Crna Gora ima sve potencijale da bude najveći proizvođač ribljih proizvoda na Balkanu, jer imamo more, imamo rijeke, imamo jezera, imamo sve što je potrebno da hranimo bez pretjerivanja, bar pola Evrope, poručio je u Skupštini Crne Gore poslanik Demokrata Momčilo Leković.

Njegovo obaraćanje prenosimo integralno.

„Crna Gora ima sve potencijale da bude najveći proizvođač ribljih proizvoda na Balkanu, jer imamo more, imamo rijeke, imamo jezera, imamo sve što je potrebno da hranimo bez pretjerivanja, bar pola Evrope

Tvrdim da su privredni odnosno razvojni i turistički potencijali Skadarskog jezera, ukoliko bi bili iskorišćeni na pravi način, dovoljni da Crnu Goru svrstaju makar u srednje razvijene evropske države i to bez ikakvih problema.

Međutim, da bi to ostvarili potrebno je nekoliko uslova.

Prvi je naravno zaštita ribljeg fonda, jer mi i dan danas imamo uništavanje ribljeg fonda, od dinamita do struje, a što predstavlja klasičan zločin prema životnoj sredini i ribljem fondu. Država se tome mora suprostaviti.

Sa druge strane, dobri poznavaoci prilika znaju da Skadarsko jezero ima tridesetak mjesta nazvanih „oka“ čija je dubina i po 40 metara, gdje se riba skoncentriše, te baš u tim mjestima i postaje vrlo laka meta.

I tu se vraćam na početak, kako ćemo obezbijedili proizvodnju za pola Evrope?

Pa upravo je ta riba iz tih oka, koja je pritom najkvalitetnija, baš tu gdje se inače i nalazi najveći rezervoar pitke vode u Evropi, taj potencijal. I umjesto da to sačuvamo, odnosno iskoristimo mi to prepuštamo stihiji.

Gdje nalazim dokaze da je ovo sve moguće?

Nalazim u nekadašnjoj državnoj fabrici „Ribarstvo“ koja je počela sa radom davne 1965. godine na Rijeci Crnojevića i koja je bila dio čuvene Industrijeimport. Ova fabrika je nekada zapošljavala čak 300 radnika, a proizvode su plasirali čak na tržište Amerike i Italije.

Zamislite šta bi danas značilo za cetinjsku opštinu da može da zaposli 300 radnika?

Pazite, godišnja proizvodnja u ovoj fabrici je bila 10 miliona. Na naše tržište je dosta malo išlo, jer postoji podatak da su ribe iz jezera tj. šarani izvožene i za Ameriku.

Fabrika u Rijeci Crnojevića, proizvodila je ne samo konzerve ukljeve i šarana, već i plave ribe. Konzervirani šaran čije količine su mogle da zadovolje potrebe cijele vojske Jugoslavije u to vrijeme, slao se u Ljubljanu, Zagreb, Beograd.

Fabrika „Ribarstvo“ znatno je doprinosila crnogorskom prozvodu, a početkom 2000. godine proizvodili su 11 tona sardine dnevno.

A šta imamo danas? Iako je primorska država, Crna Gora godišnje potroši 14 miliona eura za uvoz ribe i ribljih proizvoda.

Očekujem zaista, da sada kada smo stabilizovali političke prilike, sada kada smo konačno krenuli naprijed, da i u ovoj oblasti ostvarimo značajne rezultate i vratimo sve propušteno i izgubljeno.“