Kada to najmanje očekujete, pronađete vašu unutrašnju snagu, postajete osoba kakva ste uvijek željeli da budete, radite ono što ste oduvijek željeli da radite, prestajete da se brinete zbog mogućih razočarenja, i krećete putem kojim ste oduvijek željeli da idete.

Najveći zatvor je tvoj um

Mislim da si naučio jednu malu istinu, da te svijet želi brzo jer ti uvijek možeš stići na vrijeme, brzo te žele, kako bi zapamtili samo buku tvog prolaska. I onda kada zastaneš i shvatiš da ne ideš nigdje … Onda ubrzaj!

To jeste, da shvatite da se život ne zasniva na trčanju, već na mirnom hodu, kako bi mogli nešto naučiti iz svakog prethodnog koraka, jer svaki trenutk ima nešto da nam kaže.

Naravno, život je komplikovan, ali odupiranje ljuljanju našeg broda na plimi je čak komplikovanije. Međutim, zapamtite da ne postoje staze nemoguće za preći: ako padnemo hiljadu puta, moramo i možemo ustati hiljadu i jedan put.

Jednog dana, iznenada, počnete da dobijate svoje bitke

Prije ili kasnije, sve će doći na svoje mjesto. Do tada, smijte se tokom zabune, živite trenutak i zapamtite da se sve dešava sa razlogom.

Budite jaki, opirite se i borite se bez straha, jer će stvari izgledati teže kada prestanete da se trudite i iznad svega, život je DANAS, ne sjutra.

Dobra stvar u vezi doticanja dna je da ne možete pasti niže, možete samo pokušati da se popnete na površinu. Rješenje je da uvijek gledati gore, čvrsto gurajući i izaći na površinu.

Vjerujte, sa pravim podsticajem, uspijećete: svi su u stanju da se vrate, zahvaljujući instinktu preživljavanja.

Ako osjećate da ste na ivici dna, prava stvar je da ne lažete sami sebe, već da priznate i prihvatite ono što se dešava sa vama, ne poričite ništa i shvatitite da vam tuga govori da odlučite da liječite svoje emocionalne rane.

​Sunce će uvijek zasijati!

I odjednom, evo šta se dešava, nešto klikne, i u trenutku kada vam izgleda da se stvari mijenjaju one su se već promijenile. Od tog trenutka, stvari nikad neće biti kao prije … Nikada više.

Patimo više nego što treba zbog stvari koje nemaju rješenje. Provodimo naše živote želeći stabilnost i mir, ali ne shvatamo da ništa nije vječno: sve što izgradimo može biti uništeno, ljudi koje volimo mogu otići, sve što posjedujemo gubi se itd.

Prihvatanje da je naš život stalno u pokretu je pravi način da pronađemo podsticaj koji nam je potreban da se vratimo sa ivice i da vidimo sunce.

Mi smo pali i povrijeđeni smo, ali sada smo u stanju da izliječimo naše rane, oprostimo i da nam bude oprošteno.

Veoma je važno pokušati da se izbjegne kolaps, jer doticanje dna nas mnogo plaši. Ne treba pustiti brod, nikada ne smijemo biti zadovoljni niti biti pod uticajem drugih. Potrebna je hrabrost, ali ako uložite svoje srce onda ćete uspjeti.

Srušite zidove oko vas, i otvoriće se novi horizonti ispred vas. Promijenite naočare, i razmišljajte o životu na drugi način.

Kada čujete očajnički eho praznine, vi ćete osjetiti da vam život šapuće da se oduprete, jer tada ćete biti srećni, a sada je vrijeme da budete jaki.