Broj novooboljele djece sa tipom 1 dijabetesa raste i svrstava Crnu Goru među zemlje sa visokom incidencom obolijevanja. U našoj zemlji se dijagnoza najčešće postavlja kod djece uzrasta između 10 i 14 godina, češće kod dječaka, a skoro kod svakog četvrtog pacijenta se dijagnoza postavi kasno, u trenutku kada je već razvio akutnu komplikaciju dijabetesa, dijabetesnu ketoacidozu, što je životno ugrožavajuće stanje.

To su, pored ostalog, rezultati doktorskog rada dr sci. med. Maje Raičević, specijaliste pedijatrije, subspecijaliste endokrinologije u Institutu za bolesti djece u Kliničkom centru Crne Gore.

Raičević u razgovoru za Pobjedu kaže da su suočavanje s velikim brojem djece koja žive sa dijabetesom u Crnoj Gori, kroz ambulantni rad sa mentorkom prof. dr Mirom Samardžić, i upoznavanje poteškoća koje ta djeca i njihovi roditelji svakodnevno imaju, bili glavni pokretači i inspiracija da se posveti ovoj temi. Podsjeća da je dijabetes hronična bolest koja poprima pandemijski karakter širom svijeta, a sve je češče prisutna i kod djece.

Navodi da između 200 i 300 djece s dijabetesom mlađe od 18 godina ima u Crnoj Gori u svakom trenutku. Na godišnjem nivou se, prema njenim riječima, registruje između 25 i 30 novooboljelih.

– Obradili smo podatke koji su sakupljani tokom 30 godina praćenja djece sa dijabetesom mlađe od 15 godina u Institutu za bolesti djece u Kliničkom centru Crne Gore. Komplikovanijim dijelom istraživanja se ispostavilo ispitivanje kvaliteta života osnovaca sa dijabetesom, zbog svih prepreka koje je nametnula kovid-19 pandemija. Standardizovani upitnik je dijeljen krajem 2021. godine, u osnovnim školama širom Crne Gore, seoskim i gradskim, koje pohađaju naši pacijenti – kazala je Raičević.

Doktorski rad je odbranila u avgustu prošle godine.

Komentarišući kakvo je stanje po regijama u Crnoj Gori, kaže da je interesantno da, iako je u centralnoj regiji zdravstvena zaštita dostupnija, sprovodi se kontinuirana medicinska edukacija, učestalost ranog prepoznavanja dijabetesa nije mnogo veća, niti kasnog prepoznavanja u sjevernoj i južnoj regiji.

– Nema značajnih razlika ni u broju oboljelih, a izražen je sezonski karakter – dijagnoza se pretežno postavlja u zimskim mjesecima. Zabrinjava i podatak da je u trenutku postavljanja dijagnoze dijabetesa tipa 1 svako peto dijete imalo i pozitivan skrining test na jednu od autoimunih bolesti koje su najčešće udružene sa dijabetesom (celijakija ili Hašimoto tireoiditis), što je češće nego što se u drugim zemljama opisuje – istakla je ona.

Dodaje da se ispostavilo da djeca sa tipom 1 dijabetesa koja pohađaju osnovnu školu imaju lošiji kvalitet života u odnosu na svoje vršnjake.

Obrazlaže da, kako vrijeme odmiče, djeca imaju sve lošiju kontrolu bolesti što negativno utiče na kvalitet života njihovih roditelja, odnosno staratelja.

– Što se tiče kvaliteta života djece sa dijabetesom, najniže skorove su ostvarili na polju funkcionisanja u školi u poređenju sa svojim zdravim vršnjacima, a taj problem je izraženiji u centralnoj regiji Crne Gore i kod djece koja žive na selu – kazala je ona.

Iznosi podatak i da je nezaposlenost roditelja pozitivno uticala na kvalitet života učenika sa tipom 1 dijabetesa u Crnoj Gori, ali je stopa nezaposlenosti zabrinjavajuća, naročito među majkama.

Upitana da li su, nakon što je objelodanjen njen doktorski rad, sa njom kontaktirali nadležni iz ove oblasti, kaže da nijesu do sada, ali da bi voljela da u 2025. godini ostvari komunikaciju sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija, i pomognu djeci sa dijabetesom da funkcionišu bolje u školi.

– Takođe, bilo bi od neprocjenjivog značaja predočiti Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije rezultate koji se odnose na učestalost nezaposlenosti među roditeljima koji brinu o svom djetetu sa dijabetesom. Na kraju, čelnike Ministarstva zdravlja i Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore bi trebalo upoznati sa načinima kako da se kvalitet života i zdravstvena zaštita djece sa dijabetesom i njihovih porodica u Crnoj Gori unaprijedi – kazala je Raičević.

Svaki njen radni dan, kako navodi, donosi nove izazove u vođenju brige o djeci sa dijabetesom, a iz želje da se prepoznaju i kvantifikuju njihovi problemi rađaju se brojne ideje za istraživanja. Raičević se nada da će kreatori zdravstvene i drugih politika cijentiti značaj ovih rezultata i pomoći da zadovolje potrebe djece i njihovih porodica, što će im omogućiti bolji kvalitet života.

– Takođe, izazov je zainteresovati i ohrabriti druge kolege da zaplove u svijet brige o djeci sa dijabetesom, što bi mi pričinilo posebno zadovoljstvo – rekla je ona.