Manipulacije i promašene mjere produbljuju PROBLEM ZAGAĐENJA U PLJEVLJIMA

    6 godina pre 83 pregleda Izvor: vijesti.me

Poglavlje 27, koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promjene, po mnogim mišljenjima, je najkompleksnije, najzahtjevnije i najskuplje poglavlje u pregovaračkom procesu Crne Gore sa Evropskom unijom.

I dok predstavnici vlasti, koji se bave ovim pitanjem, vrlo optimistično govore o dosadašnjim postignućima na ovom polju, kao i o planovima za budućnost, aktivisti NVO sektora ne dijele njihov entuzijazam i ističu da u ovoj izuzetno važnoj oblasti nije ostvareno ono što je bilo neophodno i napominju da je potrebno mnogo više truda, rada, posvećenosti i novca da bi se postigli zacrtani ciljevi.

O obećanjima koja već dugo stižu iz Vlade Crne Gore da će poglavlje 27 biti brzo otvoreno, Perović kaže:

„U posljednje vrijeme se mnogo polemiše o tome kada će biti otvoreno poglavlje 27, pa mi se čini da naša javnost stiče utisak da će se nešto značajno promijeniti samim početkom procesa pregovora kroz to nesumnjivo najkompleksnije i finansijski najzahtjevnije poglavlje, što je pogrešan pristup. Mnogo je manje bitno da li će poglavlje biti otvoreno u decembru ove godine, kada je prvi sledeći mogući datum, ili polovinom sljedeće godine od onoga šta radimo u praksi i koliko uspjevamo da rješavamo ekološke probleme ili pronalazimo kvalitetna rješenja za izazove za koje znamo da će nas čekati u procesu pregovora sa EU. Po mišljenju ljudi koji su okupljeni u Ekološkom pokretu ,,Ozon“ najbolje za naše društvo bi bilo da se u potpunosti okrene razvojnom pravcu ekološke džave i prihvati model cirkularne ekonomije, što bi Crnoj Gori otvorilo prostor da bude ne samo poželjan partner i za EU, već bi dalo mnogo veće perspektive. Iskreno, nisam neko ko se zadovoljava da postanemo članica EU i da tamo nemamo tržišnu konkurentnost makar u oblastima za koje nam je priroda dala početni kapital, jer vjerujem da možemo proces pregovora iskoristiti na način da u prvi plan stavimo razvojne potencijale, a ne probleme, kako je to nažalost praksa u svim otvorenim pregovaračkim poglavljima.“

O pitanju ulcinjske Solane koje koči otvaranje ovog poglavlja, a o kome je nedavno govorila i visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost, Federika Mogerini, poručivši da će Solana biti prekretnica u pregovorima Crne Gore sa EU, Perović ima jasan stav:

„Ulcinjska Solana bi mogla biti prekretnica u mnogo važnijem procesu nego što su pregovori sa EU, uz svo uvažavanje političkih poruka poput ove gospođe Mogerini, jer bi kvalitetnim modelom valorizacije upravo tu mogli da kroz praksu dokažemo da je razvojni pravac ekološke države nešto što je već odavno moralo biti na vrhu prioriteta donosilaca odluka, jer se tako garantuje društveni prosperitet i ekonomski razvoj. Kako ne bi bilo da samo pričamo bez pokrića, kako se to nama u NVO sektoru često spočitava, mogu da najavim da će Ekološki pokret ,,Ozon“ predstaviti inovativan i na održivim ekološko-ekonomskim osnovama zasnovan model valorizacije ulcinjske Solane i

da ćemo ponuditi Vladi Crne Gore da ga zajedno razvijamo dalje i tako otvorimo opciju da država bude i investitor, što je po nama garant da se zaštiti javni interes u najvećoj mogućoj mjeri, naravno ukoliko se sve bude radilo na zakonit i odgovoran način“, dodao je Perović.

