Društvene mreže su sjajan alat. No, što je sjajno ne mora biti i dobro. Naša Crna Gora je specifična zemlja, i lideri smo u mnogim kategorijama. Kroz ovaj tekst ću ja i govoriti o tim kategorijama.

Jedna od tih liderskih pozicija pripada i istraživanjima društvenih prilika – država smo sa vjerovatno najviše sprovedenih društvenih istraživanja po glavi stanovnika. Nažalost, većinu stanovnika interesuje isključivo jedna vrsta istraživanja – političkog javnog mnjenja.

Sada kada sam Vas zainteresovao da čitate dalje, pominjući lidersku poziciju (ipak smo mi Crnogorci poznati po tome da volimo da budemo prvi; i nemojte me pogrešno shvatiti – nema ništa loše u tome), pa sam pomenuo i političko javno mnjenje; sada mogu pomenuti i po koji dosadan broj.

Recimo, prema istraživanju Fondacije Fridrih Ebert, 71.1% mladih u Crnoj Gori (starosne dobi između 14 i 29 godina) rjeđe od jednom nedjeljno pročita neki članak iz štampanih medija/sa portala. Neko bi rekao da ni to nije toliko loše, i da postoje produktivniji načini upotrebe slobodnog vremena. Ipak, što biste rekli kada ovaj podatak uporedimo sa podatkom da tindejdžer dnevno potroši u prosjeku 3 sata i 17 minuta pregledavajući društvene mreže?

Nije potrebno poznavanje više matematike da se dođe do zaključka da društvene mreže imaju mnogo veći uticaj na mlade u odnosu na druge medije. Ne bi to bio veliki problem (ukoliko zanemarimo da prosječan tinejdžer oko 14% svoga dana izgubi listajući instagram ili tik-tok) da društvene mreže nijesu do grla zatrpane (zatrovane) mimovima.

Za starije čitatelje, mim (engleski ,,meme“) predstavlja (sarkastičnu) interpretaciju određenog fenomena; najčešće se javlja u obliku slike sa opisom, no može biti i u obliku video-snimka ili fraze. Jednostavno, mim bih mogao definisati kao postmoderni aforizam na steroidima. Viceve su zamijenili mimovi, i to je očekivano; treća industrijska revolucija poslala je viceve u zaborav i mimovi su postali superiorna forma. No, ono što je očekivano ne mora biti i dobro…

U cijelom svijetu, a pogotovo u Crnoj Gori, živimo sve veću polarizaciju i politizaciju društva. Nažalost, ni ta čudovišna pojava, mim, nije pošteđena. Ako se držimo ove uvedene nomenklature (da je mim zapravo aforizam na steroidima) mogli bismo reći da su očito u pitanju, između ostalih, i steroidi koji politizuju ovo biće u razvoju – mim.

I tako dođosmo do druge liderske kategorije; prvi smo u svijetu po broju mim stranica po glavi stanovnika. Ne postoji komšiluk koji nema svoju autohtonu mim stranicu, čiji vlasnik – uživajući bogatstvo anonimnosti – iskazuje svoje mišljenje o svemu, svakome i svačemu. Zašto? Zato. I to bi bilo bogatstvo savremenog vremena – svako može bez posljedice da iznese svoj stav, anonimno, kroz jednu zanimljivu formu – da su vlasnici tih stranica svjesni uticaja vlastitih riječi. I tako su svi koji se nalaze (i tako je sve što se nalazi) na meti ovih mim stranica najgori, najnesposobniji, najbijedniji, najužasavajućiji (poprilično sam siguran da ova konsturkcija jos uvijek ne postoji u rječnika), najkriminalniji – sve naj(gore).

Kakav je taj uticaj? Kako ga najpopularnije mim stranice koriste? Što je popularnija stranica, to njen uticaj linearno raste – a moguće posljedice su eksponencijalno veće. I tako, u posljednjih par godina, imamo sve više primjera upotrebe ove forme u cilju etiketiranja određenih ljudi, određenih ideja, određenih organizacija; i niko nije zaštićen.

Prije par mjeseci iscurila je informacija da su neke organizacije čak plaćale ,,reket“ određenim mim stranicama kako ih one ne bi napadale. Da se neko ne bi prevario da ovu situaciju nazove „porođajnom mukom demokratije specifičnom za Crnu Goru“, vrijedi pomenuti da su posljednji Predsjednički izbori u SAD-u proglašeni „mim izborima“.

Nijesmo jedini u ovom otrovu, ali smo moguće najbolji (lideri). Kad smo kod trovanja, da se konačno povežu mim i politika – pošto nadmoćna većina (71.1%) mladih ne prati direktno društvena dešavanja, a kako 3 sata i 17 minuta dnevno listamo društvene mreže (između ostalog i mim stranice), mišljenje mladih o društvenim fenomenima formira se na osnovu interpretacija pomenutih dešavanja koje im pružaju mim stranice. Ruku na srce, nije ni cijela krivica na stranicama koje su toliko ocrnjene u ovom tekstu.

Digitalnu revoluciju u sjeni prati „instant“ devolucija. Ljudi sve teže mogu da održavaju koncentraciju ka određenom fenomenu. Svaka osoba prosječno odgleda 50% video-snimka na Youtube-u; nakon toga odgovorimo na poruku na Fejsbuku, pa se prebacimo na Instagram – ni proizvodi koji su stvoreni da nam što duže drže pažnju (više pregleda – više novca od plasiranih reklama) ne uspijevaju da nas ukrote.

Pa je tako i svakom srednjoškolcu/ki danas veći gušt da pročita interpretaciju lektire na raznim sajtovima, prije nego da je pročita. Ni tu ne treba samo učenike kriviti, kriv je i plan kojim se recimo u XXI vijeku učeniku/ci prvog razreda srednje škole propisuje da čita „Ilijadu“.

Kompleksan je izvor problema, i obuhvata sve segmente društvene zbilje. Ako se cijela knjiga skrati na par stranica interpretacije, zašto se ne bi skratile i svakodnevne novosti na mimove…

Ruku sa srca na čelo, nijesu ni mladi jedini koji ispaštaju. U posljednjih par mjeseci ovaj otrov se proširio na cijelo društvo; tako je populizam nikada popularniji. Očito pobjednički mehanizam mima preuzimaju i oni koji to ne bi smjeli; obojenim prezentacijama i grafikonima društvu se mažu oči.

Što više boja, što manje teksta – to opasniji populistički otrov. Reče jedna moja profesorica iz srednje škole: „Onaj ko šara po katedri treba da čuva ovce“; ne shvatih je tada, sada je nažalost razumijem i više nego dobro.

Na djelu je „mimizacija“ društva. Polarizovano društvo > polarizovani pojedinci > polarizovani mimovi > mladi stvaraju ekstremne stavove. Cijeli svijet se guši u ovom pepelu ekstremizma i populizma, a na odgovornim je društvenim činiocima da pronađu recept kako da se ova situacija riješi.

Ključni sastojak tog recepta definitivno jeste kampanja koja treba nama mladima da pošalje poruku zašto je loše da razmišljanja o bitnim temama formiramo na osnovu tuđih (često loših) interpretacija dešavanja, kakve su i interpretacije koje nam pružaju mim stranice.

Pavle Džuverović, student elektrotehnike