Tekst izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti je spreman i izbrisani su i izmijenjeni sporni članovi tog akta. Predlog izmjena i dopuna zakona će po hitnom postupku biti utvrđen na Vladi početkom naredne sedmice, a potom će biti proslijeđen Skupštini na usvajanje. Time je ispunjeno predizborno obećanje nove vlasti.

Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić potvrdio je u izjavi za Dan da je završen tekst izmjena.

– Predlog je spreman i biće usvojen uz poštovanje zakonodavne procedure. Iako se radi o hitnom postupku izmjena zakona, kada organizovanje javne rasprave nije obavezno, mi smo pristupili sprovođenju intenzivnih konsultacija sa vjerskim zajednicama. Pa je na taj način omogućeno da daju sugestije i komentare – rekao je Leposavić.

On je o tekstu izmjena obavijestio i predstavnike Evropske unije u Crnoj Gori.

Leposavić je razgovarao sa predstavnicima Mitropolije crnogorsko-primorske, Islamske zajednice i predstavnicima Katoličke crkve u Crnoj Gori i tom prilikom ih upoznao sa namjerom o izmjeni Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica u Crnoj Gori usvojen je u Skupštini Crne Gore 27. decembra prošle godine, a stupio je na snagu 8. januara. Zakon je usvojen uz proteste i tenzije.

Mada su iz tadašnje vlade i skupštinske većine tvrdili da zakon garantuje punu slobodu vjeroispovijesti svim vjernicima i ravnopravan položaj svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori, kao i punu slobodu uvjerenja svim građanima koji nijesu vjernici, iz Srpske pravoslavne crkve i velikog dijela političke javnosti isticali su da se radi o klasičnoj diskriminaciji i otimanju crkvene imovine, na način nezabilježen u Evropi u 21.vijeku.

Nakon usvajanja zakona počele su litije, koje su održavane dvaput sedmično, a koje su okupile na stotine hiljada građana. Litije su privremeno obustavljene imajući u vidu pojavu virusa korona i epidemiološke mjere koje su uvedene.

Konkretnije, zakon je utvrđivao imovinska prava države nad vjerskim objektima koji predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore. Propisano je da će svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu, a bili su imovina države Crne Gore prije 1918. godine i koji kasnije nisu, kako je navedeno, na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina. U pitanju su članovi 62 i 64 tog zakona, koji su iz Srpske pravoslavne crkve oštro kritikovani.

Crkva je, s druge strane, tvrdila da nije konsultovana na otvoren, inkluzivan i institucionalan način, kako su to, prema njihovom sudu, preporučivali Venecijanska komisija i druge relevantne međunarodne adrese.