Pozivajući se na to da je prosječna plata u januaru bila 686 eura, ili sedam eura više od minimalne potrošačke korpe, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić ustvrdio je da je program „Evropa sad“ uspio. Ali, u njegovoj računici nije bilo mjesta za najugroženije kategorije stanovništva – penzionere, korisnike materijalnog obezbjeđenja porodice i one koji rade skraćeno radno vrijeme, a upravo je životni standard tog dijela populacije dodatno na udaru zbog svakodnevnog rasta cijena. 

„Minimalna potrošačka korpa iznosi 681 euro. Minimalna cijena rada je 450 eura, što je značajno više nego minimalni dio korpe koji se troši za hranu koji je oko 300 eura’“, računao je Spajić. 

U toj matematici nema gotovo 17.000 penzionera koji primaju minimalnih 150 eura. Niti kalkulacije od čega preživljavaju porodice koje primaju materijalno obezbjeđenje, kao ni koliko je, uz sva poskupljanja, teže osobama koje rade skraćeno radno vrijeme, jer su njihova primanja ista kao i prije primjene programa „Evropa sad“. 

Ozbiljne posljedice po standard najugroženijih

„S obzirom na to da taj program nije obuhvatio pojedince i porodice koji ostvaruju neko od prava na materijalna davanja iz sistema socijalne i dječje zaštite, i da su cijene osnovnih životnih namirnica porasle, to dodatno dovodi do segregacije ove kategorije stanovništva. U narednom periodu, možemo očekivati porast broja građana koji su u stanju socijalne potrebe, i onih koji su u riziku od siromaštva“, kaže socijalna radnica, Violeta Golubović. 

Iz Spajićevog resora nije dobijen odgovor na upit koliko građana koristi materijalno obezbjeđenje porodice i da li je urađen socijalni karton. 

U međuvremenu, cijene goriva, ponovo povećane, bilježe rekorde u Crnoj Gori.

Prema ocjeni ekonomskog analitičara Vasilija Kostića najnoviji rast cijena goriva već se odrazio na cijene životnih namirnica. I ne samo njih.

“Ukoliko se trend rasta nastavi vjerovatno je da će i cijene dodatno rasti”, pojašnjava Kostić ali dodaje i da najnoviji rast cijena goriva ne mora, po automatizmu, da izazove i dodatni rast cijena životnih namirnica.

Međutim, kad je riječ o cijenama osnovnih životnih namirnica, za džak brašna danas je potrebno izdvojiti oko 15 eura, što je za četiri do pet eura više nego prošle godine. 

Skuplji je i hljeb, pa vekna sada košta 65 centi, umjesto ranijih 50 centi. Za to vrijeme – primanja socijalno ugroženih kategorija – ostala su ista. 

„Svako, pa i malo povećanje cijena, kod ranjivih socijalnih grupa može imati ozbiljne posljedice na standard. Zato ove kategorije stanovništva moraju biti predmet posebne pažnje u vremenu inflacionih tendencija jer egzistiraju na granici ili ispod linije siromaštva. Dodatni razlog je što se socijalno raslojavanje – socijalna nejednakost – produbljuje na teret najranjivijih što ne može bitipreporuka niti jednom društvu ili zajednici“, ističe Kostić. 

Šta se može sa 150 eura mjesečno 

Među najranjivijima su zasigurno i penzioneri sa najnižim primanjem, od 150 eura – svotom kojom treba da podmire struju i komunalije, a i da im „pretekne“ za hranu, ljekove, obuću, odjeću i ostale elementarne potrepštine… 

Prema podacima Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja na današnji dan tu najnižu penziju prima 16.850 građana. 

„Broj penzionera koji prima penziju u rasponu od minimalne do 450 eura, uključujući i navedeni iznos, u Crnoj Gori iznosi 92.498”, kazali su iz Fonda PIO.

Predstavnik penzionera sjevera Svetozar Čabarkapa, podsjeća da će nezadovoljni penzioneri pravdu i pravo na bolji život nastaviti da traže kroz proteste. Takođe, dodaje da „mnogi nemaju za hljeb, a kamoli za autobusku kartu“, da bi došli da im se pridruže i pokažu koliko ih živi na rubu egzistencije.

