Piše: Jelena Borovinić Bojović, ministarka zdravlja Crne Gore

Borba protiv virusa SARS-CoV-2 traje od marta 2020. godine, a zdravstveni sistem Crne Gore od tada se nadljudskim snagama bori za zdravlje svih građana. Nemoguće je opisati jednostavnim riječima koliko je ova borba iscrpljujuća i teška. Kompletan zdravstveni sektor pokazao je ogromnu snagu i solidarnost, neustrašivost, hrabrost, iskrenu empatiju i požrtvovanost zbog koje treba svi da budemo ponosni.

Poslije dugih mjeseci borbe svi sa nestrpljenjem očekujemo prve korake i rezultate vakcinacije.

Imunizacija, kao i sticanje kolektivnog imuniteta, su procesi koji zahtijevaju vrijeme i zapravo predstavljaju pravi početak aktivne borbe sa virusom. Vakcine se smatraju jednim od najvećih dostignuća u medicini uopšte, a imunizacija predstavlja najbrži put prema povratku u pređašnje tokove života.

Međutim, važno je istaći da vakcina sama po sebi neće okončati pandemiju.

Potrebno je sticanje kolektivnog imuniteta od oko 70% kako bismo mogli očekivati stabilizaciju i zaustavljanje dalje masovne transmisije bolesti.

Činjenica da su svi djelovi savremenog svijeta i te kako međusobno povezani kretanjima ljudi i robe, jasno ukazuje da isti princip mora biti zadovoljen u svim zemljama na globalnom nivou. Sve do tada niko, zapravo, nije bezbjedan.

Iz navedenog razloga nedvosmisleno je važno uputiti građane u značaj imunizacije, a sa druge strane i shvatiti da će ona biti dugotrajan proces. U svakom slučaju, započinjanje imunizacije u Crnoj Gori je veoma važan korak. Vlada je učinila sve da za najkraće vrijeme omogući direktne bilateralne odnose sa zemljama proizvođačima, kako bi određeni broj vakcina stigao u Crnu Goru što je ranije moguće, nezavisno od COVAX inicijative.

Potrebno je podsjetiti i o kakvom je virusu riječ i zašto tako pogubno utiče na čovjeka. Jedino stalnim napominjanjem i edukacijom svi mogu shvatiti ozbiljnost prijetnje i neophodnost kolektivne imunizacije.

SARS-CoV-2 virus pripada grupi koronavirusa od kojih su mnogi medicini poznati od ranije. Spada u grupu zoonoza i kao takav preskočio je u ljudsku populaciju. O opasnosti ovog virusa nažalost svjedoče statistički podaci, prema kojima je do danas život izgubilo više od 2,2 miliona ljudi širom planete. Oboljenje koje izaziva SARS-CoV-2 kod 80% pacijenata daje lakše kliničke slike, kod 14% srednje teške, a kod 6% odsto izrazito teške.

Radi se o multisistemskom oboljenju koje prevashodno zahvata pluća, ali i druge vitalne organe, izazivajući disfunkciju sa posljedičnim otkazivanjem rada kako pluća, tako i ostalih vitalnih organa. SARS-CoV-2 pripada respiratornim virusima i prevashodno se prenosi kapljičnim putem, izazivajući na taj način lake, srednje teške i teške upale pluća, a može izazvati i teške kliničke slike – ARDS. Životno ugroženi pacijenti zahtijevaju mehaničku ventilaciju pluća, odnosno respirator.

Činjenica da se radi o lako prenosivom virusu dodatno otežava situaciju i, nažalost, može da dovede do ozbiljnih stanja i neželjenih ishoda.

Gubitak pacijenta najteži je momenat u radu ljekara. Ta tanka granica između života i smrti nikome kao nama, ljekarima, nije tako poznata i bliska. Jedan od najpotresnijih momenata u mom radu bio je odlazak mlade medicinske sestre iz Pljevalja, koja se razboljela pomažući pacijentima u lokalnoj bolnici i koja je pokazala izvanrednu hrabrost.

Sa druge strane, kao ljekara me najviše raduje povratak naših pacijenata kućama i njihovim porodicama. Tada znam da naš trud i neprekidna, nadljudska borba daju plod i spasavaju život. Upravo to je ono što svim zdravstvenim radnicima daje snagu da ne posustanu i podstiče ih da istraju u naporima usmjerenim protiv opake bolesti u uslovima sa kojima se nikada do sada nijesu suočavali.

Vakcina, ali i lična odgovornost svih nas kao pojedinaca, biće ključno sredstvo u sljedećim etapama ove davno započete borbe.

Podsjećam da će vakcinacija biti dobrovoljna i da je na svakom pojedincu da izabere da li će se vakcinisati. Ipak, kao ljekar koji je neprekidno radio u crvenoj zoni, i kao ministarka zdravlja, nedvosmisleno pozivam građanke i građane da se bez oklijevanja, bojazni i straha vakcinišu, kako bismo što prije svi mogli da se vratimo nekadašnjem uobičajenom stilu života.