Pandemija virusa korona promijenila je sve segmente života, no na veliku dušu onih koji su spremni da pomognu u svakom trenutku i uprkos brojnim teškoćama, nije uspjela da utiče. Ispraznila je džepove ali ne i volju da se nađemo drugima kada je to najpotrebnije i podijelimo topli obrok ma kolik on bio. U prilog tome govori nam i priča o poznatoj humanitarki iz Herceg Novog, Milanki Stijović, koja je i pored korona krize organizovala brojne akcije a zahvaljujući prijateljima i donatorima, kroz ideju „Hvala na toploj zimi“ ove godine obezbijedila je i 46 metara drva za najugroženije.

Korona, kaže, jeste uticala na mnoge stvari u životu. Početkom godine ograničila je i rad humanitaraca ali, zahvaljujući sjajnoj saradnji sa Crvenim krstom, Milanka je ipak uspijevala da pomogne jer, navodi, akcije ne mogu biti zaustavljene.

„Sa akcijama se nikada ne prestaje jer nažalost ima jako puno onih kojima je prijeko potrebna pomoć. Početkom godine su se poštovale odredbe NKT-a oko pomoći ugroženima i naredba da to rade obučeni volonteri Crvenog krsta. To su profesionalno odradili pa je spisak svih ugroženih bio i njima dostavljen kako bi dobijali pomoć u namirnicama i toplim obrocima”, kaže Milanka za FOS.

No, čim su mjere ublažene odmah je krenula sa novim idejama i humanitarnim radom pa su tako obezbjeđivani obroci, namirnice, školski pribor za mališane a sada i drva za najugroženije porodice.

“imam dobar tim na koji sam ponosna. Radi se jako puno ali sa puno volje. Prikupili smo dosta školskog pribora, odjeće, obuće. Trudimo se da svima izađemo u susret. Još uvijek ima dobrih i humanih ljudi koji znaju čime se bavite i žele da pomognu. Svakodnevno se kupuju namirnice da ljudi prežive što bi se reklo. Teško mi padne kad pođemo da odnesemo hranu nekoj porodici. Duša me zaboli i dođe mi da zaplačem. Stegne ti se sve u duši, gledaš onu dječicu ili, ako je stara nemoćna osoba, srce ti se cijepa. Ali isto tako snagu ti da ona iskra sreće u njihovim očima, onaj iskreni zagrljaj i stidljivo hvala”, priča Milanka za FOS.

I ove godine brine kako će mnogi dočekati zimu pa je, u sada već prepoznatljivoj akcijisa ljudima dobre volje obezbijedila 46 metara drva koja su podijeljena najugroženijima. Akcija , kaže, i dalje traje i mogu se priključiti svi koji imaju uslova da pomognu.

“Skoro smo imali donaciju od 60 kila mušlji pa smo i to rasporedili eto baš najugroženijima. Ove godine u akciji ‘Hvala na toploj zimi’ priključilo mi se Kolo srpskih sestara iz Herceg Novog pa smo obezbjedili 46 metara drva”, prila naša humana sagovornica.

Dobro se, kaže, uvijek dobrim vraća a nju osmijeh drugih ipak najviše raduje. Ima i dosta onih koji baš pridruživanjem žele na neki način i da se oduže. Često svoju humanu stranu, kroz ovakve akcije, pokazuju i najmlađi.

“Pare nikad ne naprave čovjeka. Tako vam je u životu. Ima porodica koje na neki način žele da se oduže za pomoć koju im pružate pa njihova djeca žele da učestvuju u vašim akcijama. Tako da imamo male kurire koji su u akciji sa drvima pomagali kod starih i nepokretnih ljudi, unosili im i nasložili drva da budu spremna za zimu. Na biciklima u školskim rancima često raznose i hranu. To su moji mali anđelčići”, kaže Milanka za FOS.

Osvrće se i na brojne ideje koje je sprovodila ranijih godina a na koje je naročito ponosna pogotovo zbog, kako kaže, sjajnih ljudi koji su joj pomogli u realizaciji.

“Prošle godine sam pokrenula akciju sa vojnom bolnicom Meljine oko uzimanja gotovih obroka za nepokretna i teško pokretna lica. Akcija je bila više nego uspješna, svaki dan se dobijalo 30-35 obroka i salata. Ponosna sam na tu akciju iz tog razloga što nam je u susret pakovanju hrane izašlo osoblje bolnice, iako su mjesecima bili bez plata a i sami su podstanari. U kreditima čekaju ih mala djeca kući, stari bolesni roditelji. Nama su sa puno ljubavi pakovali hranu koju je naš kurir poslije nosio na kućnu adresu”, navodi naša sagovornica.

Ne smije, kaže, da zaboravi ni svoje komšije koji joj pomažu u akcijama.

„Imamo naše humane komšije Živkoviće čija djeca su naši mali kuriri, deda mrazići. Prije dvije godine smo učenike jedne osnovne škole obradovali i iznenadili paketićima i umjesto deda mraza bili su naši drugari klovnovi. Ove godine su deda mrazići bili Ksenija i Nikola, a besplatno nam se pridružio veliki deda mraz tako da smo baš obradovali dječicu u školi, a starijim ljudima novogodišnji paketići su bili kese sa hranom.”

Na kraju poručuje da uvijek moramo biti tu jedni za druge i spremni da pružimo ruku čovjeku u nevolji. Naše malo, navodi, nekome mnogo znači pa nikada ne smijemo zaboraviti da prije svega budemo dobri ljudi.