Poslanik Darko Dragović odlučio je da izigrava žrtvu.

Umjesto odgovora na jasna i konkretna pitanja, funkcioner vladajuće stranke oglasio se tek nakon objavljenog teksta i optužio Vijesti za nekakvu hajku i crtanje mete, uprkos činjenici da još od početka juna obećava odgovore na temu stanova.

To je apsolutna neistina i skretanje pažnje s pravih problema.

Nakon brojnih telefonskih razgovora i njegovih stalnih najava da će odgovoriti na sva pitanja i dostaviti dokumentaciju povodom ovog pitanja, a prvi put smo o tome razgovarali 13. juna, 9. oktobra sam poslala pitanja direktno na Dragovićev službeni mail.

Da želim da budem maliciozna, mogla bih reći da je indikativno što je poslanik Dragović samo dva dana kasnije, kako tvrdi, raskinuo ugovor sa M. L. Možda nije slučajnost?

Da li je, nakon što je te nekretnine preveo na svoje ime, preuzeo ključeve od stanova i otišao da vidi što je kupio? Da li je tada, možda, vidio da je na terasi bila postavljena tabla sa natpisom ‘Apartmani Vukotić’? Da li je znao da se ti stanovi izdaju 2018, 2019. i 2020. godine? Da li je znao ko boravi u nekretninama upisanim na njegovo ime i ko ubira prihod od rente? Takođe, možda bi bilo korisno da objasni javnosti, ne Vijestima, ko sada koristi te stanove”…

Prećutkujući suštinu teksta, brani se od optužbi kojih nema u članku. Niko nije napisao da se poslanik Dragović bavi kriminalnim aktivnostima, niti da je sklopio posao sa pokojnim vođom škaljarskog klana Jovanom Vukotićem.

Umjesto što izmišlja optužbe, mogao bi konačno odgovoriti na pitanja, a umjesto zamjene teza i vrijeđanja inteligencije naših čitalaca, koji će procijeniti da li je vjerovatno da neko prepiše dva stana (jedan u Budvi i drugi u Kotoru) i garažu na drugu osobu bez ikakve uplate, možda bi bilo mudrije da poslanik Dragović objasni javnosti sljedeće:

Koliko puta je, od 2018. godine, otkako je verifikovan njegov odbornički mandat u Danilovgradu, prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije svoju imovinu i prihode?

2020.

godine stanovi na primorju više su puta pretresani u istrazi protiv sada pokojnog Jovana Vukotića. Tada su već bili upisani na ime poslanika Dragovića. I danas su – oba

U reagovanju je naveo da je kasnio zbog “nemarnosti”, ali u zvaničnim podacima Agencije nema njegovih izvještaja za 2018., 2019., 2020., 2021., 2022. i 2023. godinu. Poslanik Dragović bi morao da zna da to nije nemarnost, već očigledno kontinuirano kršenje zakonom propisane obaveze.

Poslanik tvrdi da je parcelu površine 3.200 kvadrata u industrijskoj zoni Danilovgrada planirao da “trampi” za stanove u Kotoru i Budvi, da je taj posao 2018. godine vrijedio oko 120.000 eura i da je toliki iznos dugovanja upisan u imovinskom kartonu koji je, tvrdi, predao. Izvještaja do danas nema na sajtu ASK-a.

Iako pominje cifru od 120.000 eura, u zabilježbama “dugovanja” za dva stana i garažu zbirna je suma od 110.000 eura. No, bez obzira na omašku od 10.000 eura, poslanik Dragović kao i svi u Crnoj Gori znaju da prije šest godina nije bilo moguće za toliko novca kupiti stan od 50 kvadrata u Kotoru, plus 20 kvadrata garaže, i stan od 57 kvadrata u Budvi.

Ipak, ako zanemarimo bajku o obećanoj “trampi” zemljišta u Bjelopavlićima ili novca od njegove prodaje za stanove na crnogorskom primorju (zašto “prodavac” stanova nije odmah na sebe prepisao taj plac, jednostavnije je, zar ne?), bilo bi dobro da poslanik javnosti odgovori da li je, kao savjesni kupac, kako sebe naziva, ikada ušao u posjed stanova u Budvi i Kotoru?

Da li je, nakon što je te nekretnine preveo na svoje ime, preuzeo ključeve od stanova i otišao da vidi što je kupio?

Da li je tada, možda, bio upoznat da su ti stanovi na platformi za rentiranje iznajmljivani pod imenom “Apartmani Vukotić” i to tokom 2018., 2019. i 2020. godine?

Da li je znao ko boravi u nekretninama upisanim na njegovo ime i ko ubira prihod od rente?

Takođe, možda bi bilo korisno da objasni javnosti, ne Vijestima, ko sada koristi te stanove? Ko u njima boravi i najvažnije, zašto su ti stanovi, tokom 2020. godine više puta pretresani u istrazi protiv Vukotića?

Tada su već bili upisani na ime poslanika Dragovića. I danas su – oba.

U pravnom smislu, to što ih poslanik Dragović ne smatra svojima ne znači apsolutno ništa. Ali mu za taj dio vjerujem, jer i on i ja, a i M. L., znamo čiji su zapravo ti stanovi – Vukotićevi. To sigurno znaju i istražitelji koji su ih pretresali, jer se pretresi nisu dešavali nasumično.

Vjerujem da je Darko Dragović, obzirom da je pravnik, odmah u decembru 2018. godine, nakon što je pokrenuta finansijska istraga protiv M. L. i upisana zabrana otuđenja za stan u Kotoru, sklopio i ovjerio pisani “dogovor” o raskidu ugovora sa M. L. pa ga pozivam da ga učini javnim, zajedno s kupoprodajnim ugovorom, u kojem je, kako tvrdi, definisano da će M. L. isplatiti cijenu ili prenijeti pravo svojine na zemljištu. Ako je u pravu, nema što da krije, a javnost će moći da vidi je li stvarno preuzeo stanove bez centa.

Ako to ne učini, javnost će prije ili kasnije imati i to na uvid, jer vjerujem da će nadležni državni organi ispitati sve ugovore i dogovore kako bi utvrdili je li poslanik Dragović savjesni kupac ili je samo poslužio kao pokriće da nekretnine na kraju završe u rukama onih kojima ih je Vukotić namijenio.

Bezočna laž je izgovor poslanika Dragovića da su Vijesti napisale da je nešto dogovarao s Vukotićem. Piše da je M. L. ustupio nekretnine Vukotiću zbog duga koji je njegov brat imao prema vođi klana. Dragoviću je danas lako da to spori, jer Vukotić nije među živima i ne može posvjedočiti o “poslu” niti tome kako je došlo do duga i davanja stanova za njega, ali neka ne bude siguran da i o tome nije bilo riječi na Skaju, koji je poslanik pomenuo u reagovanju.

Njegovo ignorisanje pitanja na tu temu od juna do 23. oktobra dovoljno govori o njegovom odnosu prema javnosti i funkciji koju obavlja.