Mjesto čuda… Manastir Ostrog je jedan od najposjećenijih na Balkanu. Kaže se u narodu: Jerusalim je daleko, na Hilandar ne mogu žene, a Ostrog je dostupan svima.

Smješten je uz okomitu stijenu, visoko u Ostroškoj gredi, na petnaest kilometara od Nikšića. Posvećen je Svetom Vasiliju Ostroškom.

Omiljeno je mjesto hodočašća pravoslavnih vjernika, ali i pripadnika drugih konfesija, katoličke i muslimanske, jer se vjeruje da je molitva pred svetim moštima iscjeliteljska i čudotvorna.

Kompleks manastira Ostrog čine dva dijela. Veći je Donji manastir, smješten oko Crkve Svete Trojice, sagrađene 1824. godine, oko koje je većina manastirskih objekata, uključujući i konak. Gornji ili „Bijeli“ usađen je u stijenu, i do njega vodi uspon uskom stazom dugom tri kilometra. Čine ga dvije malene pećinske crkve, od kojih je jedna posvećena Svetom krstu i ukrašena freskama.

Druga crkvica posvećena je Vavedenju Bogorodice i u njoj su u jednom kovčegu mošti Svetog Vasilija Ostroškog, koji je u 17. veijku osnovao manastir na mjestu usamljenih isposnica u kojima se podvizavao Sveti Isaija od Onogošta.

Vasilije je bio vladika zahumsko-hercegovački od 1639. do 1671. godine i u Ostrog je s monasima došao iz hercegovačkog manastira Tvrdoša, koji su porušili Turci.

Današnji izgled manastir je dobio između 1923. i 1926. godine, nakon obnove poslije požara koji je uništio veći dio manastirskog kompleksa Ostroga.

Kad je 1878. godine stvorena Zahumsko-raška eparhija, manastir Ostrog je određen za njeno privremeno središte, do uređenja vladičanske rezidencije u Nikšiću. Manastir je ostao u sastavuZahumsko-raške eparhije sve do 1931. godine, kad je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, u čijem se sastavu nalazi i danas.

Manastir Ostrog je jedan od najposjećenijih na Balkanu. Kaže se: Jerusalim je daleko, na Hilandar ne mogu žene, a Ostrog je dostupan svima. 

Kako se vladati

Od 1678. godine, kad su mošti Svetog Vasilija izvađene iz zemlje a narod počeo da ga proslavlja kao svetitelja, praznuje se dan kad se Sveti Vasilije upokojio – 29. april po starom, odnosno 12. maj po novom kalendaru. To je zavjetni praznik – dan kad se ništa ne radi osim što se ide u crkvu i svečano praznuje. Pored ovog praznika manastir se najčešće posjećuje na Petrovdan, Ilindan i Veliku Gospojinu. Ali dolazi se i ostalim danima, preko cijele godine – njegove dveri otvorene su svim pobožnim ljudima u svako doba dana i noći

U manastir ne možete ući golih nogu i ruku, što znači da muškarci moraju obući duge pantalone, a žene duge suknje, kao i majice dugih rukava. Od žena se očekuje da kosu prekriju maramom, ali i da obrate pažnju na obuću – da to ne budu papuče ili sandale, odnosno da im pete ne budu gole.

Vjernici mogu da prenoće u konaku Donjeg ili Gornjeg manastira, ali su konaci često puni pa pristigli spavaju ispred manastira. Za njih su obezbijeđena ćebad kako bi izdržali hladne noći.

Posjetioci manastira mogu da na papiru napišu želje za svoje žive i upokojene, koje će tokom neke od liturgija sveštenici ovog manastira pročitati pred Bogom i Svetim Vasilijem Ostroškim. Pored manastira postoji i jedna odaja u pećini predviđena za paljenje svijeća za žive i upokojene.

Poklonici sa sobom mogu u manastir da donesu i neke lične stvari svojih bližnjih ili svoje, da bi bile osveštane pored kivota Svetog Vasilija Ostroškog. Takođe, bratstvu manastira može se donijeti poklon – šećer, kafa, ulje, peškir, sapun… ali se mogu ostaviti i prilozi u novcu. To, naravno, nije obaveza, već stvar dobre volje i želje onoga ko posjećuje manastir.

Na ulazu u portu Gornjeg manastira postoji izvor na kojem se uzima osveštana voda i nosi kući, gdje se čuva kao zaštitnik doma i porodice.

Uspinjanje do Gornjeg manastira smatra se malim hodočašćenjem. Od vjernika se očekuje da stazu dugu tri kilometra pređu bosi, a nisu rijetki ni slučajevi da ovaj put, koji se smatra putem pročišćenja, ljudi prelaze na kolenima.

Inače, odavno se vjeruje da posjetu manastiru ne valja dugo planirati niti unaprijed o njoj pričati.

Kaže se da se na Ostrog dolazi s vjerom i molitvom, a odlazi sa mirom i srećom.

Onaj koji izgovara ime Svetog Vasilija treba da ustane, prekrsti se, i s poštovanjem doda „Slava mu i milost.