Iza brutalnog rata kriminalnih grupa koji već deset godina potresa Crnu Goru i Srbiju i u kom su glave izgubile brojne žrtve, krije se primitivni i od davnina poznat sistem krvne osvete, na ime kog su dvije zaraćene porodice preuzele ulogu kriminalnih grupa.

Riječ je o dobro poznatim porodicama Šaranović iz Crne Gore i Bojović iz Srbije, a sve je počelo otmicom, za koju tada vjerovatno niko nije mogao ni da nasluti da će deset godina kasnije u crno zaviti veliki broj porodica, popuniti zatvorske ćelije i optuženičke klupe.

Krajem jula 2009. godine nestao je Slobodan Radonjić, kum Slobodana i Branislava Šaranovića. Posljednja poznata informacija o njemu je da je ušao u automobil Luke Radonjića, koji je inače važio za produženu ruku klana Luke Bojovića u Crnoj Gori i od tada mu se gubi svaki trag. Iako njegovo tijelo nikada nije pronađeno, smatra se da je ubijen.

Zašto je Radonjić kidnapovan, pa kako se vjeruje, kasnije i ubijen, nikada do kraja nije rasvijetljeno, ali su postojala govorkanja da je riječ o dugu koji je Radonjić imao prema Filipu Koraću, Bojovićevoj desnoj ruci.

U potragu za sinom poslije nekoliko dana uključio se njegov otac Danilo. Nestanak jedinca, kao i sumnje da je otet, prijavio je beogradskoj policiji. Oktobra 2009. godine, dva i po mjeseca po otmici, ubijen je Branislav Šaranović dok je svojim vozilom prilazio kući na Dedinju, a iznenada su mu se približila dva mladića na skuteru.

Smrt Brana Šaranovića bio je udarac od kog njegov brat Slobodan nije mogao da se oporavi. Raspisao je čak i da će, svakome ko pruži bilo kakvu informaciju o ubici njegovog brata, dati vrtoglavih milion eura. Tim plakatima bio je oblijepljen cijeli grad.

Nagrada nikada nije uručena, ali je Slobodan Šaranović za ubistvo okrivio Luku Bojovića i njemu bliske ljude. Kako je Bojović bio nedostupan, a zatim pao u šake istražitelja u Španiji, gdje je kasnije i osuđen, metak je “pao” na Nikolu, Lukinog rođenog brata, po sistemu “glava za glavu”, odnosno brat za brata.

Nikola Bojović ubijen je u aprilu 2013. godine, a likvidirao ga je Saša Cvetanović zvani Pit Bul. Za tu likvidaciju Šaranović mu je navodno platio 30.000 eura.

Na listi za odstrel nekadašnjeg kralja kocke Šaranovića našli su se i drugi ljudi bliski Luki, ali je njegov plan osujećen kada su članovi njegove ekipe uhapšeni. Zanimljivo je da je Slobodan Šaranović za najprljavija djela korstio isključivo krvne srodnike, poput sestrića Miloša Delibašića, dok su u Bojovićevom slučaju to bili delinkventi koje je upoznao u ratu i podzemlju.

U prilog teoriji da je glavni motiv krvavog rata dvije porodice krvno ubistvo, govori i likvidacije brata Saše Cvetanovića, Jugoslava, koji je nedaleko od zgrade u kojoj je živio u Vranju izrešetan krajem 2017. godine. Cvetanović, kome se u tom trenutku sudilo, urlao je u sudnici i ponavljao kako je ranije upozoravao da će do ovoga doći jer je ubio Nikolu Bojovića.

U međuvremenu, 2011. godine ubijen je i Danilo Radonjić, otac nestalog Slobodana Radonjića sa kojim je sve krenulo. Kao naručilac njegovog ubistva naveden je Luka Bojović, a izrešetan je u profesionalnoj sačekuši u Zemunu u Ulici cara Dušana.