„Samo da javnost podsjetim, kada su usvajani zakoni u Skupštini, svi su bili uzdržani kada je trebalo da odluče o zamrzavanja poslaničkih primanja, pa im je na plate leglo još po 200 eura. A penzionere, veliki dio nas koji smo kao radnici gradili ovu državu, ostavili su na 150 eura. Kako da oni koji više nijesu radno sposobni, žive od toga? To je strašno, grozno i žalosno“, poručuje Čabarkapa. 

Prema njegovim riječima, penzioneri traže samo da im se obezbijedi minimum za preživljavanje – da najniža penzija bude 60-65 posto od najniže plate, odnosno oko 270 eura.

„To je minimum da ovi nesrećni penzioneri mogu da prežive. Tražimo samo da nas tretiraju kao ravnopravne članove društva, a ne kao građane trećeg reda, koje koriste za jednokratnu upotrebu – od glasanja do glasanja“, naglašava Čabarkapa. 

Socijalna radnica Violeta Golubović smatra da su penzioneri sa minimalnom penzijom posebno ugrožena kategorija.

„Iznos koji primaju ne može da im omogući dostojanstveno starenje. Moramo, kao društvo, uložiti dodatne napore, da kroz dodatne reforme poboljšamo njihov ekonomski i socijalni položaj u društvu“, smatra naša sagovornica.

Nedostaci „Evrope sad“

Golubović upozorava da su, pored penzionera i korisnika materijalnog obezbjeđenja, ugroženi i oni koji moraju da rade pola radnog vremena. 

Treba imati u vidu, dodaje ona, da skraćeno radno vrijeme imaju pretežno lica koja su lošeg zdravstvenog stanja ili njeguju nekog od članova porodice, ili su pak to samohrani roditelji. 

„Program ‘Evropa sad’ nije obuhvatio ovu kategoriju stanovništva što ukazuje da on, uprkos nekim prednostima, ima dosta manjkavosti i nedostataka”, kaže Golubović. 

Naglašava da društvo mora da pokaže altruizam prema pojedicima čiji je standard ugrožen. 

“Sve to se može postići kroz sveobuhvatnu reformu sistema socijalne i dječje zaštite, sa akcentom na izmjenu strateškog okvira i lokalnih akcionih planova, uz unapređenje regulatornog okvira i uspostavljanje standardizovanih usluga, sa akcentom nas jačanje kapaciteta relevantnih institucija, socijalne i dječje zaštite. Na ovaj način naše društvo bi pokazalo da promoviše i zalaže se za socijalnu pravdu”, ističe Golubović. 

Vlada nije reagovala na porast cijena 

Stručnjaci upozoravaju da institucije adekvatno ne reaguju na situaciju u kojoj gorivo poskupljuje svakih 15 dana, a cijene namirnica prate taj trend. 

To, prema riječima, Vasilija Kostića pokazuje da smo društvo koje djeluje ad hoc – od danas do sjutra.

„Najveći rast cijena bilježe egzistencijalni proizvodi čime se ozbiljno ugrožava standard građana. To bi moglo biti razumljivo da se rast cijena energenata i drugih proizvoda desio iznenada, ali nije. Rast je bio postupan, uporan, puzajući, a odgovora institucija nije bilo, niti ga ima i danas, a moralo ga je biti“, izričit je Kostić. 

On smatra da su u Vladi imali dovoljno vremena za antiinflacione mjere ili suzbijanje rasta cijena. 

„Institucije bi trebalo već da imaju ne mjere, nego program mjera za obuzdavanje rasta cijena egzistencijalnih proizvoda i osnaživanja socijalne pomoći za ugrožene socijalne grupe. Da bih bio jasniji: proaktivno djelovanje kreatora ekonomske politike i u vremenima stabilnosti i postupnog rasta mora imati razrađen plan mjera za suzbijanje nestabilnosti, makar u osnovnom konceptu. Kod nas toga nema a nema ni takve kulture upravljanja sistemom“, zaključuje Kostić.

U cijelu ovu ekonomsku projekciju tek treba ukalkulisati prijetnje da će, zbog rata u Ukrajini, cijene dodatno rasti, a time i standard padati.

Kako je najavljeno, najveći dio uvoznika, distributera i trgovačkih lanaca napraviće, zbog rata u Ukrajini, dodatne rezerve hrane za tri mjeseca, poručeno je iz ministarstava ekonomskog razvoja, poljoprivrede i kapitalnih investicija.

Šta nakon toga, i kako i ta tri mjeseca da prežive oni koji primaju manje od 200 eura – pitanje je na koje niko od nadležnih nema odgovor.