Prvi postpandemijski popisi stanovništva u zemljama regije pokazali su zabrinjavajuće brojke.

Hrvatska je u jednoj deceniji “izgubila” gotovo 400.000 stanovnika, dok je Sjeverna Makedonija u dvije decenije izgubila 185.000 stanovnika.

Uvidom u statističke zapise, jasno je da na prostoru bivše Jugoslavije danas živi gotovo 2,7 miliona ljudi manje nego 1991. godine.

S obzirom da će za većinu država regije rezultati novih popisa stanovništva doći u ovoj i sljedećoj godini, ta brojka vrlo vjerovatno prelazi i tri miliona.

Popis iz 1991. godine, proveden u vrijeme kada su počinjali ratovi na prostorima bivše države, ponovljen je u nekim bivšim republikama koje su stekle nezavisnost kako bi se utvrdio službeni rezultat.

Prema popisu iz 1991. godine, ubjedljivo najbrojnija jugoslovenska republika bila je Srbija sa gotovo 9,8 miliona stanovnika. U „užoj Srbiji“ (bez Kosova i Vojvodine) živjelo je 5.808.906 stanovnika, u Vojvodini 2.031.992, dok je brojka za Kosovo ustvari procjena Statističkog zavoda, jer je većina Albanaca sa Kosova bojkotovala popis. Prema toj evidenciji, u Srbiji bez teritorije Kosova je živjelo 7,8 miliona stanovnika.

Hrvatska je 1991. imala gotovo 4,8 miliona stanovnika, a Bosna i Hercegovina 4.365.369.

Tadašnja Socijalistička republika Makedonija brojala je nešto više od dva miliona stanovnika, a Slovenija gotovo dva miliona.

Bivša republika sa najmanjim brojem stanovnika bila je Crna Gora – sa 615.000 stanovnika.

Nestajanje stanovništva

Uporedi li se popis iz 1991. sa posljednje dostupnim brojkama za zemlje regije, vidljivo je da se broj stanovništva značajno promijenio.

Gledajući zbirno, samo u Srbiji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini danas živi 2,3 miliona ljudi manje nego 1991.

Srbija je na posljednjem popisu stanovništva koji je rađen 2011. godine brojala 7.186.862 stanovnika. Popisom nije obuhvaćena teritorija Kosova, a djelomično je nepotpun rezultat i zbog bojkota popisa u Preševu, Bujanovcu i Medveđi.

Ako se to usporedi sa brojkom iz 1991. godine (7,8 miliona) jasno je da je Srbija u 20 godina „izgubila“ 650.000 stanovnika. Očekuje se da će popis u oktobru 2022. pokazati da je ta brojka još veća, a mnogi analitičari smatraju da su velike šanse da će Srbija pasti ispod sedam miliona stanovnika.

Hrvatska danas ima 3.888.529 stanovnika, što je gotovo 900.000 manje nego 1991. godine.

Prema prvom poslijeratnom popisu 2013. godine, Bosna i Hercegovina ima 3,5 miliona stanovnika. To znači da se u periodu od 22 godine, broj stanovnika smanjio za 834.000.

Sjeverna Makedonija je 2022. godine, nakon 19 godina provela popis stanoništva. On je otkrio da je u tom periodu izgubila gotovo 190.000 ljudi. Broj stanovnika se nije značajnije mijenjao od 1991. do 2002. godine (minus 11.000).

Popis u Sloveniji je otkrio da je broj stanovnika u 2011. bio veći nego 1991. godine za gotovo 100.000 stanovnika.

Kosovo je u svom prvom popisu od proglašavanja nezavisnosti prebrojalo 1,7 miliona stanovnika, ali u popis nisu uključene opštine sa sjevera zemlje – Leposavić, Zubin Potok i sjeverni dio Mitrovice.

U Crnoj Gori je 2011. živjelo 5.000 ljudi više nego 1991. godine.

Stravično razdoblje ratova na prostoru bivše Jugoslavije jedan je od ključnih faktora koji je utjecao na smanjenje broja stanovnika devedesetih kao i na veliki broj interno raseljenih.

Međunarodni centar za tranzicijsku pravdu procjenjuje da je u ratovima na prostoru Jugoslavije ukupnno poginulo 140.000 ljudi, a da su četiri miliona postali izbjeglice.

Najveću štetu pretrpila je Bosna i Hercegovina. Procjenjuje se da je u ovoj državi u ratu život izgubilo oko 100.000 ljudi. Najveće gubitke pretrpjeli su Bošnjaci i smatra se da ih je ubijeno oko 64.000, što je tri posto njihove ukupne populacije u odnosu na popis iz cijele Jugoslavije 1991.

Procjenjuje se da je rat na području Hrvatske odnio 20.000 života, a na području Kosova 13.500.

Ipak, ratna dešavanja ne mogu objasniti veliko „nestajanje“ stanovništva koje se bilježi na posljednjim popisima stanovništva.

Veliki razlog „nestanka“ ljudi može se pronaći u negativnom prirodnom priraštaju koji se bilježi širom zapadnog Balkana.

Ipak, možda ključni i najbolniji razlog velikog pada stanovništva jeste ogroman broj ljudi koji odlazi iz država zapadnog Balkana.

Mladi i sve češće čitave porodice, često ne samo zbog finansijskih razloga, odlaze u zemlje zapadne Evrope, sa jednosmjernom kartom u džepu, dok zemlje zapadnog Balkana sve više postaju „zemlje starih ljudi“.