Direktor i vlasnik kompanije Tatius Balkan Nikola Ljiljanić reagovao je na istraživački tekst Pobjede naslovljen „Lekić potpisao ugovor o prodaji uglja sa rođakom i prvim komšijom?!“ U reakciji je Ljiljanić potvrdio da je potpisao ugovor o kupovini uglja, a navodi da u tom ugovoru nema nikakvih nezakonitosti ili nepravilnosti.

– Ovaj aranžman sa Rudnikom uglja je bio kao i svaki drugi poslovni aranžman u oblasti u koju se razumijemo, bez ikakvih „veza“ i „činjenja“. Mi znamo tačno iz kojih konkurentskih kuhinja dolazi ovo a koji se nigdje ne pominju a žele negativno uticati na nadležno ministarstvo, ali i kupca, a i koji su motivi onih koji se kriju iza svojih partija pred ličnim odgovornostima koje dolaze – tvrdi Ljiljanić između ostalog u svom u reagovanju.

Naveo je i da je ugovor, vrijedan 62 miliona eura, potpisan na šest godina i da u njemu nema ništa sporno.

Ljiljanić tvrdi i da nijesu tačne informacije koje su izrečene na sjednici pljevaljskog parlamenta a kasnije i u krivičnoj prijavi DPS-a da mu je Milan Lekić rođak. Potvrdio je da ima porodičnu kuću u Pljevljima ali da se ne može reći da mu je Lekić prvi komšija.

– Po sistemu koliko mi je blizu porodična kuća od gospodina Lekića moglo bi se slobodno reći da u tom radijusu rastojanja skoro 50 odsto Pljevljaka su komšije gospodina Lekića – navodi Ljiljanić.

Tvrdi da su netačni navodi kako je ova firma osnovana malo prije poslova sa Rudnikom uglja. – Firma Balkan Agro Consult d.o.o. osnovana je 21.11. 2017.g. u Beogradu – tvrdi Ljiljinić, iako ta kompanija nije potpisala ugovor sa RUP-om.

Potvrdio je da su se preregistrovali na pomenuti datum u tekstu, ali u tome ne vide ništa sporno. Ljiljanić je i potvrdio da su imali kontakte sa bračnim parom Petrošenko, po preporuci.

-Tačno je da je bračni par Petrošenko želio poslovnu saradnju sa nama jer su imali svoj plan i gradili pogon u Pljevljima za pravljenje peleta i briketa od ugljene prašine, međutim, brzo su nam se poslovni pravci razišli a oni imali nevezano za nas svoje poslovne probleme. Pomogli smo im koliko je bilo u našoj moći, ali njihovi poslovi su bili njihovi, ali mi nijesmo uspjeli da razvijemo zajedno druge planove koje su predlagali i prosto smo se razišli bez ljutnje. Usput, uzelo bi prostora da ispravljamo još niz proizvoljnih navoda o tome da je gospođa Tatjana bila izvršni direktor, da su se registrovali dan prije potpisivanja ugovora sa Rudnikom, pa tako redom. Oni odgovaraju za svoje poslove a mi za naše, zajedničkih nije bilo – navodi Ljiljanić.

Zašto se nama, kako navodi, učinio jako dobar njihov prijedlog kao posao i jedinstvena prilika i za sami Rudnik.

– Po preporuci sam prihvatio (Oleksandra) Petrošenka i dao sve od sebe da mu omogućim podršku kako bi investicija bila pokrenuta. Petrošenko je direktno zavisio od Rudnika uglja kao snabdjevača sirovinom i njemu je bio potreban dugogodišnji ugovor sa Rudnikom – tvrdi Ljiljanić.

Gospodin Milan Lekić, kako navodi, lično, nije nikad imao nikakve direktne ili indirektne veze sa njihovom firmom.

– Imali smo sa njim korektnu poslovnu saradnju i to isto kao i mnogi drugi koji su se u tom momentu nadmetali da ponude što bolje uslove za Rudnik, a sa druge strane da se obezbijedi konkurentnost za kupce. Mi uvjeravati previše nećemo nikoga, pogotovu onoga ko jarko želi da vjeruje da je suprotno – nego tražimo samo da izlazi sa činjenicama a ne pretpostavkama – jer mi obećavamo da nećemo dozvoliti da budemo „usput“ blaćeni nego ćemo biti nevjerovatno uporni i pred javnošću i pred novinarskim domaćim i inostranim tijelima i posebno pred nadležnim organima i sudovima – zaključuje Ljiljanić.