Vjerovatno niste čuli za Preletatitis, novu opasnu pojavu koja se u poslednje četiri godine širi Crnom Gorom. Ili ste je možda prepoznali pod drugim imenima, pojavnim oblicima, manifestacijama. Vrlo je vjerovatno da ste i sreli ili vidjeli ljude koji pate ili su podložni ovoj pojavi – primijetili ste da ima nešto čudno u njihovom ponašanju, ali niste mogli odmah sebi ni drugima da objasnite šta je u pitanju.

Preletatitis je stanje u kojem pojedinac — najčešće politički aktivan ili javno eksponiran — odjednom razvije alergiju na svoje prethodne stavove i uvjerenja. Od toga se ne kašlje, ali se jako puno klima glavom. U nekim slučajevima, javlja se i refleksno dizanje ruke na sjednicama.

Ko je u riziku?

Preletatitisu su najčešće podložne osobe koje su u nekom trenutku vršile javnu funkciju ili su imale konkretan interes vezan za tadašnju vlast. Kad vlast padne — ne padaju svi s njom. Neki razviju novu sposobnost: ideološku akrobatiku. To su ljudi koji nikada nisu “ni lijevo ni desno” — već tamo gdje duva politički povoljan vjetar.

Nauka još nije utvrdila tačan uzrok bolesti, ali se sumnja da je uzročnik kombinacija gubitka pozicije i viška ambicije, u paru sa potpunim odsustvom samokritike. Kod nekih je genetski – nasljeđuje se s koljena na funkciju.

Prvi simptomi

Početna faza preletatitisa često se manifestuje pojavom tzv. “nezavisnog analitičara”. To je osoba koja je donedavno bila visoko pozicionirana u nekoj strukturi vlasti, a sada, bez funkcije, ali s istim garderoberom, iznenada analizira političku scenu.

U početku djeluju neutralno, ali pažljiv posmatrač primijeti da se kritike prema novoj vlasti sve više razvodnjavaju, dok se stare greške sve više relativizuju. U toj fazi se često koriste izrazi poput “promijenile su se okolnosti”, “vrijeme je za novu paradigmu”, i naravno — “sad treba svi da damo šansu ovim ljudima”.

Oboljeli često započinju rečenice sa: “Kao neko ko je bio unutra, mogu vam reći…”, i to obično završi tako što postanu “unutra” i u novom sistemu.

Progresija bolesti

Kako stanje napreduje, pacijent postaje čest gost u medijima, pod mantrom stručnosti i nestranačke objektivnosti. Ponekad koristi složene rečenice da prikrije jednostavnu činjenicu — da se sprema za transfer. Njegova politička biografija se “prilagođava”, a ranije izjave brišu sa društvenih mreža.

U ovoj fazi se javljaju i karakteristični simptomi – sve češće pojavljivanje na online panelima i tribinama, gdje publika ne može da postavi neprijatna pitanja. Takođe se povećava upotreba fraza poput “dijalog”, “kompromis”, “mostovi” i “nove energije”.

Ako počne da izgovara rečenice tipa „Politika nije crno-bijela“ i „Ja sam za rješenja, a ne za podjele“, vjerovatno je već u poodmakloj fazi.

Finalna faza: funkcija

Konačna, neizlječiva faza preletatitisa ogleda se u — imenovanju. Oboljeli se iznenada pojavljuje na javnoj funkciji u novoj garnituri, često pod izgovorom “stručnosti”, “kontinuiteta”, ili “nacionalne odgovornosti”. Neki čak tvrde da nisu ni znali da će biti imenovani — jednostavno su se jednog jutra probudili u direktorskoj fotelji. Slučajnost, kažu.

U ovoj fazi, pacijent postaje potpuno nesvjestan prethodnog života. Stari govori, izjave i statusi brišu se sistematski, a prijatelji iz bivše partije ili ljudi sa kojima je pacijent dijelio slične stavove i uvjerenja, sve rjeđe bivaju pozivani na kafe i druženja, dok se na kraju ne bi ni sjećao da su se ikada družili. Ljubav prema domovini proporcionalno raste s platnim razredom.

Da li postoji lijek?

Nažalost, za preletatitis još uvijek ne postoji zvanično odobrena terapija. Nauka tapka u mjestu, a farmaceutska industrija se povukla nakon što su ustanovili da tablete za dosljednost ne djeluju na oboljele.

Postoje eksperimentalni tretmani – poput arhivskih snimaka iz javnih nastupa, statusa sa društvenih mreža i zajedničkih fotografija sa “bivšim prijateljima” – ali pacijenti ih često nazivaju montažom, fotomontažom, ili “mijenjanjem mišljenja u interesu građana”.

Neki predlažu da se uvede karantin u vidu javne debate sa publikom iz naroda, ali to nosi rizik da pacijent doživi akutni napad odgovornosti.

Prevencija je trenutno najbolji lijek: razvijati zdravu dozu političkog nepovjerenja, redovno konzumirati činjenice, i izbjegavati prekomjernu izloženost “nezavisnim analitičarima”.

Jer zaborav je najplodnije tlo za širenje Preletatitisa.