U normalnim državama važi pravilo – mora samo da se umre i da se plati porez. U Crnoj Gori je plaćanje poreza relativna stvar.

Ako si miljenik vlasti možeš godinama da ne plaćaš dažbine, ali zato kada krene politički obračun – eto još jednog biča za disciplinovanje neposlušnih.

A ako si Srpska pravoslavna crkva možeš čak da funkcionišeš kao država u državi. Za njih zakoni Crne Gore nijesu važili čak ni toliko da svojim sveštenicima plate zdravstveno i penziono osiguranje. A očigledno ih ni božanski nijesu obavezali makar toliko da im se popovi kad se razbole imaju dje liječiti.

Direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša u jeku litija zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti je saopštio da Mitropolija crnogorsko-primorska raspolaže s najvećom imovinom i da je poreski dug višemilionski.

Onda je pokušao da objasni- poreski dug za prijavljenih 38 sveštenika do 2010. je premašio 300.000 eura. Nakon toga, deset godina nijesu predali nijednu prijavu, pa Poreska uprava nije mogla da obračuna ni poresku obavezu.

Zato, ne znaju koliki je dug, pa mogu samo govoriti da je višemilionski, ali će kontrolom koju su počeli utvrditi tačne obračunate prijavljene i naplaćene poreske obaveze.

Na kraju je upozorio – ako Mitropolija ne plati poreski dug, naplatiće se ili sa računa Mitropolije ili od njihove imovine, preciznije nekretnina koje imaju na adraktuvnim lokacijama u Podgorici i na Primorju.

Već na prvi pogled izjava prvog čovjeka Poreske uprave, inače objavljenana na twiteru, ima makar nekoliko nelogičnosti. 

Zar oni ne bi trebalo da znaju u cent koliki je dug Mitropolije? Ili makar okviran broj miliona? Više miliona je širok pojam.

Može li biti prihvatljiv odgovor da Mitropolija nije prijavila koliko imaju sveštenika i da nije plaćala porez za ove koje je prijavila? Što je ta ista Poreska uprava radila godinama kada nije uspjela čak da utvrdi ni koliko ljudi radi pri SPC? Ovih dana vidimo koliko ih šeta po litijama, godinama se priča da ih na stotine živi i službuje u Crnoj Gori a da nijesu nigdje prijavljeni.

Prema ovogodišnjem budžetu, PU na raspolaganju ima devet miliona od toga se na zarade zaposlenih troši oko sedam miliona eura.

O tome da Mitropolija ne plaća porez na svoje aktivnosti koje nijesu vjerske se piše i priča godinama. Od toga da ne prijavljuju sveštenike i time krše njihova prava ali i zakidaju državu, da ne izdaju fiskalne račune u svojim ugostiteljskim objektima, da ne plaćaju poreze i što sve ne još.

Pa ipak, nikada do sada nijesu bili evidentirani ni na jednoj Crnoj listi Poreske uprave. Što ide u prilog onima koji tvrde da su bili iznad zakona i države. Ali ko im je to omogućio?

I dok Poreska uprava nidje do sad nije vidjela višemilionski dug Mitropolije, na dug Atlas grupe i Duška Kneževića, dok je bio miljenik vlasti i sa njima obilazio luksuzne destinacije, žmurili su na jedno oko. Sporadično bi se neka od njegovih kompanija našla na Crnoj listi, pravili su se reprogrami, pa reprogrami reprograma duga.

Tako je, recimo, Atlas TV u trenutku kada je otišla u stečaj po osnovu poreza i doprinosa dugovala skoro milion eura. Zaposleni samo u toj jednoj kompaniji ostali su bez povezanog radnog staža za skoro četiri godine. Radnici, za razliku od sveštenika, su bili prijavljeni, no od toga danas nemaju nikakve vajde.

Kad je ljubav pukla, a Knežević od omiljenog postao odbjegli bankar, naprasno smo saznali za više desetina miliona duga njegovih kompanija državi.

Poreska uprava, medjutim, vidi i toleriše dugove raznih kompanija. Najvećeg dužnika Montenegroerlajns, našim parama pomoći ćemo sa 155 miliona eura, procijenjeno je da samo za poreze duguje 25 miliona. Lex specijalis je usvojen, dok se cijelo društvo bavilo time da li se Zakonom o slobodi vjeroispovijesti svetinje otimaju ili ne otimaju.

Na posljednjoj Crnoj listi su ponovo kompanije još jednog višedecenijskog miljenika vlasti – Dragana Brkovića. Njegove kompanije Vektra Montenegro i Vektra Jakić, prema posljednjim podacima, zajedno duguju više od 14 miliona eura. Brković samo za koncesije za šume duguju više od pet miliona eura. Kako nijesu izmirivali svoje obaveze, Poreska uprava je tražila uvodjenje stečaja a prethodno je ukinuto Rješenje o reprogramu.

Vektra Boka duguje oko 1, 3 miliona – ukupno samo Brkovićeve kompanije duguju više od 15 miliona eura državi.

Vektra je tipičan primjer tranzicionog uspona uz pomoć države od poslova sa Kombinatom aluminijuma do dobijanja koncesija na šume. Posljednja pomoć im je stigla od Ministarstva poljoprivrede kada su dobili tri miliona eura iz sredstava Abu dabi fonda za završetak fabrike peleta. Danas navodno završena fabrika ne radi a Specijalno državno tužilaštvo ispituje zakonitost tog kredita i postupanje bivšeg ministra poljoprivrede Petra Ivanovića.

Osim Brkovićevih kompanija, veliki dužnik je i Tehnoput, koji je u reprogramu i duguje oko 4,6 miliona eura. Ta kompanija dug vuče godinama, a ranije im je omogućeno i da dio duga naplate iz nekretnina.

Rudnik uglja, koji je godinama u vrhu liste onih koji državi duguju poreze, prema posljednjim podacima duguje oko 1,1 milion eura i po visini duga nalazi se na 10. mjestu

Dvjesta najvećih dužnika na kraju oktobra 2019. godine dugovalo je oko 68 miliona eura.

Prema podacima Poreske uprave, koje je Mugoša saopštio za Portal Analitika, ukupan poreski dug je lani smanjen za oko 20 miliona, na 378,14 miliona eura.

Kako mu se odjednom javio višemilionski dug Mitropolije, direktor Poreske uprave će odgovarati pred Odborom za ekonomiju 15. marta. Treba da odgovori i na pitanje SDP-a zašto toleriše dugove onima koji su bliski vlasti.

Pred svim, pa i poreskim vlastima, u državi bi svi morali biti jednaki i to ne smije da zavisi ni od čijeg vaznesenja ili posrnuća.

A to nije do Miomira M. Mugoše.