Rijaliti program oko katastrofalne ekološke i zdravstvene situacije u kojoj se nalaze građani Pljevalja  nastavlja se sa početkom nove grejne sezone i traje već godinama do njenog samog kraja.

Najvažniji akteri samo preko ljeta dobiju zasluženi odmor. Ono što je sigurno je da se organizatori ovog državnog rijaliti programa mogu pohvaliti da traju mnogo duže od Parova, Farme i Zadruge.

Svi oni koji misle da su u ovom državnom projektu građani Pljevalja najveća žrtva, grdno su se prevarili. U stvari građani Pljevalja su samo „žrtveno jagnje“ i kolateralna šteta, a prava žrtva su nadležni državni organi. Znajući iskustva iz predhodnih sličnih rijalitija koja govore da se nad sudbinom žrtve najviše sažali široka javnost, sigurno je da su građani Pljevalja na marginama interesovanja. Zbog toga nikoga i ne zabrinjavaju izvještaji Svjetske zdravstvene organizacije o katastrofalnoj ekološkoj i zdravstvenoj situaciji u Pljevljima. A i što bi kad su Pljevljaci tako otporni, ne bune se i umiru dostojanstveno kako i priliči hrabrim ljudima.

Sklad koji vlada jedino remeti lokalna uprava koja traži za sebe dio bogatog „ekološkog kolača“ koji podgorički vlastodršci ubiraju od privrednih zagađivača i ta sredstva umjesto za sanaciju ekološke situacije usmjeravaju za druge državne budžetske potrebe.

Uz njih idilu kvare i izvještaji sa Mjerne stanice u Pljevljima. I ona se tako često sa svojim dramatičnim izvještajima urotila protiv državnih institucija, pa se lako može desiti da ako ovako nastavi bude izbačena iz rijaliti programa. Valjda i ona pod navalom otrovnih materija postane zbunjena pa počne prezentovati javnosti dramatične podatke i tjera nadležne da se brane i demantuju. U svemu tome građanima Pljevalja, koji u nosu tako često osjete smrad u vazduhu, garderobi i kosi, ostaje da nagađaju da li je Mjerna stanica luda, zbunjena ili normalna. Možda je ipak bolje da puno ne  vjeruju sebi već izjavama nadležnih jer je inače svejedno.

Zar nije dovoljno što su državni organi usvojili sve međunarodne zakone o zaštiti životne sredine a takođe i sve međunarodne sporazume. Pa zar se  nije jedina ekološka država u Evropi „isprsila“  u odnosu na ostale države, pa sama sebi zadala zadatak da smanji upotrebu fosilnih goriva za čak 30%. E sad što se ti zakoni i sporazumi ne sprovode u dijelo nisu krivi nadležni organi, jer treba vremena za to, a i što bi kad se slabo ko žali. Pored Pljevljaka koji su poznati po svojoj „izdržljivosti“ ne buni se ni međunarodna zajednica na samom pragu otvaranja poglavlja 27 za pristup Crne Gore Evropskoj uniji. Izgleda da ni njih puno ne zabrinjava što država decenijama „muze“ pljevaljske bogate resurse, a Pljevljacima ostavlja zagađen vazduh i ogromne deponije prašine, pepela i šljake.

Očito je da su u ovom  rijalitiju državni organi najveće žrtve, a žrtve, kao i u svakom rijalitiju, najviše traju i izazivaju najveće sažaljenje za gledaoce. Posebno je to izraženo u kontakt emisijama kad svi napadaju predstavnike vlasti koji iskreno saopšte da će se država u budućnosti pozabaviti primjenom zakona. I sad neko bi više, hljeba preko pogače.

A i ti Pljevljaci bi kao i do sad trebalo da ćute, trpe i udišu otrovne materije i umiru u tišini. Smrt je inače prirodna pojava, neko prije vremena, neko kasnije. Ne treba kvariti idilu.

Najvažnije je da rijaliti i dalje traje i da je država koja toliko čini za svoje građane najveća žrtva.

Hvala državi!

Piše: Kemal Pajević građanski aktivista iz Pljevalja