Foto: Pixabay –

Crna Gora, koja je pritisnuta brojnim propustima u funkcionisanju Fonda PIO u protekle dvije decenije, nalazi se pred najvažnijim dijelom sveukupne reforme vlastitog društveno-ekonomskog sistema, navodi prof. Anđelko Lojpur.

Ili, kako je naveo Lojpur, još konkretnije, prijeko potrebnim izborom i implementacijom novog modela socijalnog sistema u cjelini, čime bi se, kada je u pitanju penzioni sistem, konačno stalo na put i otklonile njegove brojne manjkavosti i zadovoljile sve interesne grupe.

U osvrtu na najavljenu reformu Fonda PIO, koju je napisao za Udruženja penzionera Crne Gore – Za život dostojan čovjeka, Pokret penzionera i mjesnih udruženja Masline, Gornja Gorica, Ljubović, Gorica i Jedinstvo, istakao je da će se pred reformatore Fonda PIO naći niz otvorenih pitanja.

Reformu posebno usložnjavaju najave da će Fond PIO biti ukinut, da će se zaposlenima isplaćivati zarade u bruto iznosu, tako da će oni sami morati da odluče koji dio zarade će odvojiti za stare dane i slično.

– Reformisani model penzionog sistema treba da omogući adekvatan nivo prava i pruži socijalnu sigurnost svim korisnicima, što je moguće ako se preuzmu i primijene dobra rješenja iz uporedne prakse i ako Fond PIO prethodno i konačno bude osposobljen da opravda misiju koju sam naziv fonda podrazumijeva i zbog čega postoji, što do sada nije bio slučaj – navodi Lojpur.
Dobro osmišljenim izborom modela penzionog sistema izbjeglo bi se stanje gdje se godinama nepotrebno zavlači ruka u državni budžet kako bi se za ionako niske penzije nadomjestila potrebna sredstva za isplatu penzija, navodi on.

 U tom smislu, dokument strategija reforme penzionog sistema čitav proces ozdravljenja treba jasno da definiše po fazama, da identifikuje interesne grupe čije mišljenje Vlada treba da sasluša i usaglasi u fazi javne rasprave, da postavi jasne ciljeve i zadatke, te da efekti reforme budu vidljivi i mjerljivi, jer za ono što nije mjerljivo u ekonomskom pogledu važi pravilo da ne postoji, tj. da je besmisleno, tako da se kvalitet konačnog ishoda može provjeriti jedino poboljšanjem kvaliteta životnog standarda penzionera – ističe on.

OECD: Starosna dob za odlazak u penziju će se povećati

Prognoze OECD-a objavljene ove godine upućuju na zaključak da će se normalna starosna granica za odlazak u penziju u narednom periodu povećati u tri petine zemalja OECD-a, s tim da jedan ne mali broj njih i dalje održavaju niže normalne starosne granice za žene nego za muškarce.

– Takođe, prema datim projekcijama, prosječna normalna starosna dob za penzionisanje među zemljama OECD-a će se povećati sa 64,4 godine za muškarce, koji sada odlaze u penziju, na 66,3 godine za one koji počinju njihovu karijeru sada. Budući nivoi se kreću od 62 godine u Luksemburgu i Sloveniji do 70 ili više godina u Danskoj, Estoniji, Italiji, Holandiji i Švedskoj – navodi Lojpur.

U funkciji traženja pogodnijeg modela penzionog sistema treba napomenuti da postoje dvije standardne metode određivanja penzija: prvi, unaprijed definisana penzija i unaprijed definisan doprinos.

Reforma penzionog sistema je po svom karakteru dugotrajan, složen i sveobuhvatan proces koji zahtijeva aktivno uključivanje svih relevantnih interesnih grupa, čime se već u njegovoj početnoj fazi opšti društveni konsenzus nameće kao jedan od ključnih preduslova za njeno uspješno provođenje. Pri tome, kao polazni cilj nameće se vraćanje povjerenja u penzioni sistem, te postizanje njegove dugoročne održivosti i osiguranje adekvatnog nivoa primanja građanima u poznijem životnom dobu. Kako se očekuje da će i ova reforma biti dugotrajan i dijelom bolan proces koji u kratkom roku obično donosi povećanje izdataka za penzije i time stvaranja dodatnog pritiska na sistem javnih finansija, bez obzira što ih izdaje strpljenje, penzioneri će morati da se pomire sa time da je teško postići značajnije efekte u kratkom roku – zaključuje prof. Lojpur.