Jedan od velikih ekoloških problema je zagađenje vazduha, a Pljevlja i Nikšić su već dugo najugroženije opštine u Crnoj Gori po tom pitanju. Nedavno je i Milorad Mitrović, direktor NVO „Breznica“ iz Pljevalja, izjavio da zvaničnici Evropske unije ne znaju sa kakvom se mukom suočavaju Pljevljaci, pa uslovljavaju pregovore zaštitom Solane, „a ne reaguju na upozorenja da svaki peti Pljevljak umire od posljedica zagađenja vazduha“.

Perović ističe da je porazno da se u državi koja je Ustavom definisana kao ekološka država, decenijama dopušta ugrožavanje javnog zdravlja, kao što je slučaj sa Pljevljima.

„Nažalost, ljudi oboljevaju, umiru, odlaze iz Pljevalja, a sistem nema adekvatnog rješenja, već populističkim pristupom i promašenim mjerama poput subvencionisanja peleta i briketa tokom grejne sezone, još više produbljuje problem i otvara prostor za razne manipulacije javnosti. I tu je potpuno nesporno da je jedina kratkoročna mjera koja može dati efikasne rezultate prelazak na grijanje na električnu energiju i to na način da se ona učini najisplatljivijom opcijom za građane, što opet podrazumijeva odgovoran odnos države i finansijsku podršku lokalnoj zajednici, što smo zajedno sa kolegama iz NVO i predlagali u kontinuitetu. Ne treba zaboraviti da, sem Pljevalja i Nikšića, poslednjih godina i Podgorica ima problem sa velikim brojem dana sa prekoračenjima srednjih dnevnih vrijednosti suspendovanih čestica PM10, što je imajući u vidu broj stanovnika i trendove sve intenzivnijeg saobraćajnog i građevinskog haosa u Glavnom gradu, takođe veoma važno pitanje sa aspekta javnog zdravlja i životne sredine“, naglašava Perović.

Neadekvatno deponovanje komunalnog otpada i nicanje divljih deponija širom zemlje, koje narušavaju naše dragocjene prirodne ljepote i imidž visokorangirane turističke destinacije, je nešto o čemu se puno govori u javnosti, a na čemu se nedovoljno radi. Nakon prolongiranja uspostavljanja pravilnog sistema upravljanja otpadom, konačno je ove godine izmjenama i dopunama Državnog plana za upravljanje otpadom definisano uspostavljanje četiri centra za upravljanje otpadom, gdje su, uz Podgoricu i Bar, kao najbolje opcije sa aspekta regionalne pokrivenosti prepoznati Nikšić i Bijelo Polje.

Perović smatra da je to najoptimalniji model za Crnu Goru.

„Ipak, moram istaći i da će biti potrebno uraditi određene studije isplativosti i analize tržišta sekundarnih sirovina, kako bi se ne samo obezbijedila infrastruktura za reciklažu i ponovnu upotrebu komunalnog otpada, već i razmotrile određene investicione mogućnosti za tehološke tretmane i primjenu savremenih tehnologija. Konkretno, kada je Nikšić u pitanju, mi smo zajedno sa lokalnom upravom predstavili ideju Pametnog centra za upravljanje otpadom, koji je takođe inovativan i sa ekološko-ekonomskog aspekta održiv model, i koji otvara mogućnost za valorizaciju i kroz edukativne i naučne djelatnosti, čime bi se uz odgovarajuće brendiranje mogli pozicionirati kao lokalna zajednica koja koristi sve svoje resurse, naročito one koje mogu postati problem ukoliko se njima ne upravlja na odgovarajući način.“

Perović podržava nedavno podnijetu peticiju NVO „Green Home“ i neformalnog udruženja građana Virpazara sa skoro 13.000 potpisa, kojom se traži da se Skadarsko jezero zaštiti od devastirajuće gradnje, koja će se, po njihovom mišljenju, desiti ukoliko se realizuje najavljeni projekat Porto Skadar Lake. Strah mještana od „budvanizacije“ ovog nacionalnog parka, ovako komentariše:

