Samo što sam obavio jacijsku molitvu i malo prilegao, iz „sna“ me probudi Julian Asanž.

„Spavaš u ovoj Čarobnoj Noći, ustaj, idemo!“

I prije nego sam uspio bilo šta upitati, već smo bili u društvu palestinske djevojčice sakrivene u ruševinama dok su okolo nas padale rakete. Ovo je kraj, pomislih, i gle čuda – u jednom trenu se nađosmo u Jemenu, pa onda na Krimu među Tatarima.

„Šta si se prepao, pritegni opanke, idemo dalje.“

Uputismo se u kineske logore među Ujgure, a onda pravac Mijanmar, gdje se pridružismo jednoj prognaničkoj skupini Rohindža naroda. Ma ne da mi oka otvoriti, sve me vodi iz mjesta u mjesto da gledam jad i patnju Iračana, Sirijaca, Afganistanaca, Libijaca, beskućnika po Americi i EU, Africi, Australiji, Aziji…

Vidjevši na mom licu zbunjenost nastavi: „Još nismo završili putovanje,“ pa me uze ispod miške i poče voditi kroz dječije radne logore i kampove za vojnu obuku, pa po luksuznim destinacijama da vidimo i seksualne robinje, a onda među desetine miliona prognanih.

Samo što pomislih – nema više, ugledah i milione otpuštenih radnika, prosjaka, bolesnika, gladne dječice što umirahu u najvećim mukama, a onda i prepune kazamate rasute širom dunjaluka.

„Znaš li što sam baš tebe izabro za ovo putovanje,“ upita, a ja smušeno, sležući ramenima, nekako progovorih da ne znam, pa nastavih: Doista ništa mi nije jasno. Mislio sam da ćeš me počastiti svojim prisustvom kako bismo ovu odabranu Noć skupa proveli u Bogoštovlju i molitvama.

„Ovo je zeman željeznog čovjeka kada se molitve ne primaju, iako se svakodnevno stotine miliona muslimana, kršćana, jevreja, hindusa, budista… moli Gospodinu Bogu za pomoć. Svojim ne činjenjem su zatvorili Nebeske Kapije Oprosta i Milosti. Kasno je za moljenje, ovo je vrijeme spašavanja vlastite duše. Najteže je sebe promijeniti jer – mijenjanjem sebe mijenjamo i okolinu.“

Kako, upitah.

„Evo ovako,  ovo je najveličanstvenija molitva koju smo večeras nas dvojica mogli uputiti Uzvišenom Bogu. Sloboda misli, govora, djela i saosjećaj sa potlačenima su danas najveći čin Bogoštovlja. To se postiže izbjegavanjem družbe sa imućnima, kako zbog njihovog davanja tebi ne bi zaboravio na Onoga, koji i njima daje. Razmisli malo o tome a ja sad moram nazad u ćeliju prije nego dođe jutarnja smjena stražara. Bila bi prava pometnja da me ne nađu u zatvoru. Jesu smiješni, misle da se istina može uhapsiti. Vidimo se sljedeći put, ako Bog da, u pravednijem okruženju. Do tada zbogom i hvala ti što misliš i saosjećaš sa mnom prijatelju.“