Kada se vode rasprave o ozbiljnosti covida-19, često se poteže pitanje koliko je on stvarno smrtonosan.

To nije najispravniji način gledanja na ozbiljnost bolesti jer u računicu treba uzeti i druge faktore, među ostalim, zaraznost, hospitalizacije i zdravstvene posljedice koje covid-19 uzrokuje, koje kratkoročno ne moraju imati smrtan ishod.

No čak i ako sve svedemo na smrtnost, dvojbe ipak ne nestaju. Neki ukazuju na to da mortalitet među zaraženima (IFR) od covida-19 nije osobito visok te da varira od države do države.

U European Journal of Epidemiology procijenili su da se IFR u nekim zemljama, kao što su Francuska, holandija, Novi Zeland i Portugal, kretao između 0.5% i 1%, u nekoliko drugih zemalja, kao što su Australija, Engleska, Letonija i Španija, od 1% do 2%, a u Italiji oko 2.5%.

Stručnjaci tumače da IFR ovisi o više čimbenika, kao što su udio sredovječnih i starijih u populaciji, udio ljudi s komorbiditetima te socijalni status i etnička pripadnost. Poznato je da Italija ima jedan od najvećih udjela starijih u populaciji (oko 23%).

Kada se već tijekom pandemije često potezala usporedba covida-19 s gripom, podsjetimo da prema WHO-u od sezonske gripe u svijetu godišnje umire između 290.000 i 650.000 ljudi.

Neki, skloni umanjivanju ozbiljnosti covida-19, smatraju da se u smrti od covida-19 ubrajaju i brojne smrti s covidom. Jedan od razloga za takvu tezu je činjenica da se način na koji se bilježe smrtni slučajevi od covida-19 razlikuje od zemlje do zemlje.

U nekim zemljama se svaki smrtni slučaj koji se dogodi u dva tjedna nakon potvrđenog covida-19 broji kao smrt od covida-19.

S druge strane, stručnjaci su tijekom pandemije upozoravali da postoje brojne zemlje u kojima su mnogi smrtni slučajevi prošli ispod radara zdravstvenog sustava jer se smrti od bolesti poput upale pluća, koju tijekom pandemije uglavnom uzrokuje covid-19, ili smrti od srčanih bolesti, ne pripisuju covidu-19. Štoviše, covid-19 može biti glavni uzrok smrti pacijenta čak i nakon više tjedana ili mjeseci od testiranja.

Takođe, postoje zemlje za koje se osnovano sumnja da su zbog političkih ili ekonomskih razloga prijavljivale manje smrti od covida-19 nego što ih je stvarno bilo.

Zbog svega navedenog, stručnjaci smatraju da je tzv. višak smrti bolja mjera od ukupne prijavljene smrtnosti od covida-19. Njime se mjere dodatni smrtni slučajevi u određenom razdoblju u usporedbi s brojem koji bi se očekivao u istom razdoblju na temelju podataka od pet ili više ranijih godina, a ne ovisi o tome kako se bilježe smrtni slučajevi od covida-19. Naravno, neće sve smrti koje su višak u nekom određenom razdoblju biti uzrokovane covidom-19. Zbog toga se uobičajeno rade i modeli kojima se isključuju drugi mogući uzroci poput nedostupnosti zdravstvene njege ili porasta razina depresije. 

Jednu kvalitetnu studiju na temu viška smrtnosti, objavljenu u časopisu eLife, proveli su Ariel Karlinsky sa Sveučilišta Hebrew u Izraelu i Dmitry Kobak sa Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj.

U uvodu studije autori tumače da su prikupili tjedne, mjesečne ili tromjesečne podatke o smrtnosti od svih uzroka iz 103 zemlje i teritorija, koji su bili javno dostupni i redovito ažurirani u bazama kao što je Eurostat (za europske zemlje). Na temelju njih izračunali su višak smrtnosti u svakoj zemlji tijekom pandemije.

„Utvrdili smo da je u nekoliko najteže pogođenih zemalja (Peru, Ekvador, Bolivija, Meksiko) višak smrtnosti bio iznad 50% očekivanog godišnjeg mortaliteta. Istodobno, u nekoliko drugih zemalja (Australija, Novi Zeland) smrtnost je tijekom pandemije bila ispod uobičajene razine, vjerojatno zbog mjera društvenog distanciranja koje smanjuju smrtnost od drugih virusnih bolesti koje nisu povezane s covidom-19. Nadalje, otkrili smo da, iako mnoge zemlje vrlo precizno prijavljuju smrtne slučajeve od covida-19, neke zemlje znatno podcjenjuju svoje smrti od covida-19 (npr. Nikaragva, Rusija, Uzbekistan), ponekad čak za dva reda veličine (Tadžikistan). Naši rezultati ističu važnost otvorenog i brzog izvještavanja o smrtnosti od svih uzroka za praćenje pandemije“, istaknuli su Karlinsky i Kobak.

Autori u studiji tumače da se višak smrtnosti tijekom pandemije covida-19 može predstaviti kao zbir nekoliko različitih uzroka:

Višak smrti = (A) smrti izravno uzrokovane infekcijom covidom-19 + (B) smrti uzrokovane kolapsom zdravstvenog sustava zbog pandemije + (C) višak smrtnosti od nekih prirodnih uzroka + (D) višak smrtnosti od neprirodnih uzroka + (E) višak smrtnosti uzrokovan ekstremnim događajima kao što su ratovi, prirodne katastrofe i sl.

Autori tvrde da, kada se svi čimbenici analiziraju, dokazi pokazuju da je doprinos faktora (C) negativan, a doprinos faktora (D) mali, pa vjeruju da mjere lockdowna i socijalnog distanciranja smanjuju – a ne povećavaju – stopu smrtnosti, barem kratkoročno.