Od nastanka Jugoslavije do njenog raspada muzičkim vodama vladale su brojne pop-rok grupe. Neke od njih uspjele su da opstanu za vrijeme i poslije propasti nekada najveće države na Balkanu, ali jedno je sigurno – svaka grupa je imala želju da bar malo iznese svoje stavove i gledanje na svijet u pjesmama.

Većina nas balade stare Jugoslavije sluša u trenucima kada plače ili na radiju dok se vozi autom, a malo njih zna da se iza brojnih pjesama krije istinita životna priča. Ljubavne prevare, tragedije ili smrti, podstakle su autore da u onim teškim trenucima svoj bol u srcu prenesu u stihove koje će obilježiti istoriju jednog vremena.

Tako je Zdravko Čolić pjesmu „Ona spava“ opisao po slučaju koji je tih dana potresala cio Balkan, a Milan Mladenović je jednu numeru posvetio djevojci koja je preminula od predoziranja heroinom, tada tek pristiglom na ovim prostorima. Počnimo redom, da saznamo šta se sve krije iza sudbina najvećih hitova.

Kada je Darko Rundek 1985. godine objavio pjesmu „Ena“ u javnosti je počela da kruži priča da ju je posvetio tada fatalnoj glumici Eni Begović koju je upoznao tokom njenog snimanja filma „Balkan ekspres“. Ljubavna veza koja se rodila između njih bila je predmet svih priča u gradu, a navodno lijepa plavuša mu je pružala ogromnu podršku da prebrodi probleme sa narkoticima i dobije bitku sa drogom. Nakon prekida veze, napisao je pjesmu kojom je želio da sačuva od zaborava ovaj period života. Sa druge strane, u medijima kada su ga pitali odakle mu inspiracija za ovu pjesmu, uvijek je davao kratke odgovore.

“Ena je proizvod pjesničke slobode, tako se zove jer se rimuje sa žena”, glasila je izjava pjevača. Čuvena grupa „Bijelo dugme“ ima brojne hitove, ali jedna ima romantičnu ljubavnu priču. Pjesmu „Selma“ napisao je Vlado Divljan posvetivši djevojci Selmi Borić u koju je bio zaljubljen. U jednoj emisiji Selma je objasnila da je 1945. godine kada je imala svega 16. godina upoznala Vlada, koji je bio zaljubljen u nju. Bila je rodom iz Zenice, a na fakultet je išla u Sarajevo. Često je vikendom putovala kući vozom i jedanput je Vlado sreo na tom putu. Ponudio se da joj ponese mali, tamnocrveni koferčić do željezničke stanice. Ispratio je u voz, prozor pored kojeg je sjela bio je razbijen. On joj je dobacio: „Selma ne naginji se kroz prozor“. 

Nakon tog susreta, Vlado Divljan je napisao pjesmu, a Selma nije znala da je takav utisak ostavila na njega. Tek joj je 1962. njen otac poslao novine u kojima je bila objavljena pjesma Selma. Niko od kolega joj nije vjerovao da je ona baš ta Selma o kojoj se pjeva. Prvi put Selma je čula tu pjesmu u izvedbi “Bijelog dugmeta” 1975. godine u koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“. Vlado njoj nikada konkretno nije izjavio ljubav, samo je zadivljeno gledao, rastali su se, a nikad se čak nisu ni poljubili. Teška životna priča krije se iza pjesme „Jelena“ grupe „Bolero“. Mnogo puta publika je poslušala i u zanosu pjevala legendarni hit. Svi su mislili da je posvećena djevojci jednog od članova benda. Prava istina je potpuno drugačija – Mišo Bartulica, autor teksta i član benda, posvetio je ove teške stihove majci koja ga je ostavila po rođenju.

Prema pričama starijih fanova, kada je kasnije pokušao da je pronađe, ona nije htjela da ga vidi, što je opjevao u posljednje dvije strofe pjesme. Nakon ovog saznanja, a ponovnim slušanjem “Jelene”, i današnjim generacijama oči se napune suzama. Kada je davne 1993. godine “Prljavo kazalište” snimilo baladu “Tu noć kad si se udavala” svi su bezbroj puta preslušavali pjesmu i znali da će postati veliki hit. Prava istina koja se sakriva iza ove numere je jedini razlog zbog kog je pjesma pretužna, a istina nestvarno bolna. Uz ovu pjesmu mnogi već dvadesetpet godina pate, a da ne znaju kakva istina se krije iza nje. Vođa benda Jasenko Houra imao je djevojku koja je bila centar njegovog svijeta. Kako je morao da ode na odsluženje vojnog roka, njihov rastank je bio neminovan. Nije imao želju da se zauvijek raziđe sa njom, već je mislio da će ga čekati kada se vrati sa služenja vojske.

Oboje su se složili da će ljubav nastaviti nakon povratka iz službe. Poslije godinu dana vratio se u rodni grad, a njegov bend je već imao zakazanu svirku na jednoj svadbi. Kada je došao u restoran imao je šta da vidi, njegova djevojka se udaje za drugog. Jasenko nikada u javnosti nije želio javno da govori na ovu temu, ali u pojedinim starim prepričavanjima ove priče pominje se da je djevojka, malo nakon vjenčanja, oduzeli sebi život tako što je pucala u glavu. Javnost 1974. godine ostala je u šoku kada je djevojčica Milica Kostić koja je bila učenica srednje medicinske škole skočila sa 11. sprata Rubinove kule u Kruševcu. Naime, Milicu je na prevaru jednog momka došla u stan u koji su je pozvao kako bi telefonirala njegovoj djevojci. Taj mladić je bio jedan od petorice nasilnika koji je zajedno s njima želio da izvrši grupno silovanje. 