„Veoma poštujem sve građanske inicijative koje za cilj imaju zaštitu i unapređenje životne sredine, pa imajući u vidu broj potpisa koji je prikupljen, jasno je da građani i organizacije civilnog društva imaju razloga da i na taj način iskažu brigu o načinu valorizacije jednog tako važnog prirodnog resursa kakvo je Skadarsko jezero, naročito ako se uz to zna da je riječ o nacionalnom parku. Građani treba da se bore da se očuva javni interes i da se argumetni stave u prvi plan, jer se samo tako možemo odgovorno odnositi prema zajednici, pa se nadam da će i ovaj konkretan slučaj za rezultat imati zaštitu Skadarskog jezera od svega što može uticati na smanjenje njegovog ekosistemskog značaja, što je takođe ekonomska kategorija koja se mora uzeti u razmatranje prije donošenja odluka o bilo kakvoj valorizaciji tog, ponavljam, izuzetno važnog prirodnog resursa po kom je Crna Gora prepoznatljiva.“

Kada su u pitanju neadekvatno planiranje, intenzivna urbanizacija, ubrzan razvoj turizma, ispuštanje neprečišćenih otpadnih voda i nedovoljno snažna inspekcijska mreža, Perović primjećuje pomake u prethodnih nekoliko godina.

Prema njegovim riječima, više se prepoznaje važnost rješavanja ekoloških problema i unaprjeđenja kvaliteta životne sredine, nego što je to bio slučaj prije desetak godina.

„Ali, isto tako moram zapaziti da je dinamika prilično spora i da se nerijetko u praksi dešava da na površinu ispliva nedovoljno kvalitetan rad i kada su infrastrukturni projekti i ljudski kadar u pitanju. Definitivno, potrebno je da sa mnogo većom pažnjom pristupamo kako u pripremi infrastrukturnih programa i projekta, planske i druge dokumentacije, tako i prilikom realizacije i kasnijeg monitoringa, jer se samo takvim odnosom može dobro upravljati prirodnim resursima i unaprjeđivati kvalitet životne sredine. I ovdje bih ponovio, rizikujući da će mi možda biti zamjereno, da nemamo dovoljno kvalitetnog ljudskog kadra na raspolaganju i da je prisutan trend ,,odliva mozgova“, što se ne smije nastaviti i zašto bi trebalo donijeti posebnu strategiju zasnovanu i na patriotskim osnovama, s obzirom da se radi o nečemu tako vizionarskom i potencijalno vrijednom kakva je razvojna ideja ekološke države, a što bi iskreno vjerujem dalo dodatni motiv i snagu našim najvrijednijim stručnjacima da daju doprnos u tom procesu“, kaže Perović.

Konačno, Perović je rekao svoje mišljenje i o ozbijnosti sa kojom shvatamo poruke evropskih zvaničnika i svoju procjenu o mogućem datumu otvaranja poglavlja 27.

„Sve dobronamjerne poruke, a cijenim da su takve one koje šalju zvaničnici EU, treba uzeti odgovorno i ozbiljno u razmatranje, jer se one upućuju i sa određenom političkom pozadinom, što im dodatno daje na značaju. Ipak, ono što je mnogo važnije za nas kao društvo jeste da konačno počnemo da shvatamo da se moramo izdići iz svakodnevnih politikantskih varijacija i impovizacija, te odlučno krenuti u rješavanje svih prepoznatih problema koji negativno utiču na životnu sredinu jer, bez obzira na datum otvaranja poglavlja 27, mnogo je važnije da imamo konkretnu viziju kako ćemo uspješno završiti taj proces i izbjeći da ponavljamo greške poput onih koje su činile druge zemlje, npr. Hrvatska kada je u pitanju oblast upravljanja otpadom. Da budem potpuno precizan, moje interesovanje je mnogo više usmjereno na period koji naša Vlada prepoznaje kao realan da bi se uspješno zatvorilo poglavlje 27, nego kada će ono biti otvoreno. Da ne bih uskratio konkretan odgovor, na kraju, očekujem da bi kraj 2018. godine mogao biti realan termin otvaranja pregovaračkog poglavlja o životnoj sredini i klimatskim promjenama, pa se nadam da ćemo ovih pola godine iskoristiti da što spremnije dočekamo i taj segment evropskih integracija“, zaključio je Perović