Na oko 1,5 km od grada, pritiješnjen stijenjem, okružen bujnim zelenilom i mirom koji remeti tek žubor Biserke nalazi se Manastir Sveta Trojica ( u nekim dokumentima se pominje i kao Vrhobreznica ). Najvjerovatnije je sagrađen na ostacima manastira iz nemanjićkog perioda. Prvi pisani pomen «Svete Trojice» potiče iz 1537. godine, kada ga je pomenuo jeremonah Sava, prvi poznati trojički prepisivač.

Više puta obnavljan i dograđivan, današnji oblik ima od XVI vijeka kada je za vrijeme igumana Visariona sagrađena glavna crkva. Krajem istog vijeka dozidana je priprata, dar monaha Georgija Poblaćanina njegovog sina Ananija i sinovca spahije Vojina. I priprata i naos su živopisani do kraja XVI vijeka. Živopisanje je obavio pop Strahinja iz Budimlja, ugledan

životopisac koji je oslikao više crkava i manastira krajem XVI i početkom XVII vijeka.

U XVI, XVII i XVIII vijeku manastir Sveta Trojica je bio poznat i kao vrlo značajan prepisivački i književni centar. Više desetina rukopisnih knjiga nastalo je u «Svetoj Trojici» kao djela trojičkih dijaka ( prepisivača ). Najznačajniji stvaralac na ovom polju je čuveni Gavrilo Trojičanin koji je izmedju 1633. i 1651. prepisao više knjiga od kojih su najpoznatije: Šestodnev Jovana Egzarha, Kozma Indikoplov, nastavak Vrhobrezničkog Hronografa, više Psaltira i još nekoliko značajnih knjiga. Istovremeno sa Gavrilom Trojičaninom u manastiru je stvarao iluminahor i ikonopisac Andrija Raičević koji je svojim vrlo upsjelim minijaturama ukrasio rukopisa Šestodnev i Kozma Indikoplov. Za Raičevića se vezuje i nekoliko ikona nastalih polovinom XVII vijeka.

U manastirskoj biblioteci se čuvaju i vrijedne knjige na pergamentu i papiru iz XIII i XIV vijeka kao i poznati korekturni tabaci. Mileševske štamparije iz 1557. godine, koji spadaju među najstarije dosad poznate orekturne tabake. Tu su i 824 turska dokumenta koji se odnose na sam manastir ili na njegova brojna imanja. Nažalost neki od značajnih rukopisa nastalih u «Svetoj Trojici» nalaze se u inostranim muzejima i arhivima: u Pragu se nalazi dio Vrhobremničkog hronografa ( ljetopisa ), kao i jedan psaltir a u Rusiji u Sankt Peterburgu poznati Pljevaljski Službenik iz XIV vijeka. Manastirska riznica, pored više dragocjenih predmeta od srebra, zlata i drveta vezanih za bogosluženje, sardži i vrijedne stare tkanine i crkveni vez, okove za knjige, veliki pozlaćeni putir Igumana Stefana, vrlo poznat, izvanredno izrađen Kivot ( Darohranilica iz 1576. ), srebrom okovan «štap» Svetog Save… U njoj se nalaze i predmeti izašli iz radionice poznatog zlatara XVI vijeka Jovana Hočanina (Fočanina). U manastiru se čuvaju vrata i dvije pjevnice rađene u rijetkoj i jako skupoj tehnici koštane intarzije. U požaru 1859. godine, potpuno su izgorjeli manastirski konaci koji su znalački obnovljeni nešto kasnije i sa crkvom u sredini čine vrlo skladnu cjelinu. Manastir Sveta Trojica je za svo vrijeme turske vlasti bio jedan od najznačajnijih vjerskih, prosvjetnih, kulturnih i nacionalnih stožera pravoslavnog stanovništva ne samo pljevaljskog kraja več i stanovnika tadašnje Crne Gore, Stare Raške i tzv. Hercegovačkog Sandžaka.