskih državljana na Kosovu, kazali da je Mandić „bio i ostao nepopravljivi albanofob“.

Blefiraju iz kabineta

Na pitanje da li funkcioneri partija manjinskih naroda svojim porukama zapravo targetiraju sopstveno biračko tijelo, a ne kolege iz vlasti, Đukić odgovara potvrdno.

– Manjinske partije, pogotovo Bošnjačka stranka, vidjele su da najbolji način za ostvarivanje dobrog rezultata imaju kroz učešće u Vladi i kroz tretiranje sopstvenih resora kao svojevrsnih feuda – kaže sagovornik Pobjede.

Dodatne glasove im nesumnjivo, smatra on, donose zapošljavanje, uticaj na dodjele tendera, kao i sitni i krupni ugovori.

– Malo koja partija pokušava da sprovede neki program, one su orijentisane ka materijalnom „namirivanju“ sopstvenih birača. To se najbolje radi kroz učešće u vlasti – navodi Đukić.

Komentarišući glasine o navodnom dokumentu čiju izradu planiraju predstavnici manjinskih partija iz vlasti, a kojim bi od Spajića tražili da se odredi o potezima lidera Skupštine Andrije Mandića, Đukić kaže da ostaje da se vidi što bi ta platforma podrazumijevala.

Mandić, kako kaže, svakako pokušava u dužem periodu da sebe brendira kao „pomiritelja“.

– Takva jedna platforma, ako bi na bilo koji način mogla biti upotrijebljena od strane Andrije Mandića u tom njegovom političkom preoblačenju će i biti. Takvih transformacija smo imali već do sada, te nije nezamislivo da će se desiti opet. Naravno, moramo prvo da sačekamo kakva će pomenuta platforma i biti, ako ugleda svjetlost dana – zaključio je Đukić.