Skupština Opštine Pljevlja usvojila je u februaru, većinom glasova, zaključke vezane za mjere koje treba preduzeti u cilju unapređenja nepovoljne ekološke situacije u Pljevljima. Između ostalog, Skupština opštine je podržala inicijativu NVO Da zaživi selo koja traži ispitivanje uzročnika zagađenja i da sjedište ekološkog inspektora bude u Pljevljima. Samo kako se poželjeti može za naivne Pljevljake, a posebno za onih 6.500 potpisnika peticije i jedan od rijetkih trenutaka za radovanje, širenje optimizma, a još uzimajući u obzir i skoro potpuno jedinstvo pri donošenju političkih odluka na lokalnom nivou koje će nadležnim službama u Podgorici pokazati čvrstu volju da se konačno moraju početi rješavati, kako rekoše, nadležni višedecenijski problemi za koje je, eto, uvijek kriv neko drugi.

Prošao je čitav mjesec i stigao je dugo očekivani odgovor. NVO Da za živi selo dobila je odgovor Uprave za inspekcijske poslove u kome se kaže da će ekološka inspekcija u kontinuitetu pratiti ponašanje privrednih subjekata i identifikovanih zagađivača opštine Pljevlja, „ali, s obzirom na administrativne kapacitete ekološke inspekcije, nije moguće obezbijediti svakodnevno prisustvo ekološkog inspektora u Pljevljima“.

Posle takvog odgovora kako opet odagnati priče da je odavno postala praksa da svi oni republički funkcioneri koji sužbeno dođu u Pljevlja posle suočavanja sa neprijatnim mirisima na prilazima gradu brže bolje posle obavljenog posla žure nazad i ne pomišljajući da bar jednu noć prenoće i kao „atrakciju“ okuse u svojim plućima bar malo čuvene pljevaljske magle i njenih čuvenih sastojaka o kojima se toliko piše.

Eto, dokonim Pljevljacima palo na pamet da traže da sjedište ekološkog inspektora bude baš u Pljevljima kad već postoji u Beranama u kojem je taj problem sa zagađenjem životne sredine riješen na najlakši način – katancem u bravu na sva industrijska postrojenja. A inspektor će jednom nedeljno skoknuti do najzagađenijeg crnogorskog grada i šire, gdje zagađenja vazduha posebno u zimskom periodu dostižu i po 17 puta veće parametre od dozvoljenih i čija prekoračenja zagađenosti vazduha prelaze više od 200 dana u godini  – i to u državi koja je sebe promovisala u ekološku državu. E sad, ako na to dodamo i zabrinjavajuće zdravstvene probleme, posebno kad su u pitanju maligne bolesti i to što 2/3 grada već 4 mjeseca u kontiuitetu nema vodu za piće, ruku na srce teško bi i bilo očekivati da u Pljevljima neko boravi duže od nekoliko sati osim ako nije spreman da rizikuje i dovede u pitanje svoje zdravstveno stanje.

Još da se neko dosjetio da traži da sjedište Agencije za zaštitu životne sredine bude u Pljevljima u skladu sa teškom ekološkom situacijom gdje bi nadležni iz te Agencije iz prve ruke utvrdili sve probleme i lakše donijeli pravilne mjere zaštite – to bi tek prevršilo svaku mjeru. Šta hoće ti Pljevljaci, stalno traže neka „sjedišta“ u svom gradu, kao da nadležni nemaju važnija posla oko krpljenja budžeta, auto puta i još mnogo čega važnijeg.

Ali za utjehu Pljevljacima već sljedeće godine će parlamentarni izbori, pa će imati priliku da se nagledaju i naslušaju onih koji u takvim trenucima ispoljavaju „veliku brigu“ za zdravlje Pljevljaka, enormnu nezaposlenost, slab natalitet, prekomjernu smrtnost, masovno iseljavanje, toplifikaciju grada i koji se posle  ekspresno odrađenih promocija i gostovanja u lokalnim medijima, brže bolje vraćaju odakle su došli jer im je, naravno, zdravlje na prvom mjestu.

Oni koji nisu naivni i ne vjeruju praznim obećanjima o ravnomjernom regionalnom razvoju i povratku blagostanja u najveći industrijski centar Crne Gore, odavno su počeli da napuštaju ovaj grad dok su oni koji nemaju kud osuđeni  da žive u gradu za koji ne važe načela pravne države i ustavne norme o čistom vazduhu, vodi za piće i pravu na rad i životu od svog rada. Zato nije čudno što se za proteklih desetak godina iz ovoga grada iselilo više od 6.000 stanovnika i što se taj trend sve ubrzanije nastavlja. Kao i praksa da se u ovag grad sve ređe svraća.