„U knjizi Roditeljstvo na danski način“, autori knjige Džesika Džoel Aleksander i iben Dising Sandal sugerišu da njihov povišeni nivo urođene sreće može biti ukorijenjen u načinu na koji su djeca vaspitavana. Oni navode šest jednostavnih koraka koji će roditelje voditi ka tome kako da njeguju trajnu sreću u sopstvenim porodicama, bez obzira na to gdje žive.

Cijela njihova teorija roditeljstva počiva na šest ključnih riječi čija početna slova u nizu čine riječ PARENT (roditelj na engleskom). Evo uvida u to šta Danci rade malo drugačije.

P je za Play (igru)
Igra je jezik djece i u Danskoj se pravo djece na slobodnu igru shvata veoma ozbiljno; smatra se ključnim, a ne opcionim. Prekomjerno opterećivanje djece obavezama se aktivno izbjegava; veće su šanse da ćete čuti danskog roditelja kako kaže da će se njihovo dijete u subotu igrati u dvorištu umjesto da ide na trening. Pod „igranjem“ podrazumijevaju da su djeca prepuštena sama sebi i da se igraju tačno onako kako žele, koliko god žele.

Danci prepoznaju da igra uči društvenim vještinama, empatiji, samokontroli i još mnogo čemu. Oduzeti djetetu pravo da se igra je kao oduzimanje njegovog glasa; naše društvo treba da shvati štetne posljedice toga i da uči od zemalja poput Danske koje imaju radikalan pristup.

A je za autentičnost
Danci vole da „budu realni“. Iskreni su prema svojoj djeci o dobrom, lošem i ružnom životu. Danski filmovi, priče i knjige često se bave teškim temama i nemaju uvijek srećan kraj.

Pričamo o tankoj liniji između izlaganja naše djece temama prilagođenim uzrastu za koje znamo da mogu da razumiju i obrađuju, dok ih štitimo od surove stvarnosti našeg svijeta, sa kojim ponekad ne možemo ni sami da se nosimo.

Pronalaženje te ravnoteže može nam dati priliku da razgovaramo o teškim emocijama sa svojom djecom, pripremajući ih za životne uspone i padove i njegujući njihovu otpornost.

R je za Reframing (preoblikovanje)
„Reframing“ je kulturni fenomen u Danskoj koji se prenosi sa generacije na generaciju. Nevjerovatno je moćan i rezultira „realističnim optimizmom“ po kojem su Danci poznati.

Biti budan u 3 sata ujutro sa bebom koja plače lako se može protumačiti kao pakao. Međutim, okretanje glave, prihvatanje stvarnosti, odupiranje etiketiranju i pronalaženje zahvalnosti može nas učiniti radosnim u najnevjerovatnijim trenucima. Danski način vaspitavanja nas izaziva da promijenimo svoj jezik i reinterpretiramo situacije na manje negativan način. Preoblikovanje se može naučiti i to je vještina koja mijenja život, ne samo djece, već i život odraslih.

E je za Empatiju
Danci su jedna od najempatičnijih kultura na svijetu i to može biti zato što aktivno podučavaju empatiju u školama. Empatija ima istu vrijednost kao predmeti poput matematike ili engleskog jezika, sa programima koji uče djecu da identifikuju tuđe emocije i zamišljaju sebe na mjestu drugih.

Kada naše dijete vidi da je drugo dijete povrijeđeno na igralištu, naša trenutna reakcija može biti da kažemo: „Dobro su, ne brini“. Čini se dovoljno nevinim, ali učimo našu djecu da ne moraju da brinu o tuđim osjećanjima. Ipak, ako se direktno uhvatimo u koštac sa osjećanjima i kažemo nešto poput: „On plače jer je pao i povrijedio koljeno. Krvari, ali njegova mama je tu, zagrliće ga, očistiće mu koljeno i biće dobro“, djeca mogu da prepoznaju i procesuiraju emocije, dok pronalaze načine da pomognu drugima i razvijaju svoju sposobnost empatije.

N je za Nema ultimatuma
Roditeljstvo bez ultimatuma podrazumijeva izbjegavanje borbe za moć. Radi se o tome da našu djecu vidimo kao saveznike, a ne kao protivnike.

Mnoge konvencionalne disciplinske prakse kao što su batinanje ili kazne i nagrade prete da transformišu naše domove u bojna polja, što roditeljstvo čini poslom, a ne privilegijom.

Modeliranje ponašanja sa poštovanjem je najbolji način da naučite djecu kako očekujemo da se ponašaju.

T je za Togetherness/Hygge (zajedništvo)
Hygge, izgovara se hooga, znači „prijatno se osjećati zajedno“ i ono podrazumijeva provoditi vrijeme zajedno sa voljenim osobama u prijatnom i bezbjednom okruženju. Svi sklapaju neizgovoreni dogovor da se za ovaj period niko ne buni, ne hvali i ne iznosi negativne ili kontroverzne teme – stvaranje prostora bez drame. Djeca napreduju u ovim pozitivnim trenucima; njegovanje sreće i blagostanja kroz davanje prioriteta društvenoj povezanosti.