Preklinjala je i molila da je puste, a oni su ostali odlučni pri namjeri, te je Milica jedini spas našla u bjekstvu. Budući da je htjela da sačuva svoju čast, odlučila se za bjekstvo. Kada je ostala sama u sobi, skočila je kroz prozor sa 11. sprata. Sa teškim povredama prebačena je u bolnicu gdje je nekoliko dana kasnije preminula. U sjećanju na ovaj događaj, Čola je napisao pjesmu koju je posvetio njoj. Neuzvraćenu ljubav iz mladosti čuveni pjevač i kompozitor Arsen Dedić opisao je u pjesmi „Ne daje se Ines“. Arsen i splićanka Ines Barezi upoznali su se zajedno u Beogradu, gdje su započeli svoju ljubavnu romansu. Ljubavna priča nije dugo potrajala i bila je toliko jaka da je na Dedića ostavila veliki trag, te je imao želju da je pretoči u pjesmu koju će mnogo kasnije izvesti Rade Šerbedžija. 

Ines se nekoliko godina kasnije preselila u Milano gdje se udala za jednog Italijana. Kada se pomene pjesma „Bacila je sve niz rijeku“ svima je to asocijacija na grupu „Index“, međutim nju je za Davorina Popovića napisao Kemal Monteno.

“Davor je imao curu, bili su pred brakom. Velika je to ljubav bila. I njoj se ukaže prilika da ide u Ameriku. Ali već je bila trudna i ona se odluči da abortira. Tako je nastao taj dio “nosila je našu ljubav, našu sreću prvi cvjet, bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet“, ispričao je u jednom intervju Kemal. Nakon dugo godina na jednom nastupu u Švedskoj Davor je ugledao u publici djevojku, krenuo je da je traži, međutim nije uspio. U isto vrijeme dok je pisao za Davora pjesmu, Keml se zaljubio u izvjesnu djevojku iz Čapljine: “Šta ću, zaljubio se. Pođem u Čapljinu nju da potražim, odem onim ćirom do tamo. Lutam, gledam hoću li je negdje sresti, ništa ne znam, ni gdje živi, ma ništa. Idem tako po onoj Čapljini, ljeto, osamdeset stepeni, i odjednom, na nekom ćošku, stoji ona, bosa, a oko nje – cvijeće. Prodaje cvijeće. I meni tako ta slika ostane. Tako nastane dio „stajala je usred bašte ko najlepši cvjet“, objasnio je Monteno. Svako ko je bar jednom bio zaljubljen u djevojku koja nosi ime Tamara posvećivao joj je istoimenu pjesmu od Borisa Novkovića. Prema njegovim riječima, on je za vrijeme srednje škole napisao ovu pjesmu, po uzoru na ljubavnu priču svog prijatelja koji je raskinuo sa djevojkom. Nekoliko godina kasnije kada je saznala da se radi o njoj, javila se njegovom prijatelju, ali od pomirenja nije bilo ništa. 

“Pjesma je nastala jednostavno, tad sam bio klinac, tinejdžer, imao sam 17 godina. Napravio sam pjesmu, ali sam imao problem s tekstom jer sam tad pisao sve pjesme na engleskom. Nazvao sam prijatelja koji mi je došao u pomoć i zajedno smo sjeli. Uzor nam je bio jedan prijatelj koji je doživio jednu tragičnu ljubav sa zaista jednom Tamarom i tako je nastao tekst”, rekao je Novković jednom prilikom. Važila je za jednu od najtraženijih jugoslovenih mankenki, Biljana Nevajda Šević od Bore Đorđevića tadašnjeg dečka u amanet je dobila čak dvije pesme. Prva „Ostani đubre do kraja“ nastala je nakon njihovog raskida i Biljaninog odlaska u Sarajevo. 

“Bilo je veče. Zvoni telefon, javlja se Bora. Moli me da se nađemo “Pod lipom” da mi pročita pjesmu koju mi je napisao. Spremim se i odem da ga vidim, kad tamo… Baš kao u pjesmi: “Dok stoji za šankom djelimično pijan, mrzeći pomalo i sebe i druge, ubija lagano konjak, cigarete” (smijeh). Sjednemo za sto i on mi onako u cugu, iz svoje čuvene sveščice, u koju je zapisivao stihove, pročita: “Nisam od onih koji cvile, više te nemam i šta tu mogu, bar se nasmiješi kada me vidiš, ostani đubre do kraja!” U prvi mah mi je to “đubre” zvučalo pomalo grubo, ali kad sam shvatila da je to “đubre” zapravo jedna opasna, fenomenalna osoba kojom je on očaran, a ona ga nemilosrdno ostavlja, definitivno mi se dopala pjesma! Međutim, to je bilo sve. U tom trenutku nije izazvala nikakav potres u meni. Sjećam se da sam čak bila ravnodušna i kada su tu stvar puštali na mojoj svadbi. Uošte me nije doticala”, ispričala je jednom prilikom Biljana i dodala kako je pjesma „Dva dinara druže“ nastala iste večeri nakon što je otišla zauvijek od Bore.