Kada se spomene Ramazan i Bajram u Pljevljima, ljudi obično odmah pomisle na miris pitaljki, sofru, tulumbe, ezan, kandilje, Iftar i srećnu Porodicu na okupu a ja odmah pomislim na duge ljetne tople Ramazanske noći u kojima nismo spavali ama bas nikako, i pomislim na sve kafiće koje smo obilazili po Brdu i Moćevcu u privatnim kućama gde smo tražili društvo da odigramo dobru partiju pokera, pišpila, remija u novac ali i u čokolade.

Noći su bile tople i lijepe, prave ljetne, zvjezdane, mirne i sigurne. Po cijelu noć smo sjedili uz muziku i dobro društvo, a hrane i pića nam hvalilo nije! A kako se završavala noć i novi dan se budio, mi smo se polako spremali svojim kućama i usput pre kuće nam je bila tradicija svratiti kod Zulfa Čočaja u pekaru po vruće zemičke, a bile su mnogo sočne i ukusne i toga se uvijek rado sjećam – Zulfovih mirisnih zemički u osvit zore. I tako kako se novi dan spremao mi smo lijegali u postelju spavati i to je tako trajalo cijeli mjesec Ramazana!

Po Noći nismo spavali, a preko dana smo provodili vrijeme na rijeci Ćehotini, jer to je bilo vrijeme kada su plaže kraj Ćehotine bile pune Pljevaljske raje! A sada je kraj Ramazana i dolazi nam Bajram i donosi nam sve praznično veselo i šareno, jer grad je tad obojen u daleko više prazničnih boja. U životu sam promijenio mnogo država i gradova i dočekivao sam mnogo Božića daleko od moje kuće, a i vidio sam mnogo Ramazana i Bajrama u velikim gradovima, kako ih ljudi dočekaše i ispratiše.

Ali za mene Bajram u Pljevljima je uvjek bio nekako drugačiji i poseban nego što je u većim gradovima, jer male sredine ipak imaju svoje prednosti .A meni i mojoj Aidi je žao da i ovaj nastupajući Bajram neću biti u Pljevljima i sa svojim prijateljima sjesti, popiti,nazdraviti i čestitati im Bajram i poželjeti im sve najbolje, puno dobroga zdravlja, sreće, napretka i radosti u Porodici.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN !

Nešo Ješovnik, Minhen,Germany.