Foto: Pixabay –
Univerzitet u Beogradu koji je dobro pozicioniran među prvih 500 univerziteta na Šangajskoj listi, često je omiljen izbor za studente sa Balkana. Damjan Balkoski (29) iz Sjeverne Makedonije, 2017. je upisao doktorske studije arhitekture jer u njegovoj zemlji tada nije bilo akreditovanih doktorskih studija u tom fahu. Ali, kaže, to nije bio jedini razlog da se odluči za Beograd:
„Za mene je presudna bila saradnja sa svjetskim fakultetima arhitekture. Po završetku studija moguće je uspostaviti saradnju sa svim vodećim naučnim i obrazovnim institucijama, ne samo u regionu, već i u Evropi i šire“.
Po završetku studija u Beogradu, očekuje da će brzo završiti postupak priznavanja svojih akademskih kvalifikacija u svojoj zemlji. Tokom studija nije imao problema sa birokratijom i nada se da će sporazum o priznavanju diploma i stručnih kvalifikacija arhitekata, potpisan u okviru Berlinskog procesa, koji omogućava zapošljavanje u arhitekturi i građevinarstvu širom Zapadnog Balkana, dodatno olakšati administrativni proces.
Berinski proces – dobro smišljeni sporazumi
U okviru inicijative Berlinskog procesa, lideri šest zemalja Zapadnog Balkana obećali su da će kvalifikacije u visokom obrazovanju biti priznate istovremeno, čime će se skratiti vrijeme čekanja i smanjiti troškovi.
Ukupno su potpisana tri sporazuma. Dva od njih, koja se odnose na međusobno priznavanje kvalifikacija u visokom obrazovanju za ljekare, stomatologe i arhitekte, ratifikovanle su svih šest zemalja, dok je treći sporazum koji obuhvata medicinske sestre, veterinare, farmaceute i babice, ratifikovala samo Crna Gora.
Prema Savjetu za regionalnu saradnju, koji je osnovala Evropska komisija s fokusom na pomoć zemljama Zapadnog Balkana, sporazumi se primjenjuju na javne univerzitete i postepeno proširuje na privatne univerzitete. U njima se između ostalog navodi da proces nostrifikacije ne smije da traje duže od 14 dana i da se ukidaju postojeće takse za prijavu.
Potrebna harmonizacija sa domaćom regulativom i EU
Međutim, efikasna primjena prva dva sporazuma – i dalje je zaglavljena u birokratskim procesima. To obeshrabruje slobodnu razmjenu znanja između dvije ključne grupe: akademskih profesora i master studenata.
Despina Tumanoska, iz vodećeg sjevernomakedonskog Instituta za ekonomska istraživanja i politiku – Finance Think, kaže da glavni razlog koji stvara prepreke u ovom procesu jeste činjenica da se potpisani sporazumi preklapaju sa postojećim domaćim regulativama i već potpisanim bilateralnim sporazumima:
„Potrebna je njihova harmonizacija, kao i usklađivanje sa regulativom EU: međusobno priznavanje diploma i kvalifikacija treba da se uskladi sa postojećim sistemom nostrifikacije i da ima jednak tretman u postupku nostrifikacije bez obzira na zemlju u kojoj su kvalifikacije stečene“.
„Lavirintske procedure“
Ovaj faktor negativno utiče na buduće studente koji žele da započnu osnovne studije u bilo kojoj zemlji regiona. Najviše su pogođene Albanija i Crna Gora.
U Albaniji, podaci koje je dostavilo Ministarstvo unutrašnjih poslova o studentskim vizama u 2023. pokazuju da je izdato samo osamnaest studentskih viza za Kosovo, šest za Sjevernu Makedoniju i jedna za Crnu Goru. Nije bilo odgovora sa univerziteta u Crnoj Gori.
Besa Kadriu, profesorka u Skoplju osvjetljava birokratske prepreke širom regiona.
„Lavirintske procedure za uzajamno priznavanje i dalje traju“, primjećuje ona, pominjući duge periode čekanja za zvaničnu dokumentaciju, posebno unutar ministarstava obrazovanja i nauke.
Kada su nadležna ministarstva prosvjete u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori bila pitana za objašnjenja, ponudila su nejasne i neadekvatne odgovore, a u nekim slučajevima i nekompetentne reakcije.
Kako ističe najveći i najstariji univerzitet u Sjevernoj Makedoniji – Univerzitet „Sv. Kiril i Metodij“, upravo je procedura nostrifikacije tačka gdje proces najviše zapinje.
„Proces nostrifikacije diploma iz prethodnog obrazovanja u Ministarstvu prosvjete i nauke je dug, i u nekim slučajevima studenti ne mogu da se upišu u predviđenom roku, zbog čega su prinuđeni da nastave proceduru pred organima Ministarstva unutrašnjih poslova kako bi dobili vizu“.
Savjet za regionalnu saradnju, u izvještaju za 2022. navodi da je „potrebno više novca i kvalifikovanih ljudi kako bi se poboljšao nivo međuinstitucionalne i unutarinstitucionalne koordinacije odgovornih ministarstava i agencija“.
Rad u regionu; (ne)mogući scenario
Ovaj problem ilustruje slučaj Romine Radonšići, profesorke koja predaje u Albaniji i Bosni i Hercegovini. Ona kaže da je bilo teško nostrifikovati njenu diplomu, jer zvanje vanrednog profesora nije priznato kao profesionalna kvalifikacija u Albaniji i Sjevernoj Makedoniji. Takođe, za nju je nemoguće da predaje na Kosovu jer te dvije zemlje međusobno ne priznaju diplome.
„Za mene je veoma teško raditi u okruženju koje mi skoro onemogućava da ostvarim svoje pravo na predavanje, za koje sam godinama ulagala trud“, kaže Radonšići.
Dok sporazumi koji omogućavaju slobodno kretanje stručnjaka nailaze na poteškoće u primjeni, emigracija se nastavlja zbog sporog rasta plata i ograničenih mogućnosti za zapošljavanje.
Iako je prvi sporazum za ljekare, stomatologe i arhitekte ratifikovan u sve tri zemlje, Ministarstvo unutrašnjih poslova Albanije i Sjeverne Makedonije nije zabilježilo nijedan zahtjev za dozvole za ove profesije, dok institucije u Crnoj Gori nisu odgovorile na zahtjev za podatke.
Inicijativa za stvaranje slobodnog tržišta rada za stručnjake još nije dala konkretne rezultate, djelimično zbog gotovo iste prosječne plate u svakoj zemlji. Prema izvještaju RCC, ekonomije Zapadnog Balkana nisu mnogo diverzifikovane i stoga traže više nekvalifikovanih radnika.
Stalni manjak radne snage u regionu ukazuje na potrebu za zajedničkim naporima u reformi politika i izgradnji institucija. Dok Zapadni Balkan teži jedinstvu radi privlačenja investitora, tržište radne snage i dalje čeka na rješenja.
Pročitajte još