Nekada u klupi, a danas za katedrom. I kao učenik prije pet godina i kao profesor danas Lucija Palibrk (24) ponos je Gimnazije „Tanasije Pejatović“. Kao najmlađi profesor pljevaljske gimnazije Lucija je danas sigurno pravi uzor mnogim srednjoškolcima koji znanje iz matematike stiču na njenim časovima.

– To što predajem u Gimnaziji za mene je privilegija i ostvarenje nekadešnjeg sna. Pomalo mi je neobično da kao učenik do prije pet godina, sada ulazim na profesorska vrata jedne od najuglednijih škola, zajedno sa mojim bivšim profesorima. Naravno, nije falilo riječi dobrodošlice i ohrabrenja sa njihove strane. Inače, dopada mi se rad u učionici sa đacima. Pretpostavljam da me i učenici lakše i slobodnije prihvataju kao nekog ne mnogo starijeg od njih samih. Smatram da to može biti razlog postizanja odličnih rezultata u savladavanju nastave – iskrena je Lucija, po prirodi skromna, izuzetno vrijedna mlada djevojka.

Studije na Prirodno matematičkom fakultetu Univerziteta Crne Gore, smjer „A“ Lucija je završila sa visokom prosječnom ocjenom. Nakon odbrane specijalističkog rada radila je u dvije osnovne škole u Podgorici, kao i u srednjoj Elektro školi u Podgorici.

– Kada sam završila Osnovnu školu „Ristan Pavlović“ upisala sam Gimnaziju i tada dolazi  ozbiljnije učenje. Takođe i dobre ocjene. Takmičila sam se iz istorije, išla i na državno takmičenje.  Trudila sam se da usvojim znanja i iz drugih predmeta, ne samo matematike. Voljela sam književnost kod razredne Minje, analizirala djela sa tatom… Dok mi je, sa druge strane majka pojednostavljivala matematičke probleme pa se činilo lako rešavanje i veoma teških zadataka. Prve godine studiranja bilo mi je malo teško zbog odvajanja od porodice, a  pošto sam druge godine dobila mjesto u studentskom domu počela sam da pripremam ispite zajedno sa drugaricama što se pokazalo kao veoma praktično – priča Lucija, kojoj je upis na PMF bio logičačan sled događaja jer se za matematiku interesovala oduvijek, što je bilo presudno da ga završi u roku bez poteškoća.

Ponos porodice Palibrk nije samo Lucija, već i njene sestre Sofija i Dosta koje su izvanredni studenti Biotehničkog fakulteta, kao i najmlađi Dimitrije, osnovac. Na najranije djetinjstvo sjeća je Moćevac i Drvarska ulica, boravci kod dede i babe na Koritima, kao i kod bake i ujaka u Zenici.

– U tom periodu vrijeme sam provodila sa dvije mlađe sestre i djecom iz komšiluka. Ona lepršava bezbrižnost koja odlikuje, uglavnom, pretškolcku djecu ogledala se i na našim licima. Poslije toga je uslijedilo naše preseljenje u Zlodo i moj polazak u školu i školske obaveze kao i upoznavanje sa drugarima iz ulice. Majka kaže da sam bila veoma odlučno dijete. U tom periodu sam se izborila da sama odlučujem i šta da oblačim, bila sam odlučna da se takmičim za petice, pobjeđivala na „karaokama“ ispred zgrade… Roditelji su nam organizovali kućne kvizove na teme iz istorije, geografije… – priča Lucija.

Priznaje da je vezana za svoj grad i da ga posebno voli, kao i ljude koji ovdje žive, jer se osjeća dijelom ovog podneblja. Zbog toga joj je posebno žao, kaže, što se veoma malo mladih i uspješnih ljudi, nakon zavšetka studija, vraća u Pljevlja. Naš grad zaslužuje mnogo više, smatra Lucija. Ona trenutno nema jasne dalje planove.

– Manja sredina, veća sredina, svaka ima svoje prednosti i mane, ali za mlade ljude je važno da upoznaju obje. Baš tim prelascima iz jedne u drugu sredinu bivaju svjesniji prednosti i mana tih sredina. Sve to zavisi od godina, ličnih afiniteta… Budućnost nam svima donosi nove izazove – kaže Lucija.

Izuzetno lijepu, plavooku i plavokosu Luciju, pored toga što je vrijedna i ozbiljna, izdvaja i izuzetno vaspitanje. Voli putovanja, obilaske starih spomenika , upoznavanje novih kultura, filmove… Voli da čita poeziju i romane, naročito izdvaja ruske klasike, ali i omiljenog Gorana Petrovića i „Sitničarnicu kod srećne ruke“, kao i „Jutarnje priče“ njenog oca Rajka koje su uvijek na njenom stolu.