Glumac Žarko Laušević preminuo je juče, nakon teške bolesti, a njegova smrt potresla je sve koji su ga poznavali.

Njegovu karijeru na duže vrijeme je prekinula tragedija od koje se glumac nikada nije oporavio, a o kojoj je iskreno pisao u tri knjige sa zajedničkim podnaslovom „Dnevnik jedne robije“.

Naime, on je, u noći između 30. i 31. jula 1993. godine u jednom podgoričkom kafiću uslijed tuče usmrtio dva mladića i ranio trećeg. Za dvostruko ubisto najprije je osuđen na 13 godina robije, a kaznu je služio u Spužu i Požarevcu.

Njemu je u februaru 1998. godine od strane Saveznog suda presuda preinačena na četiri godine zatvora zbog „dvostrukog ubistva u prekoračenju nužne odbrane“. Kako je do tada već odslužio četiri i po godine, pušten je na slobodu, a ubrzo se odselio u Njujork.

„Nisam izgovorio svoju završnu riječ na ovom posljednjem suđenju. A htio sam ponovo da kažem tim unesrećenim porodicama da shvate, ako mogu, koliko sam svjestan zla koje sam im nanio, tragedije koju su doživjeli i koju doživljavaju“, rekao je on medijima prije nego što je otišao u inostranstvo, prenosi „Politika“.

„Znam da bol ne čuje, ali ne bi bilo od mene srećnijeg čovjeka na kugli zemaljskoj da se to nije desilo, da sam mogao drugačije… U crkvi uvijek upalim tri svijeće: za oca i njih dvojicu. Mora biti da smo nešto teško zgriješili sva trojica. I njih dvojica i ja, pa nas je Bog tako sastavio: da njih kazni mojom rukom, mene njihovim glavama…“, dodao je Laušević.

Vrhovni sud je 30. marta 2001. godine tu odluku poništio i preinačio je na 13 godina zatvora.

Trećeg jula 2009. godine je saopšteno da je Laušević uhapšen u SAD jer je tamo boravio bez vize i da se razmatra njegova ekstradicija Srbiji, po međunarodnoj potjernici koja je raspisana 2002. na zahtjev Trećeg opštinskog suda u Beogradu. Ipak, 14. septembra sud u Njujorku donio je odluku o ukidanju pritvora Lauševiću.

Lauševića je 2011. godine pomilovao tadašnji predsjednik Republike Srbije, Boris Tadić, na osnovu bilateralnog sporazuma između Srbije i Crne Gore koji predviđa da osuđeni izdržava kaznu u zemlji čiji je državljanin.