Tek po njegovom ubistvu, Luka Đurović, koji je bio posljednja osoba viđena sa Slobodanom, vratio se u Crnu Goru nakon dugog vremena skrivanja po evropskim državama. A onda je pod sumnjivim okolnostima nastradao i on u jesen 2013. godine, kao suvozač u “poršeu” kojim je upravljala 18-godišnjakinja iz Bara.

Po riječima Miloša Vojnovića, koji je od djetinjstva bio blizak Milošu Delibašiću, Šaranovićevom sestriću, ali je kasnije strujanja u cijeloj grupi ispričao tužilaštvu, za likvidaciju Đurovića pripremljeno je 150.000 eura.

Zbog njegovog ubistva otputovao je u Budvu i, po njegovom svjedočenju, znao samo da je meta “Luka iz Bara”. Jedan član grupe bio mu je navigacija, jer je samo on znako kako “Luka iz Bara” izgleda.

Tokom priprema ubistava, početkom jula 2013. godine, Delibašić je saopštio da se odlaže ubistvo Đurovića i da treba da se ubije Miloš Vidaković. Vojnović je na suđenju rekao da Vidaković nije imao nikakve veze sa klanom Luke Bojovića i da je to bio je jedan od razloga zašto je odlučio da tužilaštvu otkrije istinu.

“Poslat sam da uradim nešto za nekog ko nije moj drug, nije moj prijatelj. Mislim na Vidakovića koji čovjek nema veze sa tim što je nastalo sa ubistvom Nikole. On nije imao veze sa klanom Luke Bojovića, niti je bio u tome”, kazao je Vojnović. Motiv ove likvidacije do kraja nikada nije rasvijetljen, ali se sumnja da je riječ o sukobu koji su Delibašić i Vidaković imali oko žene.

Vidaković je ubijen u Starom gradu u Budvi, a fatalne hice ispalio je upravo Vojnović. Nakon završetka, Delibašić ga je, po njegovom svjedočenju, poljubio u obraz i rekao: “Ljubi te brat, bravo. Frka je.”

Ne treba zaboraviti ni da je aprila 2014. godine, dok je sjedio u jednom beogradskom kafiću, likvidiran i Rade Rakonjac, bliski prijatelj Luke Bojovića. Prijateljstvo Rakonjca i Luke počelo je u Lukinoj mladosti, kada su obojica bili u Srpskoj dobrovoljačkoj gardi, kojom je rukovodio Željko Ražnatović Arkan. Da je Rakonjac još jedna žrtva u ratu Bojović – Šaranović, posumnjalo se jer je likvidiran nekoliko dana poslije pokušaja ubistva Gorana Bojanića, člana suparničke ekipe.

Danas, deset godina kasnije, članovi Šaranovićeve grupe osuđeni su na ukupno 140 godina robije zbog ubistva Nikole Bojovića i Miloša Vidakovića. Suđenje je počelo krajem 2016. godine, a naredne godine ubijen je i Slobodan Šaranović, zbog čega je postupak protiv njega obustavljen.

Slučaj se našao pred Apelacionim sudom zbog više uloženih žalbi. Zanimljivo je da je i sam tužilac Milenko Mandić, tražeći od Apelacionog suda da promijeni prvostebenu presudu i osuđene za ova dva ubistva, ali i pripremu još četiri likvidacije, osudi na maksimalne zatvorske kazne. U svom obraćanju istakao je tvrdnje navedene iznad.

“Postoji sumnja da je veliki broj likvidacija koje su proistekle kao rezultat sukoba suprotstavljenih klanova Šaranović-Bojović, odnosno da su ubistva Nikole Bojovića, advokata Dragoslava Ognjanovića, Dragoslava Miloradovića, Siniše Milića, Branislava Šaranovića, Slobodana Šaranovića, Jugoslava Cvetanovića, Vladimira Zreleca i Dalibora Despotovića zapravo posljedica ovog sukoba”, istakao je tužilac.