Dobro je poznato da u Pljevljima sezona grijanja traje 8-9 mjeseci i da stanovnici jedva čekaju da makar nekoliko mjeseci u ljetnjem periodu udišu vazduh u granicama dozvoljenih vrijednosti. Ali ovog ljeta su zbog „misterioznih dešavanja“ obično u kasne sate kad većina građana spava pa sve do ranih poslijepodnevnih sati onemogućeni za tu „povlasticu“ koju garantuju zakoni i ekološka država u kojoj žive.

Naime, po izvještajima lokalnih medija, mjerna stanica u Skerlićevoj ulici je tokom jula i 15 dana avgusta od mogućih 45 dana zabilježila da je čak 27 dana koncentracija štetnih PM 10 čestica u vazduhu bila iznad srednjih dozvoljenih vrijednosti, a da su prekoračenja dešavaju, da paradoks bude veći, u vrijeme kad gradske kotlarnice i individualna ložišta  uopšte nisu u funkciji.

Kako sad očekivati da nadležne lokalne i republičke službe opravdaju tu neugodnu, a „misterioznu“ pojavu koja ruši njihove konstantacije da su u Pljevljima najveći zagađivači gradske kotlarnice i individualna ložišta dok se veliki industrijski zagađivači nalaze na začelju te liste zagađivača životne sredine u Pljevljima.

Još je čudnije da se po pitanju ovih ljetnjih PM 10 igrarija niko od nadležnih ne oglašava valjda zbog toga što su građani na pragu nove  sezone grijanja, a oni ih stalno zasipaju pričama o kratkoročnim mjerama poslije dugih planiranja, mjerenja i razne druge papirologije dok one ključne srednje i dugoročne skoro da slabo ko i spominje.

Ali da ne bude sve tako pesimistički obojeno pobrinula se republička vlast koja je za realizaciju kratkoročnih mjera za sanaciju teške ekološke situacije izdvojila oko 600 hiljada eura iako je svima jasno da je to samo kap vode u moru znajući da je za izmještanje kotlarnica iz užeg jezgra grada i obaveznu toplifikaciju, kao jedino pravo rješenje za saniranje ekološke katastrofe, potrebno više desetina miliona eura koje nadležni u ovom trenutku ne žele ili ne mogu da izdvoje.

Kakve je koristi podsjećati javnost da po uredbi državnih organa prekoračenja opasnih po zdravlje ljudi PM 10 čestica u toku godine u jednoj sredini ne smiju biti duža od 35 dana dok u Pljevljima su ta prekoračenja veća i od 200 dana u godini.

Eto uvijek će se naći neko da kaže da je opredeljeni iznos sredstava iz republičke kase više nego simboličan i ne zadire u suštinu problema i više liči na prodavanje magle ako ni zbog čega drugog onda i zbog toga što će dio tih sredstava biti opredeljen za edukaciju građana (ma šta to značilo) kao i edukaciju ložača i dodatni inspekcijski nadzor, a jedan dio i na dodatnu plansku dokumentaciju i savjetovanje građana da promjene energent koji koriste.

Mnogim građanima je sasvim jasno da će posle ovakvih „mjera“ novu  sezonu grijanja provesti u sličnom ekološkom i zdravstvenom elementu koji je Pljevlja svrstao u najzagađenije gradove u Evropi.

Uz to, moraju se pripremiti za eventualne nove probleme oko snabdjevanja vodom za piće ako bude većih atmosferskih padavina jer i pored obećanja iz lokalne uprave ništa nije urađeno na izgradnji postrojenja za prečišćavanje vode iz jezera Otilovići iz koga se vodom za piće snabdijeva skoro 2/3 grada.

Izgleda da je građanima Pljevalja jedina nada da će evropska zajednica natjerati nadležne republičke organe na poštovanje zakona Evropske unije kad je u pitanju zaštita životne sredine i zdravlje ljudi, a posebno u vrijeme otvaranja  poglavlja 27 i 28 jer su ta poglavlja veoma važna kad je u pitanju ispunjavanje svih propisa za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji.

Sve do tada zimske i ljetnje PM 10 igrarije će se neometano nastaviti jer regionalni razvoj sjevera, poštovanje ustavnih normi i zakona koji govore o zaštiti životne sredine i zdravlja ljudi ostaće samo mrtvo slovo na papiru, bar kad su Pljevlja u pitanju.